Da krenemo ispočetka, rodom si iz Grčke... što te dovelo do Londona, pa i do industrije ljepote?
- Rođena sam na malom grčkom otoku. Moji roditelji nisu bili poslovni ljudi, bili su učitelji. Od mladosti sam, ni sama ne znam zašto, bila zainteresirana za ljepotu i modu. Jednom mjesečno bih, nakon škole, posjetila lokalnog prodavača novina koji je držao internacionalna izdanja modnih časopisa. Tamo bi na Vogue, Bazaar i Elle potrošila sav džeparac. I upijala sve što je u tim magazinima bilo objavljeno. Tada nisam znala čime se želim baviti, ali sam znala da želim pripadati tom svijetu. S 18 sam se preselila u Atenu na studij engleske književnosti, ni danas ne znam zašto, ali sam istovremeno aplicirala za posao u časopisu pod nazivom Seventeen koji je bio namijenjen tinejdžericama koje vole modu i kozmetiku. Obožavala sam taj posao i prvi put sam počela pisati o beautyju i isprobavati kozmetičke proizvode. Već tada sam shvatila da sva velika imena u beauty industriji imaju jako bazične proizvode; nešto za čišćenje, serum i kremu za hidrataciju. Uvidjela sam da postoji rupa na tržištu za liniju usmjerenih proizvoda namijenjenih posebnim potrebama kože. Nakon studija sam odselila u New York studirati biznis, nešto me vuklo poslovnom svijetu, ne mogu objasniti zašto, kod mene ništa nije bilo planski. Svi moji kolege sa studija su završili u svijetu bankarstva i financija, tako sam i ja dobila posao u banci Salomon Brothers, prvo u New Yorku, a zatim u londonskoj podružnici. I otada sam ovdje. Nakon nekoliko godina u banci počela sam gubiti interes i motivaciju za poslom, a to su očito primijetili i moji poslodavci, pa sam dobila otkaz.
Danas ispada da je to najbolje što ti se moglo do goditi, iako vjerujem da ti se tada nije tako činilo?
- Tada sam mislila da se od toga neću moći oporaviti, bio je to veliki udarac za moje samopouzdanje. Ali upravo me to dovelo do saznanja da više ne želim raditi u korporativnom svijetu, nego biti dio kreativnog miljea. I da želim voditi samostalni posao. Bila sam vrlo mlada, u srednjim 20-ima, naivna, ali bez straha. Nisam imala pojma ni u što se upuštam niti što me čeka. Napravila sam poslovni plan s kojim sam tražila investitora, financijsku podršku. No, moja priča nije nikome bila privlačna. Na kraju sam odlučila krenuti sama, malo po malo, iz dnevnog boravka koji je postao moj ured, s početnim kapitalom od 20.000 funti koje sam bila uštedjela za crne dane. Otišla sam na sajam CosmoProf u Italiji, gdje sam upoznala proizvođače ambalaže, razne laboratorije... skupila sve potrebne podatke i kontakte koji su mi u tom trenu trebali. Prvih godina nisam zapravo znala kamo sve to vodi, radila sam od kuće od ponedjeljka do petka, a vikendom u robnoj kući u Fenwick promovirala proizvode i razgovarala s kupcima. Nisam imala zaposlene, osim računovotkinje koja je ionako radila pola radnog vremena. Tek u petoj godini poslovanja dogodio se boom. Lansirali smo prvi anti-age serum, imao je u sebi neke elemente zmijskog otrova i odlučila sam da će se zvati Zmijski serum. Poslali smo objave za medije i odjednom su svi počeli pisati o nekom zmijskom serumu. I tako je sve krenulo.
Pa neka kažu da marketing nije bitan! Proizvod je svakako najvažniji, ali bez marketinga je gotovo nemoguće lansirati ga!
- Tako je, ime je bilo naš najbolji marketing u tom trenu. Nakon toga se povećala prodaja, otvorili smo nova tržišta...
