Dok dolazak ljeta svakome donosi različite emocije, pojedincima koji vole oslikavati svoja tijela tetovažama ono nosi i nešto više. Tetovaže na svjetlu zalaska izgledaju kao da su dio tijela oduvijek, ali izloženost suncu nas jednako tako i podsjeća da neće zauvijek tako izgledati, nego će se nepredvidivo mijenjati – kao i naša tijela. O tetovažama i svemu što ih čini tako posebnima razgovarali smo s Yvonne Tadić, mladom tattoo umjetnicom koja vodi popularni profil tatuirovke na Instagramu, a u svom se radu služi tehnikom naših prabaka.
Kod samog procesa tetoviranja, sličica na tijelu je to što ostaje, ali sam proces u sebi nosi puno više od slike. "Meni se dosta promijenio odnos prema tijelu (ljudstvu) i sramu otkako tetoviram. Od svojih sam klijenata naučila da golotinja nije nešto čega se treba sramiti i da iz povjerenja mogu nastati divne stvari", ističe Yvonne. Tvrdi da nas tetovaže mogu naučiti jako puno o nama samima. Počevši od fizičkih i psihičkih granica boli, tako i to da bol nekad vrijedi pretrpjeti radi višeg cilja. "Ima nešto katarzično u procesu tetoviranja. Pogotovo kad završim: leđa i ramena pulsiraju, ali tetovaža je gotova i oboje smo sretni", dodaje. Brojni će se tattoo umjetnici složiti da katarzičnost procesa nije nešto što prolazi samo osoba koju se tetovira, nego i sam umjetnik, budući da između njih nastaje posebna vrsta intime dok dijele nešto što je toliko duboko ljudsko – tjelesnost i sve što iz nje proizlazi. Yvonne ističe da tetoviranje za nju samu ima "terapeutski učinak", bez obzira s koje se strane igle nalazila. Sam proces jako je "mindful" jer se u fokusu na dio tijela koji se tetovira dolazi i to osjećaja svijesti o tom dijelu tijela, te se tako stvara i tjelesna i mentalna poveznica između tattoo umjetnika i klijenta.
Koji su razlozi zbog kojih se netko odluči na tetovažu? Osim klasičnih motivacija poput ‘ovo mi je važno‘ i ‘ovo mi je lijepo‘, Yvonne ističe da postoji i puno drugih. "Jedna je djevojka htjela da joj istetoviram slova L i D na palčeve jer joj orijentacija u prostoru nije jača strana. Druga je pak dala istetovirati munju jer ju je udarila munja dok je kampirala. Jedan frend jako voli glazbu pa smo se poigrali riječima naslova jedne pjesme, to pretočili u sliku, a potom i u tetovažu. Jedna od boljih mi je kod arhitekta koji je na prstu istetovirao duljinu jednog centimetra. Jednoj curi su se linije na dlanu križale tako da su formirale anarhijsko ‘A‘ koje sam joj onda zaokružila tetovažom", prepričava Yvonne. Iskustva su brojna jer svatko dolazi sa svojom pričom. Uočava i trend tetoviranja radi tetoviranja, iza kojeg najviše leži želja za samoekspresijom, a koji ju podsjeća na vlastite početke, dok se još pokušavala ispraksirati i igrala s različitim motivima. Budući da Yvonne radi stick n poke tehnikom, odnosno direktnim ubodom igle bez mašinice (iako se u zadnje vrijeme okušava i u radu s mašinicom), jedan dio svoje inspiracije vuče iz starih tattoo praksi poput sicanja kakve su bile poznate našim precima. Tetoviranje je jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti, stara kao i samo čovječanstvo, i oduvijek je bilo važno za izražavanje identiteta.
Najdraža pozadina za tetoviranje su joj hrvatski otoci tijekom ljeta, zvuk valova i cvrčaka za koji veže neke od najljepših tattoo uspomena. Kroz višegodišnji rad, Yvonne je sklopila brojna prijateljstva i posebna iskustva. "Imam te neke klijente s kojima se viđam samo kad se tetoviramo, a ponašamo se kao najbolji prijatelji i overshareamo i pružimo si nevjerojatnu količinu podrške. Desi se i da zaplačemo, bilo ja, bilo klijent". Za tattoo artista jako je bitno povjerenje klijenta, kao i to da se razumiju, jer jedino tako mogu jedno drugome dati nekoliko ugodnih sati i lijepu uspomenu na nastanak tetovaže.
