Dan je bio prozračan poput Chanelove haljine". Ako je ikada postojala idealna prilika za iskoristiti slavni citat iz drame "Dekadencija" Stevena Berkoffa, onda je to bila ova. Sjedio sam u geometrijski savršenoj (crno-bijeloj) prostoriji Chanelove središnjice u Parizu, čekajući svog sugovornika, jednog od najpoznatijih noseva današnjice - Oliviera Polgea. Pariz se budio, a sunčeve zrake su na (crno-bijelom) stolu stvarale igru svjetla i sjene s bočicom novog Chanelovog parfema posvećenom upravo Gradu svjetlosti. "Napokon ljudsko biće!", skoro pa je uzviknuo dok je ulazio, pritom misleći na sve intervjue koje je tih dana održao povodom lansiranja novog Chanelovog parfema – preko Zooma. U tamnoplavom odijelu i smeđim lakiranim derby cipelama na kopčanje, tipično pariški “slučajno” elegantan, sjeo je i izvadio (crno-bijele) mouillettes, što je francuski naziv za one duguljaste papiriće za testiranje parfema, dok sam ja uključio svoj diktafon. "Svatko svoj alat", rekao mi je sa smiješkom i bez okolišanja mi pokazao novi Paris-Paris, svoj šesti opus iz kolekcije Les Eaux de Chanel. Pariz se budi, a intervju s nosom počinje. I nije nimalo crno-bijeli.
Ove godine će biti 7 godina otkako ste postali kreator parfema za kuću Chanel. Kako biste opisali to putovanje?
- Znakovito je što kažete putovanje jer sam baš na taj način o tome razmišljao u zadnje vrijeme. Ono što vam mogu reći je da je – kao i na svakom putovanju – potrebno neko vrijeme kako biste se počeli osjećati ugodno, da ste na dobrom putu, da tako kažem. Puno je stvari koje sam otkrivao malo pomalo, a između ostalog i to da sve u Chanelu ima svoj vrlo precizan razlog postojanja i svoju povijest. Biti kreator parfema je jedna stvar, ali biti kreator parfema za Chanel? To je potpuno novi svijet koji ima svoja pravila, svoju povijest i vlastitu abecedu.
Brief koji je Gabrielle Chanel za N°5 prije više od 100 godina dala kreatoru parfema Ernestu Beauxu bio je "parfem za žene koji miriše na ženu". Koje su bile upute za novi Paris - Paris?
- U zadnjih 15 godina, u svijetu parfema pojavila se potreba za kolekcijama za – recimo to tako – zahtjevniju publiku koja ne želi nositi parfeme koje nose svi oko njih, kao što je recimo Cuir de Russie koji danas nosite (smije se). Upravo zbog toga je nastala Les Exclusifs de Chanel, kolekcija parfema guste strukture orijentirana na rijetke esencije koje rezoniraju s luksuzom. S druge strane, u kolekciji kao što je Les Exclusifs, nema mjesta toaletnim vodama koje su laganije, fluidnije, tako da je Les Eaux de Chanel zapravo kolekcija koja je nastala organski. Konkretno, Paris – Paris zapravo nije imao takav brief. Naravno, znao sam da će biti dio linije Les Eaux de Chanel, koja je osmišljena kao cruise kolekcija ekskluzivnih toaletnih voda inspiriranih destinacijama koje su na ovaj ili onaj način obilježile biografiju Gabrielle Chanel. No, za mene koncept nikad nije bio napraviti miris destinacije, već miris imaginarnog putovanja.
Ipak, kod njega je nešto drukčije. Nije inspiriran Parizom, već Parižankama. Kako to?
- Možda zato što smo mi Parižani previše u njemu, možda jer je nabijen poviješću, a možda jer me strah da bih se izgubio u detaljima. Rođen sam u Grasseu, ali sam oduvijek živio u Parizu. Kao kreatoru parfema, nije mi lako raditi na mirisu inspiriranom gradom koji zovem domom i onim što on simbolizira. Vjerojatno su me zbog toga više inspirirale Parižanke i njihov prirodni chic, nego Pariz kao mjesto. Ono što mi je zanimljivo je činjenica da nitko ne zna objasniti taj stil, ali svi intuitivno znaju na što se misli kada se kaže Parižanka.
Ruža, papar i pačuli su tri glavne note mirisa Paris - Paris. Jesu li to bile svjesne odluke?