Kako ti je bilo na tom putu uzevši u obzir da nisi ni kemičarka, ni dermatologinja, nemaš nikakav background ni formalno obrazovanje vezano za business koji razvijaš? Najbitnije, kako odlučiš što želiš od proizvoda, koja formula ti je potrebna i sl.?
- Moj kut gledanja u koji sama bila sigurna su bili marketing i business, kao i rezultati koje sam htjela postići određenim proizvodom. Npr. išla bih u laboratorij i rekla im da mi treba proizvod koji će smanjiti pigmentaciju, borice i istovremeno dati koži sjaj. Raspravljali bismo o tome koji su sastavi koje možemo koristiti, miješali bismo formule, isprobavali, na početku sam ih samo brifirala i učila od njih, s vremenom sam i sama mnogo tehničkih stvari naučila. Znam točno što naš korisnik želi i krećem odatle. Svake godine imamo barem 40-ak formula u rotaciji, a u proizvodnji na kraju završi možda pet. Ako nisam zadovoljna rezultatom proizvoda, mogu ga otkazati mjesec dana prije puštanja u proizvodnju, želim stajati iza svakog proizvoda.
Koji beauty brend osim vlastitog koristiš, koga poštuješ?
- Oduvijek sam bila veliki ljubitelj Estée Lauder, pročitala sam njene knjige, ona mi je bila jedna od inspiracija u životu. Nedavno sam u New Yorku upoznala njenu unuku, Jane Lauder, i također me oduševila. Jedan od prvih proizvoda koji sam koristila u životu je hidratantni losion brenda Clinique, klasičnog brenda koji je dio grupe Estée Lauder. Ne vjerujem u trendove, tako da bi se uvijek odlučila za njih.
Znajući sve što znaš danas, bi li sve ponovila? Ove godine slaviš 25. godišnjicu od lansiranja Rodiala.
- Ne bih ponovila. Danas su za ulaz u industriju ljepote drastično sniženi kriteriji. Lako je danas kreirati beauty brend, a ja volim kad su stvari malo izazovnije. Definitivno bih pokrenula svoj posao, možda ne u ovoj branši. Sretna sam da sam u ovu avanturu krenula prije 25 godina i uspjela izgraditi ime i bazu lojalnih klijenata.
U tih si 25 godina osnovala obitelj i postala majka. Kako se to uklopilo u razvoj posla? Često pitanje o kojem raspravljam s uspješnim ženama, a koje su ujedno i majke, upravo je to može li žena imati sve u isto vrijeme?
- Mislim da žena može sve uklopiti, ali doista ne u isto vrijeme. Mislim da nikad nije savršeno, dobila sam prvog sina u drugoj godini našeg poslovanja. A tri godine nakon toga sam rodila i drugog sina. Najteže je bilo dok su bili vrlo mali naći osobe od povjerenja koje su mogle biti s njima. Prvih godina nisam imala ured pa sam ionako bila kod kuće s njima i radila dok su oni spavali ili bili u vrtiću, a tu je bila i dadilja. Imala sam uvijek pomoć, ali i grižnju savjesti. Ima puno momenata u njihovom životu koje sam, nažalost, propustila. Nešto sam morala žrtvovati za posao, na kraju to prihvatite. Oni danas imaju 19 i 21 godinu i imam s njima divan odnos. Treba pronaći balans i jasno postaviti prioritete.
Koje su to kvalitete ili karakterne osobine koje treba imati osoba da bi uspjela u samostalnom poslu? Što bi savjetovala onima koji su sada na početku tog puta?
- Kao prvo da znaju da nije sve u poslu glamurozno, uglavnom ono što vidite izvana izgleda tako, ali zapravo morate biti spremni odraditi veliku većinu posla koji nije uopće lagan ni lijep, ali je baš on bitan za uspjeh kompanije, kao što je posao u skladištu, kao što je dati otkaz nekome i imati zahtjevne, često neugodne razgovore. Morate imati strast, ali i biti spremni odraditi puno ne baš uzbudljivih dijelova poslovanja. Mentalna snaga također je vrlo bitna, jer u svakom poslu dođe vrijeme kad si spreman odustati. Stvari ne idu po planu, preumoran si, ne spavaš, pitaš se čemu sve ovo... Mislim da je jako bitno imati mentalnu snagu da se prebrodi one crne dane, a svi ih imamo.
