Stvaranje parfema uvijek se percipiralo kao vrsta umjetnosti. Mnogi ga povezuju s glazbom zbog vokabulara koji dijele kao što su note, akordi i kompozicija, Francis Kurkdjian vjeruje da je kreiranje mirisa poput pričanja priča, dok je Calice Becker, "nos" iza kultnog parfema J‘adore luksuzne kuće Dior, svoj posao usporedila s onim arhitekta. Pa kako se onda u takvu sferu, u kojoj je kreativnost ključna, može uklopiti umjetna inteligencija? Čini se posve jednostavno.
Još 2017. brazilski brend O Boticário odlučio je iskoristiti umjetnu inteligenciju u stvaranju novog parfema. Udružili su snage s IBM-om kako bi razvili program te s njemačkom parfemskom kućom Symrise koja u svojoj arhivi imala više od 1,8 milijuna formula aroma i mirisa. Zajedno su stvorili sustav koji su nazvali Philyra, prema grčkoj božici parfema, a čija je svrha bila stvoriti nove olfaktivne formule. Philyra je nove parfeme trebala kreirati na temelju arhive o mirisima, ali i kroz informacije o najpopularnijim parfemima prema rodu, dobi i mjestu življenja. Nakon analize svih podataka sustav AI (engl. artificial intelligence, hrv. UI - umjetna inteligencija) pronašao je brojne mogućnosti koje nisu bile ranije istražene i glavnom parfumeru Davidu Apelu predložio rješenja koja bi trebala osvojiti ciljanu skupinu - u ovom slučaju to su bili brazilski milenijci. Završni rezultat bile su tri različite verzije parfema za brend O Boticário - jednu koju je u potpunosti stvorila umjetna inteligencija, odnosno Philyra, jedna u kojoj je parfumer prilagodio formulu te ona koju je u potpunosti osmislio parfumer. Predstavnici brazilske kozmetičke tvrtke gotovo su jednoglasno odabrali verziju kreiranu isključivo uz pomoć AI. Finalni rezultat bili su parfemi Egeo ON Me i Egeo ON You koji kombiniraju voćne, cvjetne i drvenaste note s karamelom i kondenziranim mlijekom.
Iako je Apel gledao kako stroj radi njegov posao, nije se osjećao ugroženo, već je u korištenju umjetne inteligencije vidio evoluciju u parfemskoj industriji. Prednost stroja je to što u kreiranju nije ograničen tradicijom i emocijama, iskustvima koja mogu smanjiti kreativnost. Nepristran je, što nijedan čovjek ne može biti u potpunosti.
Apel je tome svjedočio već u kreiranju prvog parfema s Philyrom, kada je odabrala sjeme piskavice koje parfumeri često izbjegavaju jer je s njim teško raditi, ali i mliječnu pjenu iz skupine okusa za koju je priznao kako mu nikada ne bi ni pala na pamet.
Ali, može li računalo osmisliti parfem koji će biti univerzalno obožavan? Jako teško. Čak i kad bi program uzeo u obzir sve preferencije ljudi i pronašao najpopularnije note, ne bi ih mogao potpuno autonomno umiješati u miris. Stručnjaci koji rade s umjetnom inteligencijom naglašavaju kako je za kreativni proces ključna interakcija čovjeka i stroja, odnosno kako je Apel naglasio: "To je nešto što mi koristimo, ne koristi ono nas".
Naravno, nije trebalo dugo da se i ostali igrači parfemske industrije priključe. Prije tri godine je Givaudan, vodeća svjetska tvrtka u industriji okusa i mirisa, predstavio sistem nazvan Carto, koji je parfumerka Calice Becker usporedila s CAD programima koje arhitekti koriste u svojem radu. Riječ je o alatu koji ubrzava proces stvaranja novih parfema i omogućuje parfumerima postizanje boljih rezultata. Interaktivni sistem pomalo djeluje poput igre, a zapravo omogućuje parfumeru da vrlo brzo i efikasno smiksa novi miris. Na velikom dodirnom ekranu prikazuju se sastojci podijeljeni u razrede, a parfumer dodirom odlučuje koje mirise želi u novoj olfaktivnoj formuli. Program nakon toga prilagodi količinu svakog sastojka kako bi mješavina bila u balansu, nakon čega robot proizvede uzorak koristeći prave sastojke i najbolju moguću formulu. Nešto takvo jednostavno je nemoguće u tradicionalnom kreiranju parfema pa se time skraćuje proces testiranja novog mirisa i štedi na materijalima. To je, naravno, u skladu s težnjom prema održivosti koju sve industrije trenutačno proklamiraju. Umjetna inteligencija se na tom tragu koristi i u poboljšanju formula kako bi one bile ekološki prihvatljivije. Ideja je to švicarske tvrtke Firmenich, koja je razvila program Muse koji postojeće formule ponovno miksa kako bi postigao isti miris, ali s manje negativnog utjecaja na okoliš.
