Na svoj prvi put u otkrivanje svijeta Maximilian Büsser, jedan od najgenijalnijih urara današnjice, krenuo je već s tri godine. Kad je otvorio hladnjak u kuhinji, propeo se visoko, koliko su mu god prstići to omogućavali, kako bi dohvatio staklenku Nutelle s najviše police. Nakon toga svi ostali izazovi otkrivanja svijeta činili su se mnogo lakši. Poznati švicarski urar rođen je 1967. u Milanu. Otac mu je bio diplomat koji je njegovu majku Indijku upoznao u Bombayu, a obitelj se kasnije skrasila u Lausanneu. Prije nego što je skupio hrabrost za osnivanje vlastite tvrtke MB&F (Maximilian Büsser & Friends), radio je u švicarskom JaegerLeCoultre, koji još od 1833. piše povijest urarstva, te u američkoj draguljarskoj tvrtki Harry Winston, čiji je urarski sektor spasio od bankrota. No, kako otkriva, što je uspješniji bio i što je više novca bilo oko njega, to je sve manje uživao. Postao je svjestan da sanja tuđi san pa je odlučio dati otkaz i zaplivati u samostalnim vodama.
Dvadeset godina kasnije može se pohvaliti s čak 22 kalibra i devet GPHG nagrada, svojevrsnih urarskih Oscara. Njegovi satovi ne ističu se samo originalnim dizajnom nego i naprednim tehnološkim rješenjima. Gotovo svaki njegov "urarski stroj" ima više od 350 dijelova, od kojih mnogi nisu deblji od lista papira, a cijene im premašuju sto tisuća eura. Nakon što je zbog bolesti izgubio nekoliko prijatelja, počeo je ozbiljnije razmišljati o budućnosti svoje tvrtke pa je prihvatio ponudu Chanela da ga prati u novim projektima. Ekskluzivno za Gloriju Glam osvrnuo se na tu akviziciju te na dvadesetu godišnjicu brenda.
Imate li osjećaj da su vam se snovi ostvarili?
- Kad se osvrnem unatrag, najviše osjećam zahvalnost. Nikad nisam zamišljao da će se ideja razviti tako daleko. Isprva sam samo želio raditi ono što volim i da me ljudi zbog toga poštuju. Neki su se snovi ostvarili, ali se stalno pojavljuju novi. Vjerojatno je to ono što me gura naprijed.
Vjerujete li da sreća prati hrabre? Vodite li se više instinktom ili razumom?
- Mislim da sreća prati one koji pokušavaju - i koji prihvaćaju da je neuspjeh dio procesa. Uglavnom se vodim instinktom. Razum dođe kasnije, obično da objasni ono što sam upravo učinio! No, da sam slušao samo razum, vjerojatno ne bih učinio ni polovicu onoga što sam učinio.
Kako uspijevate održati odnose s toliko prijatelja koji vas prate i surađuju s vama?
- Radim samo s ljudima kojima se iskreno divim. Nema velike tajne - sve se svodi na zajedničke vrijednosti, poštovanje i po - vjerenje. Kad se svatko osjeća dijelom priče, a ne samo zadatka, stvara se nešto snažno. Imam sreću da sam okružen ljudima koji vjeruju u ono što radimo jednako kao i ja.
Jeste li oduvijek imali puno prijatelja?
- Ne, bio sam vrlo usamljeno dijete. Trudio sam se imati prijatelje, ali se nikad nisam uspio uklopiti u društvo. Osjećao sam se drugačijim. Moja spavaća soba bila je moj zatvor i moje kraljevstvo. No, ono što me je činilo prilično nesretnim u djetinjstvu pretvorilo se u nešto fantastično čemu dugujem uspjeh MB&F. Moja mašta bila je moja sigurna zona koja mi je pomagala da ne poludim i ne postanem depresivan. Uvijek sam bio superjunak koji je spašavao svijet. I danas imam taj isti instinkt da pomognem ljudima u nevolji. Moj unutarnji superjunak naučio me mnogo o empatiji.
Možete li ukratko reći odakle potječe vaša ljubav prema preciznoj mehanici?
- Vjerojatno iz mog dječačkog sna da postanem dizajner automobila. Oduvijek sam volio automobile - njihove oblike, način na koji se spajaju dizajn i inženjerstvo. Ta je strast s vremenom prešla na satove, koji su zapravo samo druga vrsta stroja, ali manja i osobnija.
Sjećate li se svog prvog sata?
- Da, apsolutno. Poklonio mi ga je otac. Imao je Luminovu na brojčaniku i sjećam se kako je svijetlio u mraku. Ta će mi slika ostati u sjećanju zauvijek.
Koga najviše cijenite u povijesti urarstva?