A obrazovanje, smatraš li da je danas jednako vrednovano i presudno za uspjeh?
- Definitivno, ako imate potrebno obrazovanje, ono vam daje kostur da shvatite i da se možete nositi s određenim situacijama. Također mislim da s obrazovanjem dolazi i velika doza samopouzdanja u poslu. Imate bazu koja vam u svakom trenu pomaže da se nosite s izazovima.
Neke od najvažnijih stvari koje si naučila o samoj sebi u ovih 25 godina? Meni se uvijek čini da dok razvijaš neki posao ipak na kraju najviše razviješ samog sebe?
- Shvatila sam da sam propustila mnogo prilika u životu u ovih 25 godina. Uvijek sam bila osoba koja je znala reći NE, bila sam veoma zauzeta, uvijek sam se držala nekog poslovnog kalendara. Zadnjih nekoliko godina nakon covida sam shvatila da je život prekratak, da sam propustila zapravo živjeti i uživati u životu jer sam samo koncentrirana na posao, tako da sada pokušavam reći DA svakoj primamljivoj ideji. Drugo što sam naučila zvuči kao klišej, ali doista ono što vas ne ubije, to vas ojača. Uvijek ima katastrofalnih momenata, kao kad sam dobila otkaz npr., kao i da smo prije nekoliko godina skoro bankrotirali zbog pogrešnih poslovnih procjena, ali mislim da dok je sve legalno, uvijek postoji rješenje i plan B. Kao treće bih navela, kao što kaže moja knjiga, ne postoji uspjeh preko noći. Danas mladi smatraju da je to moguće, ali i dalje mislim da za sve vrijedno u životu ipak treba strpljenja i vremena. Morate ustrajati, treba vam barem dvije godine da biste shvatili ima li posao smisla. Čak i da počnete vježbati danas, treba vam vremena da vidite prave rezultate, za bilo koji hobi treba vrijeme, a kamoli ne za posao, pročitala sam negdje da ti treba barem 10.000 sati vježbanja da bi bio dobar u nečemu.
To nas dovodi do sljedećeg pitanja, napisala si, naime, tri knjige, kako je došlo do toga?
- U svrhu promocije svog brenda često sam držala govore na događanjima i onda su mi ljudi počeli prilaziti i javljati se na Instagram s pitanjima vezanim uz moje početke, uspjehe i sl. Instagram nije platforma gdje možete pisati ili pričati detaljnije. Shvatila sam da imam dosta toga za podijeliti i htjela sam biti iskrena i realna i govoriti o svim problemima koje sam na ovom putu imala i kako sam se s njima nosila. Moja prva knjiga "How to be an overnight success" govori o periodu kad sam dobila otkaz i krenula u svoj posao, druga "How to make it happen" govori o tome kako sam prije nekoliko godina skoro bankrotirala i kako sam se spasila, govori o motivaciji u trenucima kad ju je zapravo nemoguće u sebi pronaći, a treća je o tome kad sam doživjela burnout i prestala uživati u životu i poslu te o tome kako se izvući iz toga, jer želimo uspjeh u životu, ali istovremeno želimo i biti sretni.
Što ti danas sa svim tim saznanjima najviše pomaže da se relaksiraš i pronađeš motivaciju za nove pobjede?