Što se tiče tetovaža na vlastitom tijelu, Yvonne ističe da je dosta izbirljiva, budući da želi ostaviti prostora za tetovaže i stilove kakvi će se tek razviti oko nje. Na pitanje koja joj je najdraža tetovaža daje nam dva odgovora. "Na mom tijelu mi je najdraža tetovaža kravica koje nažalost ne vidim u cijelosti, ali krave su mi najdraže životinje i obožavam ih. Za tu tetovažu i najviše komplimenata dobijem. A na tuđem… joj, tu sam najgora. Često mi se desi da za najrecentniju tetovažu kažem da mi je najdraža. U moju obranu, to se desi onda kad je ta nova tetovaža u nekom novom ili drukčijem stilu od dotadašnjih", objašnjava Yvonne.
Možda se pitate nije li sam proces zapravo bolan i neugodan? "Golotinja i tijelo, bol, krv, limfa, znoj, ožiljci, strije, celulit, masne naslage, madeži, prištići… ne predstavljaju mi ni najmanji problem", kaže Yvonne. Tetovaže nas mogu upoznati s ljepotom i raznolikošću ljudskog tijela, budući da svako tijelo drugačije prima tintu. Jednako tako, sve što nam se na papiru može činiti odvratnim ili sramotnim u procesu tetoviranja postaje samo površina za umjetničku ekspresiju i ekspresiju nas samih, a time se suočavamo s bezazlenošću svega što nam se na prvu može činiti odbojno ili odvratno. "Radimo trajnu promjenu na podlozi koja nije trajna i podložna raznim utjecajima, od izloženosti suncu do prehrane, stresa i bolesti", objašnjava Yvonne. Samim time, tetovaže nas mogu puno naučiti i o našem vlastitom odnosu prema prolaznosti – odluka za tetovažu nosi sa sobom i implicitnu odluku da će i tetovaža imati svoj vlastiti put kao i naše tijelo te da tako neće uvijek izgledati isto. Prihvaćanje ove jednostavne činjenice može biti važan korak u prihvaćanju vlastite prolaznosti te prolaznosti našega tijela.
U svijetu gdje nam se serviraju nerealne slike ljudskih tijela, nevjerojatno mršavih, izbildanih tijela nezamislivih proporcija, u svijetu gdje su ideali ljepote prešli u prostor hiperrealnog i neostvarivog, vrlo je lako osjećati anksioznost ili manjak samopouzdanja koji proizlaze iz naših vlastitih "nesavršenosti". Čini se da danas imamo nekakvu neobičnu pretjeranu svijest o vlastitoj tjelesnosti: možda ne čak toliko o samom osjećaju sebe unutar vlastitog tijela, što bi bilo poželjno, nego puno više o tome koliko nam je tijelo u raskoraku s društvenim idejama toga što bi tijelo trebalo biti. Oko nas je sve puno savjeta za zdrav život, kako svoje tijelo dovesti u pravu formu, kako napraviti dobar vježbački režim, kako se riješiti prištića, strija, celulita, masnih naslaga, koje proizvode treba kupiti kako bismo svoje tijelo transformirali u tijela fotošopiranih modela. Naravno, svima nam je jasno da "umjetnica mora biti zdrava", ali nema ništa zdravo u tome da živimo u osjećaju rastuće nelagode ili tjeskobe u vlastitoj koži. Kad uzmemo ovo u obzir, tetoviranje se može činiti gotovo subverzivno – ono je podsjetnik na našu fundamentalnu prolaznost, a tako i na to koliko je naša opsesija (savršenim) tijelima pogrešna i pretjerana. Ono je podsjetnik da je ljudsko tijelo prije svega samo po sebi umjetničko djelo, neovisno o tome u kakvim se oblicima i s kakvim (ne)pravilnostima pojavljuje, i da u samom osjećaju bivanja u svom tijelu postoji ljepota koje smo malokad istinski svjesni. Tetovaža je tu samo nastavak, dodatak, još jedan potez kista – naš (i umjetnikov) potez kista na platno kakvo je već stvorila priroda. Ona je samo podsjetnik da je nekad lijepo prigrliti spontanost i jednostavno uživati u postojanju unutar svoga vlastitoga tijela, a i prigrliti sve promjene koje vrijeme za njega nosi.
