Svi tako dobro izgledaju. Kad se osvrnem, ne mogu se ne zapitati je li Ozempic prava stvar za mene?", našalio se poznati američki voditelj Jimmy Kimmel na ovogodišnjoj dodjeli Oscara.
I zaista, Ozempic je svuda oko nas: na naslovnicama magazina, predmet je memeova i šala, o njemu svi pričaju i svi ga žele nabaviti - od holivudskih zvijezda do kućanica. Da je mršavljenje kojim slučajem religija, Ozempic bi bio bog. Slično kao i kultura opsjednutosti mršavosti u kojoj živimo, tako je i čarobni lijek postao must have. Ozempic je brendirano ime za semaglutid, koji se prodaje i pod imenom Wegovy i Mounjaro. Lijek koji se primarno koristi za dijabetes tipa 2 pomaže u reguliranju razina šećera u krvi oponašajući djelovanje peptida 1 (GLP-1) sličnog glukagonu. Također suzbija apetit. Semaglutid je u tolikoj mjeri privukao pažnju u veoma kratkom vremenu da zbog velike potražnje dijabetičari ne mogu doći do njega. Reality zvijezda Kim Kardashian, pojam zapadnjačkog standarda ljepote, navodno je jedna od pobornica Ozempica, koji joj je pomogao da za prošlogodišnju Met Galu uspije ući u haljinu Marilyn Monroe. Iako negira da koristi popularni lijek, puno je tanja nego prijašnjih godina, a kako je trend podizanja stražnjice završio, jasno je da su novi ideali ljepote - što mršavije, to bolje. No, kada mršavost nije bila u modi? Tablete za skidanje kilograma nisu ništa novo - postoje gotovo cijelo stoljeće jer su žene uvijek bile pod pritiskom da se prilagođavaju restriktivnim idealima ljepote.
Možda Ozempic nazivaju čudom i najboljim lijekom u povijesti, ali slično se 80-ih godina prošlog stoljeća govorilo i za fen-phen, sve dok nije otkriveno da može uzrokovati neizlječive i često smrtonosne bolesti srca. Vratiti se u prošlost znači razumjeti pritisak da budemo što mršaviji - imperativ koji oduvijek postoji u našoj kulturi opsjednutoj izgledom. Priča o dinitrofenolu datira još iz razdoblja Prvog svjetskog rata te je bio jedan od prvih lijekova za gubitak kilograma. Prvo se koristio u tvornicama oružja kao eksploziv, ali kada je ustanovljeno da su radnici koji su došli u kontakt s njim počeli mršavjeti, 30-ih godina 20. stoljeća počeo se prodavati kao terapija protiv debljine. Nedugo nakon toga dinitrofenol se pokazao kao prilično opasan u visokim dozama, uzrokujući sljepilo i neuropatiju, dok je kod jako visokih doza uzrokovao smrt. Do 1938. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) proglasila ga je veoma opasnim i nesigurnim za ljude te je povučen s tržišta. Primjerice, u Velikoj Britaniji ta supstancija je ilegalna u tabletama za mršavljenje, a ove godine proglašen je otrovom zbog svoje visoke toksičnosti. Četrdesetih godina pak amfetamin Benzedrine postao je dostupan kao pilula za mršavljenje. Prvotno prodavan kao dekongestiv, soli benzedrina bile su snažan stimulans, a početkom Drugog svjetskog rata američka, njemačka, britanska i japanska vojska naručile su veliku količinu tableta kako bi pomogle svojim vojnicima da izdrže na bojnom polju. Nakon završetka rata farmaceutska tvrtka Smith, Kline i French prebacila je fokus na drugu demografsku skupinu: kućanice kojima su reklamirali amfetamine kao sredstvo za mršavljenje. To je bio tek početak utrke za vitkošću poduprte amfetaminima.
Sljedeći čarobni lijek pojavio se pedesetih godina - bio je to humani korionski gonadotropin (HCG) - hormon stvoren u placenti trudnice - nakon što dječaci s tumorom hipofize nisu ulazili u pubertet. Kako bi stimulirali proces ulaska u zlatno doba adolescencije, dobivali su injekcije HCG-a i otkriveno je da su gubili masno tkivo i dobivali mišićnu masu. Nakon toga napravljena je studija koja je pokazala da u kombinaciji sa strogom niskokaloričnom prehranom ljudi u šest tjedana mogu izgubiti deset kilograma. Zbog mišljenja da su injekcije HCG-a učinkovite, provedene su kliničke studije koje su usporedile dijetu u kojoj je fiziološka otopina poslužila kao placebo i onu s HCG injekcijama. Pokazalo se da su obje grupe izgubile deset kila u šest tjedana i da je HCG nepotreban.