- Odnedavno započinjem ponedjeljak jogom, ima jedan cool studio na Notting Hillu, zove se Love supreme project, moraš probati. Doista me stavi u pravu početnu poziciju za početak tjedna. Osjećam više energije, produktivnosti, jasnoće misli... Vježbanje je oduvijek bilo važan dio mog života, pogotovo za moje mentalno zdravlje, ali u zadnje vrijeme sam naučila više osluškivati svoje tijelo i po tom pitanju. Ako sam preumorna, danas ću bez grižnje savjesti propustiti trening i imati mirno jutro samo za sebe u tišini. Volim biti u prirodi, to me opušta, Holland Park, slušam audioknjige, ako smo izvan Londona, gdje imamo kuću, ići ću u dugu šetnju sa psima. Taman sam se vratila iz Amerike s planinarenja, to me isto veoma opušta. Priroda liječi! Obećala sam si također da ću par puta godišnje ići na putovanja s prijateljicama. Nekad sam mislila da to što putujem zbog posla je na neki način i vrijeme za mene, međutim iako sam izvan kuće i bez djece, zapravo se nikad ne isključim i radim non stop, tako da sad učim kako otputovati i doista uživati. Nikad nije kasno.
I dalje voliš modu?
- Volim, ali nisam žrtva mode. Imam svoj stil, nekad sam bila puno više zainteresirana za trendove, danas to više ni - sam. Znam što mi odgovara, poznajem svoj stil. Pratim skandinavske brendove kao što je Toteme, volim američke Khaite, The Row... nisam šopingholičarka, kupim samo ako mi nešto doista treba.
Upravo si stigla iz New Yorka gdje si nekada živjela, dugi niz godina si sada u Londonu, kako bi usporedila život u ta dva grada?
- Obožavam New York i njegovu energiju, drži me, evo, već tjednima nakon što sam se vratila, ali ne bih mogla više živjeti tamo. Na dnevnoj bazi stil života u Londonu je humaniji i trenutačno mi više odgovara.
Kažu da s godinama nas sve više vuku korijeni i da nekako imamo potrebu zatvarati krugove života, vidiš li se opet u Grčkoj? Nedostaje li ti ponekad otočki stil života?
- Apsolutno, kako si znala? Htjela bih više vremena u budućnosti provoditi u Grčkoj, čak i izvan ljetne sezone, aktivno radim na tome. Dobra je povezanost s Londonom direktnim letovima. To mi je visoko na listi prioriteta.
Što svaka žena treba imati u svojoj kozmetičkoj torbici i koristiti na dnevnoj bazi?
- Čistač lica u obliku balzama, jer s godinama nam je koža sve suša, Rodial Bee Venom balzam za čišćenje je nešto što koristim i ujutro i uvečer. Moj najdraži proizvod je Dragon blood sculpting serum, kao i naš vitamin C sa zaštitnim faktorom SPF 30. To su naša tri must have proizvoda.
A Banana lighter? To je za mene proizvod koji mijenja život! Samo je stalno rasprodan, morat ćeš mi ga nabaviti preko veze! I tvoja ulja za usne su fantastična, to ukradem od Kasie! (kći autorice)
- To je i dalje naš proizvod koji je stalno rasprodan, doista je fantastičan, kad god imam neprospavanu noć ili ranojutarnji let, dupla banana i idemo! Ono što je fantastično je da odgovara skoro svim tipovima kože, jako je lagan. Također lip oil imam u svakoj torbici, u autu, u uredu, nikamo ne idem bez njega. Inače, za jutarnju higijenu mi je dovoljno par minuta, ne mam nikad viška vremena. Time se vodim i kad dizajniram novi proizvod. Koja žena doista danas ima vremena za komplicirane protokole?
I na kraju, uvijek pitam lokalce da daju prijedlog za one koji će možda uskoro posjetiti London... koje su tvoje najdraže gradske adrese?
- Četvrt u kojoj živim, Notting Hill, obožavam uzduž i poprijeko. Nedavno se otvorio Dorian, predivan restoran koji voli čitavo susjedstvo, pa Supermarket of dreams kod Holland Parka kamo rado svratim na kavu, tamo je uvijek cool ekipa, možeš sjediti vani na klupi, a petkom navečer organiziraju sushi club. Uvijek ima neka dobra izložba u National Portrait Galleryju, muzeju Victoria & Albert, Muzeju dizajna.... Moj najdraži hotel u gradu je Ham Yard hotel u Sohou i uvijek ga preporučujem prijateljima.