I iako je UI sve popularniji u industriji, klijenti - odnosno luksuzne kuće, time se i ne žele pretjerano hvaliti jer mnogi kupci ne žele da njihovu kožu dodiruje nešto što je kreirao stroj, osobito jer je riječ o mirisu - onom što je intimno, što predstavlja emociju. Možemo očekivati da će veliki brendovi i dalje tajiti kako su za kreiranje parfema koristili algoritam i u prvi plan stavljati ljudski nos, ali zato drugi brendovi koji nemaju dugogodišnju tradiciju ističu upravo to.
Jedan od njih je nizozemski Scentronix, koji je 2020. predstavio Algorithmic Perfumery, trgovinu u Bredu u kojoj uz pomoć programa i posebnog "printera mirisa" možete kreirati vlastiti parfem. Nakon što klijent uđe u parfumeriju, mora ispuniti upitnik o svojoj osobnosti i lifestyleu, nakon čega može gledati kako računalo stvara prijedloge mirisa na temelju odgovora. Klijent može prijedloge promijeniti prema vlastitoj želji prije nego što se odluči za finalni proizvod, a "printer" isporuči uzorak u samo pet minuta. Iskustvo stvaranja algoritamskog parfema može se doživjeti i putem web-stranice Everyhuman.com, ali nažalost još ne dostavljaju u Hrvatsku.
Suosnivačica brenda Anahita Mekanik kaže kako tim projektom žele pomoći ljudima da više nauče o mirisima, da se međusobno zbliže, podijele uzorke, nađu stvari koje ih povezuju, a ne samo pojednostaviti kreiranje parfema, dok Frederik Duerinck, osnivač Scentronixa, tvrdi kako se ne treba bojati umjetne inteligencije, već je doživljavati kao evoluciju u kojoj će čovjek uvijek ostati ključan.
Naravno da su s većim korištenjem umjetne inteligencije u stvaranju parfema stigla i pitanja može li tehnologija zamijeniti čovjeka u tom području. Strojevi ne mogu osjetiti mirise, a s druge strane upravo je miris najmoćniji osjet za buđenje sjećanja, emocija i raspoloženja. To se moglo vidjeti na greškama koje bi strojevi činili, o čemu je govorila i Claire Viola, potpredsjednica digitalne strategije u Symriseu. "Parfemi kreirani uz pomoć umjetne inteligencije temelje se na strojnom učenju i rezultati su znali biti loši. Potrebno je stalno učenje i unošenje novog materijala kako bi stroj napredovao", objašnjava Viola. Naime, iako ne može osjetiti, stroj može naučiti. Tu se oponaša način na koji čovjek uči o parfemima, pa baš kao što bi pripravnik učio od majstora parfumera, tako i stroj uči - od čovjeka. Time zapravo postaje jasno da je riječ o partnerstvu čovjeka i umjetne inteligencije, pri čemu je UI vrlo koristan za oblikovanje kostura parfema jer olakšava identificiranje novih kombinacija i analizu formula. Time je UI parfumerov partner, a ne njegova zamjena - ona mu omogućuje da bude brži i kreativniji, oslobađa ga dosadnih zadataka, dok su parfumeri ti koji emocijom vode strojeve prema boljim rezultatima.
Stvaranje novog parfema inače bi trajalo od najmanje šest mjeseci pa sve do četiri godine, a korištenjem umjetne inteligencije to je vrijeme drastično skraćeno. S druge strane, strojevi su potpuno nepristrani pa će se lakše razvijati inovacije, neočekivani smjerovi u parfemskoj industriji do kojih parfumeri nužno ne bi došli jer su ograničeni onim naučenim, tradicijom i iskustvom. Pa je li stvaranje parfema i u tom slučaju umjetnost? Moglo bi se reći da je zapravo kombinacija umjetnosti i znanosti.