- Da. Htio sam jednu notu koja evocira sofisticiranost, a to je u ovom slučaju ruža Damascena, vrlo kompleksna cvjetna nota, i drugu koja je pikantna, oštra, i pomalo neuglađena, a to je naša posebna vrsta frakcioniranog pačulija koji koristimo još od Coco Mademoisellea u kombinaciji s ružičastim paprom. Na taj način, prisutna je ženstvena strana elegantnih Parižanki, kao i druga, androgina, gotovo muška strana, za onu opušteniju stranu, poznatiju kao “I woke up like this”.
Kao Parižaninu, koji je vaš omiljen kutak u Parizu?
- Zvuči jednostavno, ali moji najdraži dijelovi Pariza su sam centar – Palais Royal, Louvre, Place des Victoires i sve one uličice oko njega – rue du Mail, rue d’Aboukir, i naravno 9. arondisman u kojem i živim. Ukratko, stari Pariz prije doba urbanizma Haussmanna.
Mogu li vas pitati na koji način vizualizirate parfeme? Kako ih memorirate - matematički, kao boju, kao glazbu, kao emociju…?
- Prvenstveno kao emociju. Jer parfemi su emocije! A nakon toga vrlo matematički, kao formulu. Ono što će vam možda biti zanimljivo je to što je moj prethodnik, Henri Robert, koji je u Chanelu kreirao parfeme od 1952., sistematizirao način zapisivanja formule koji i dan danas koristimo, a drukčiji je od svih drugih sistema po tome što su esencije poredane kronološki po redoslijedu po kojem ih osjećamo u parfemu.
Znači, kod ovog parfema bi to bila ruža jer je ona prva koju osjetimo?
- Tako je. A s takvom logičnom strukturom je lakše zapamtiti formulu i orijentirati se u njoj, bilo da imamo pet ili 500 sastojaka. Slično kao partitura u glazbi.
A kad smo već kod glazbe, svijet parfema se često veže uz svijet glazbe, djelomično zbog vokabulara koji dijele (note, kompozicija, akordi). Kako gledate na tu vezu?
- To je pitanje koje mi često postavljaju, i moram priznati da mi je teško razmišljati tako. Pritom mislim na ideju asociranja određenog parfema uz neko glazbeno djelo. Naravno da Paris - Paris, recimo, ne bih asocirao uz neku Mahlerovu simfoniju, ali točno zamisliti koje djelo, to mi je teško.
Slušate li muziku dok kreirate parfeme?
- Ne. Za to mi treba mir. Parfeme kreiram bez muzike, i bez mobitela.
Za kraj, nekoliko kratkih pitanja inspiriranih Proustovim upitnikom, ali na parfemski način. Prvo pitanje: što najviše cijenite kod kreatora parfema?
- Kod kreativnog zanimanja kakvo je kreator parfema, mislim da je najvažnija znatiželja, želja za istraživanjem, vječna potraga za nečim novim.
Što je za vas savršeni parfem?
- Za savršeni parfem ne postoji recept, ali mislim da on mora biti znamenit. Mora biti nešto će vas obilježiti, što će vam se urezati u pamćenje na neki neobjašnjiv način.
Da niste kreator parfema, bili biste…?
- Glazbenik, u svakom slučaju. Da ne bi bilo nesporazuma, i da budem siguran da neću požaliti, probat ću biti precizniji, i duhovitiji, pa ću reći glazbenik u 19. stoljeću. Jer su u to doba stvorena neka od najljepših glazbenih djela svih vremena. (smijeh)
Koja je mirisna esencija koju najviše cijenite?
- Imam puno odgovora na ovo pitanje, ali ako sam nešto naučio iz intervjua, to je da uvijek treba davati jasne odgovore. Stoga ću reći - iris. Sâm po sebi miriše bizarno, i na prvu ne miriše onako kako očekujete jer se dobiva ekstrakcijom rizoma, a ne cvijeta, ali efekti koje stvara u kombinaciji s drugim esencijama su nevjerojatni. Da, definitivno iris.
Koji su vaši heroji iz svijeta parfumerije?
- Gabrielle Chanel, naravno. Ali osim nje, i Ernesta Beauxa koji je kreirao N°5, tu je i Jean des Esseintes, fiktivni lik iz romana "À rebours" (op.a. Naopako) nizozemskog pisca Joris-Karla Huysmansa, koji je imao ogroman uspjeh u Francuskoj. Jean des Esseintes uz pomoć mirisa, rijetkog cvijeća i čitanjem latinske književnosti u mašti rekreira cijeli svijet oko sebe bez da izađe iz svoja četiri zida. Zbog te knjige i tog fiktivnog lika smo naš laboratorij u Chanelu nazvali Orgue à Parfums, inspirirano tim romanom. Iako fiktivan i ekstremno dekadentan, des Esseintes je moj heroj.
Za kraj, koji je vaš moto?
- Tu je odgovor ponovno - ostati znatiželjan.