1960. pojavio se Obetrol - smjesa soli amfetamina, uključujući metamfetamin i dekstroamfetamin - koji je FDA odobrila za liječenje debljine. Dokazi koji pokazuju štetne nuspojave amfetamina potaknule su znanstvenike da otkriju da je metamfetamin izuzetno štetan. Do 1965. FDA je u potpunosti zabranila inhalatore i za amfetamine uvela recept. No, kako je odobren kao lijek za mršavljenje, ogromne količine amfetamina, poput Obetrola, počeli su propisivati liječnici. Korištenje lijeka bilo je na vrhuncu, a do 1970. pet posto Amerikanaca (njih oko 9,7 milijuna) koristilo je amfetamin na recept. Osim za mršavljenje, neki su Obetrol koristili kao rekreacijsku drogu, poput umjetnika Andyja Warhola. Ispostavilo se na kraju da korištenje te supstancije uzrokuje ovisnost te negativne utjecaje na zdravlje, poput psihoze, halucinacija i smrti. No, to nije značilo gotovo ništa. Zarada od prodaje bila je astronomska: liječnici bi plaćali 71 dolar za sto tisuća tableta koje su sadržavale amfetamin i prodavali ih za 12 tisuća dolara. Iako ga FDA nije zabranila, Obetrol je morao promijeniti sastav, naposljetku je doživio rebrending i prodavao se pod imenom Adderall te nikada više nije dobio odobrenje da se prodaje kao lijek za mršavljenje.
Zatim je došla 1985., godina kada je Američki institut za zdravlje proglasio debljinu kroničnom bolesti, koja je kao takva zahtijevala kronično liječenje. Te godine je fen-phen došao na tržište. Phentermine, ranije poznatiji kao fenfluramin, pokazao se kao pomoć ljudima kod gubitka kilograma. No zbog regulacija nije se smio koristiti duže od 12 tjedana; žene koje su ga koristile dulje vrijeme imale su probleme sa srčanim zaliscima. To je dovelo do povlačenja lijeka s tržišta. Tvrtka American Home Products, danas pod imenom Wyeth, 1999. isplatila je 3,75 milijardi dolara odštete, što je bila najveća izvansudska nagodba neke farmaceutske kompanije. Procjenjuje se da je otada Wyeth potrošio oko 10 milijardi dolara kako bi namirio štetu. Iste godine pojavio se novi lijek za mršavljenje: orlistat, često prodavan pod imenom Xenical. Iako se smatralo da je siguran i još uvijek ima odobrenje FDA, lijek inhibira apsorpciju masti i tako smanjuje količinu kalorija koje tijelo apsorbira iz unesene hrane. Nakon toga se neprobavljena mast eliminira stolicom. Ljudi koji koriste lijek mogu imati probleme sa zadržavanjem stolice - iako to nije opasno, može stvoriti neugodnost. U novom mileniju pojavio se lorcaserin, koji se prodavao pod imenom Belviq. FDA ga je odobrila 2012., ali nakon osam godina zatraženo je da proizvođač povuče lijek s američkog tržišta jer su klinička ispitivanja ukazala na rizik od karcinoma.
Sada imamo semaglutid, a njegove dugoročne posljedice još nisu poznate, posebno kada se koristi za mršavljenje. Nevjerojatan rast popularnosti ovog lijeka govori mnogo o tome gdje se trenutno nalazimo kao društvo. Mršavost je opet u modi, a žudnja za vitkošću očito nikada nije nestala. Unatoč pokretu koji propagira pozitivan odnos prema tijelu, dug je put pred nama prije nego što se riješimo fobije od debljine. U priči s naslovnice New York Magazinea o Ozempicu autorica Aubrey Gordon rekla je kako se pompa oko lijeka svodi na pitanje možemo li se napokon riješiti debelih ljudi. Je li došlo vrijeme za konačni obračun s debljinom i ljudima koji ruše sliku o savršenom svijetu?