Prvo smo naučili da šminku moramo skinuti micelarnom vodom, lice oprati gelom ili pjenom za čišćenje, pažljivo nanijeti tonik, zatim i kremu. Ujutro jednu, navečer drugu. Zimi težu, ljeti lakšu. Postupak ponavljati dva puta dnevno, a obavezno ubaciti i SPF. Onda smo u rutinu dodali retinol, razne tipove seruma, maske, kreme za bore oko očiju, spravicu ovu i spravicu onu. Lice se odnedavno preporučuje čistiti i dvama proizvodima (različitim), a rutine za njegu kože ponekad prelaze čak deset koraka. Da zaokruži priču, industrija je sve dodatno upakirala u zavodljivu 'self-care' priču, implicirajući da je vrijeme koje provodimo nanoseći gomilu skupih proizvoda koje je konstantno potrebno obnavljati vrijeme koje posvećujemo sebi, jer smo ga zaslužile, jer nam je potrebno, jer se beskrajno volimo i to si moramo nekako i pokazati.
Možda je pravo vrijeme za postaviti pitanje: gdje prestaje potrebna i zahvalna njega kože, a počinje besmisleni konzumerizam? U odnosu na 2013. industrija proizvoda za njegu kože povećala je profite za nevjerojatnih 58%, a danas je vrijedna 163 milijardi američkih dolara. Takav skok dolazi u paketu s rastom fitness industrije, wellnessa, zdrave prehrane i bilo kakvog oblika "brige za sebe", a s kojima se na scenu vratio i potpuno njome izdominirao no make-up make-up look, kojim se na posve neprirodne načine pokušava postići potpuno prirodni izgled.
Marketinški mehanizmi za prodaju proizvoda za njegu kože jednostavni su za prepoznati, ali još ćemo lakše na njih i nasjesti. Nešto što je upakirano u lijepe, čiste, nježne i pastelne boje sugerirat će isti takav efekt i na našoj koži, a ako se uhvatimo u koštac s etiketom te pokušamo razaznati što stoji iza tih neodoljivih ambalaža, dočekat će nas težak, stručan, laiku neprobavljiv jezik. I baš kao što nam se moždane vijuge prenaprežu kad čitamo ugovore namijenjene odvjetnicima, tako i kolabira kad naiđe na sastav neke kreme ili tonika. Zato se fokusiramo na lake, oku i umu prihvatljive i primamljive riječi kao što su "eko" i "prirodno" ili na svete sintagme "za sve tipove kože" i "dubinska njega".
Poprilično je ironično, u vrijeme jačanja body positivityja i inkluzivnosti i feminizma općenito, da se beskonačna težnja k savršenoj koži brendira kao oblik ljubavi prema sebi. Posvetite si trenutak ljepote - jer vi to zaslužujete. Ako imate problema s aknama, borama (taj neprikosnoveni tabu), hormonima, porama ili ožiljcima, građanin ste drugoga reda. Građanin ste pod stigmom, jer "ne vodite brigu o sebi". Trebate hitno na popravak.
Beauty industrija razorno je (i zazorno) moćna, i tako lako može pojedinca dovesti do toga da se osjeća manje vrijednim jer njegov izgled ne odgovara postavljenim standardima. A slabost potrošača idealna je polazišna točka za procvat tržišta, zar ne? Shopping-manija u svakoj svojoj boji i obliku dolazi kao posljedica čovječje težnje za osjećajem vrijednosti, koja se najčešće demonstrira kroz prihvaćanje. Lijepi ljudi su prihvaćeni i slavljeni i zato, naravno, svi želimo biti lijepi. Zato svi želimo kupiti sto i jedan proizvod i nanijeti na sebe sto i jednu kemijsku formulu koja nam obećaje da će promijeniti naš izgled, a time i naše viđenje sebe.
Kao i svaka pojava koja zapadne u ralje konzumerizma, i skincare opsesija je otišla predaleko, a žene su ponovno nasjele na staru priču, ovaj put podlo upakiranu u emancipacijski celofan. Brini se za sebe jer si važna, ali ne zaboravi se pritom činiti ljepšom, jer bez toga si ništa. Pritom malo koji proizvod zaista učini kožu ljepšom, a većina njih samo produljuje beskonačan lanac "moranja" i "trebanja". Njegovati svoje lice oštećeno naletima vjetra, pretjeranom toplinom, smogom i šminkom je jedno, ali nanositi svaki dan po nekoliko puta desetak proizvoda zasigurno je previše, pogotovo ako čovjek to čini iz "ljubavi prema sebi". Radije umjesto toga napunite kadu, pročitajte jedno poglavlje knjige, ugasite mobitel ili prošećite prirodom. I um i koža bit će vam zahvalni.
