Kompanija Johnson&Johnson objavila je nedavno kako prestaje proizvoditi dječji puder na bazi talka, i to nakon što su morali isplatiti milijarde dolara odšteta u SAD-u i Kanadi. Naime, više od 16.000 ljudi tužilo ih je jer su tvrdili da su zbog upotrebe njihovog pudera za tijelo oboljeli od raka. Najčešće se radi o ženama koje su oboljele od raka jajnika.
Kompanija kaže kako je došlo do "smanjene potražnje" za puderom, a obustava proizvodnje odnosi se samo na američko i kanadsko tržište, dok se globalno nastavlja proizvoditi. Osim pudera na bazi talka, Johnson&Johnson proizvodi i dječje pudere na bazi kukuruznog štirka.
Talk je inače prah magnezijeva silikata koji može sadržavati aluminijev silikat, a koristi se u dječjem puderu, rumenilima, puderima u kamenu ili prahu... Iako je i sam štetan jer može povećati šanse za karcinom pluća - radi se o glinenom prahu pa dugotrajno udisanje njegovih čestica može biti štetno - pokazalo se kako se u talk prahu zna naći azbest, također silikat čija je kancerogenost poznata.
I dok kompanija uvjerava kako obustava proizvodnje nema veze s tužbama niti je istinita činjenica da se u njihovom puderu skrivaju opasne tvari koje uzrokuju rak, izvještaji Reutersa i The New York Timesa iz 2018. pokazuju dokumente iz kojih je vidljivo da je Johnson&Johnson desetljećima bio svjestan prisutnosti azbesta u dječjem puderu.
"Najranije od 1971. pa sve do ranih 2000-ih, njihov je talk, kao i konačni proizvod - puder - redovito sadržavao manje količine azbesta, a čelnici kompanije, znanstvenici, liječnici i odvjetnici raspravljali su o tome kako bi taj problem riješili bez da su ijednom podijelili svojju zabrinutost s javnošću ili mušterijama", stoji u Reutersovom tekstu.
Početkom ove godine na Amazonu i streaming servisu Apple+ objavljen je dokumentarni film u kojem se spominje, između ostalih, i Johnson&Johnson. Film "Toxic Beauty" bavi se istraživanjem opasnosti koje se kriju u kozmetičkim proizvodima koje većina nas koristi svakodnevno.
U njemu, između ostalog, Rose-Marie Swift, vizažistica i osnivačica RMS Beautyja, brenda organske i prirodne kozmetike, kaže kako joj je zaposlenik jedne od najvećih kozmetičkih kompanija na svijetu rekao kako "kozmetička industrija uništava ljudske stanice".
Sama Swift svoj je brend organske kozmetike osnovala nakon što se godinama borila sa zdravstvenim problemima. I to sve dok nije shvatila da se brojne toksične tvari pronađene u njezinom organizmu nalaze i u beauty proizvodima koje svakodnevno koristimo, od krema za ruke, lice i tijelo, sjenila za oči, ruževa, pudera... Patila je od napadaja panike, imala je osipe po tijelu, iskusila je gubitak sjećanja i hormoni su joj bili u ozbiljnom disbalansu. Laboratorijski tehničar koji joj je donio nalaze pitao ju je radi li možda u industriji ljepote zbog kemikalija koje su pronađene u njezinom organizmu, a koje se često koriste u kozmetičkim proizvodima.
Situacija u SAD-u puno je gora nego u Europskoj uniji, jer ovdje je regulacija štetnih tvari ipak puno rigoroznija nego tamo. Na području EU zabranjeno je 1400 sastojaka koji su se koristili u kozmetičkoj industriji, a u SAD-u tek njih 30. Međutim, neke tvari još nisu zabranjene jer njihovo štetno djelovanje još nije dokazano ili nijedno regulatorno tijelo naprosto nije donijelo odluku o zabrani. Swift vjeruje kako ćemo za nekoliko godina sve češće gledati velike sudske postupke protiv industrije ljepote, baš kao što je onaj protiv Johnson&Johnsona.
Istovremeno, u cijelom je svijetu prisutan trend clean beautyja, odnosno korištenja prirodne kozmetike i minimaliziranje upotrebe proizvoda koji u sebi možda imaju tzv. kontroverzne sastojke. Preciznije, one čije štetne posljedice za ljudsko zdravlje nisu do kraja utvrđene.
Neki od njih su oktokrilen, koji je alergen, homosalat, koji može uzrokovati oštećenje stanica, hormonske poremećaje i tumore, BMHCA (butilfenil metilpropional), sintetski miris i alergen koji se povezuje s problemima s plodnošću.
Neki od tih sastojaka jesu "kontroverzni", ali se u ograničenim količinama smiju koristiti u proizvodima. Drugi će se tek naći na evaluaciji, dok je za neke Europsko znanstveno povjerenstvo za zaštitu potrošača utvrdilo kako se "ne može isključiti genotoksičnost pa se ne može ni potvrditi ni opovrgnuti da je sastojak siguran za korištenje" (npr. BMHCA). Nabrojani se sastojci često nalaze u proizvodima kao što su gelovi za tuširanje, šamponi i regeneratori za kosu, kreme i losioni za lice i ruke, dezodoransima...
No, većina tih sastojaka u kozmetičkim se proizvodima nalazi u jako malenim količinama pa zato nije jasno mogu li takve mikrokoličine imati toliko štetan utjecaj na nas i naš organizam.
Isplati li se biti lijepa ili nas taština tjera da si uništavamo zdravlje?
Postoje brojni popisi loših sastojaka koje bismo trebali izbjegavati - jedan od njih je The Never List koji je složio portal Beauty counter, fokusiran na organsku i prirodnu kozmetiku. Jedan od načina, za početak, je da provjerite imaju li proizvodi koje svakodnevno koristite te loše sastojke. Ako planirate kupiti novi proizvod, probajte na internetu pronaći njegove sastojke i provjerite je li "siguran".
A iako se čini kao da uvijek na neki način biramo "manje zlo", uvijek postoji alternativa; prirodni proizvodi sve su pristupačniji i kvalitetniji, možemo ih pronaći u većini drogerija, pa čak i supermarketa, a u svakom trenutku možemo provjeriti svaki proizvod i njegove sastojke na brojnim aplikacijama koje nude upravo analizu sastojaka svakog kozmetičkog proizvoda, a sve što trebate je skenirati barkod.
Clean beauty svakako će biti jedan od najvećih i najbrže rastućih trendova u idućih nekoliko godina, što znači da će se i veće kompanije priključiti i početi paziti da njihovi proizvodi budu eco friendly i cruelty free, odnosno da nisu testirani na životinjama. Konačno, ekologija je top tema u svim industrijama diljem svijeta, pogotovo nakon krize s koronavirusom. Svaka će se industrija u idućih nekoliko godina prilagođavati novim prilikama, a zadovoljstvo i sigurnost konzumenata trebali bi uvijek biti na prvom mjestu.