- Johna Harrisona koji je živio u 18. stoljeću. Nije bio školovani urar - bio je stolar koji je sve naučio sam i na kraju riješio jedan od najvećih problema svog vremena: kako mjeriti zemljopisnu dužinu na moru. Priča o njemu govori o ustrajnosti i vjeri, on nije odustajao dok nije uspio u naumu.
Koliko dugo radite na jednom kalibru ili modelu sata - od ideje do realizacije?
- Obično između tri do pet godina. Ponekad više, ponekad manje. Idejama treba vremena - razvijaju se, opiru i onda odjednom kliknu. To je dug proces, ali upravo je u tome ljepota.
Zašto vam je trebalo čak 14 godina da napravite prvi ženski model sata?
- Iskreno, nisam imao ideju što žene vole iako sam bio okružen majkom, suprugom i s dvije kćeri. Tri godine sam radio na njemu. Ispod prozirne sfere ugradio sam mehanizam, a brojčanik nagnuo pod kutom od 50 stupnjeva pa koliko je sati vidi samo osoba koja ga nosi.
Kroz svoje galerije podržavate mnoge umjetnike iz svijeta mehaničke i kinetičke umjetnosti.
- Da, jer govorimo istim jezikom - pokreta i mehanike. Naše razumijevanje je prirodno jer dijelimo istu strast prema kinetičkom stvaralaštvu i mehaničkoj ljepoti. Prvu eksperimentalnu umjetničku galeriju otvorio sam u Ženevi, a kad je projekt naišao na dobar odaziv, galerije sam otvarao u frekventnim gradovima u kojima sam pronašao i savršene partnere. Galerije su izložbeno-prodajne te promoviraju vrsne majstore mehanike iz cijelog svijeta.
Jeste li ikad bili blizu bankrota?
- Da, više puta. Bilo je teških godina kada je sve moglo stati. No, svaki put sam pronašao način da nastavim, ponekad donošenjem teških odluka, ponekad jednostavno ustrajnošću. Ti trenuci puno nauče čovjeka, o sebi i o onome što je zaista važno.
Nedavno je dio vaše tvrtke postao vlasništvo Chanela. Kako je došlo do te suradnje?
- Proizašla je iz vrlo prirodnog odnosa. Chanel je dugo bio naš partner i dobavljač, a tijekom godina izgradili smo povjerenje i uzajamno poštovanje. Kad se otvorilo pitanje budućnosti tvrtke, želio sam biti siguran da MB&F može nastaviti u istom duhu, čak i ako jednog dana moje kćeri ne budu željele ili mogle preuzeti posao. Chanel je brend koji njeguje baštinu, zanate i znanje, a iznimno cijene ono što ja radim.
Nedavno ste obnovili sjedište M.A.D. House u Ženevi. Recite nam nešto o toj zgradi - koliko dugo je imate?
- Izgrađena je 1907. i bila je zajednički projekt Edmonda Fatia i Charlesa Meyssona. Zamišljena je kao privatna kuća bogate obitelji industrijskih poduzetnika i osvojila je arhitektonsku nagradu u godini kad je završena. U M.A.D. House smo se uselili u rujnu 2022. Podsjeća na dvorce iz ilustriranih starinskih knjiga što savršeno dočarava duh moje tvrtke čije su prve kreacije inspirirane mitologijama, znanstvenom fantastikom i fantazijom. To je prostor koji doista odražava tko smo. Spoj je tradicionalnih korijena, kreativnosti i dobre energije - mjesto gdje ideje poprimaju oblik, gdje se tim okuplja, gdje sve što radimo dobiva smisao.
Koji su se novi materijali pojavili u urarstvu tijekom proteklih 20 godina?
- Koristili smo različite materijale - paladij, cirkonij, Carbon Macrolon. Nisu nužno novi u urarstvu, ali volimo ih koristiti na način koji ima smisla za svaki projekt. Za mene je materijal važan samo ako satu daje nešto značajno.
Vodite li evidenciju svojih nagrada i koja vam je najdraža?
- Ne, nikad nisam vodio evidenciju. Nagrade su lijepe, ali nisu razlog zbog kojeg radimo ono što radimo. Kad bih morao odabrati najdražu, bila bi to GPHG Aiguille d‘Or iz 2022. Bila je to nevjerojatna potvrda rada mog prijatelja urara Stephena McDonella na modelu Legacy Machine Sequential EVO. Pet godina razvoja uzelo mu je mnogo energije - dao je sve od sebe da to uspije.
Zašto ljudi i dalje vole mehaničke satove?
- Zbog priče koja stoji iza njih. Svaki primjerak nosi rad, ideje i emocije ljudi koji su ga stvorili. Mehanički sat ne mjeri samo vrijeme - on vas povezuje s nečim stvarnim.
Koliko je umjetna inteligencija danas prisutna u vašem poslu?
- Ne mnogo. Naš je posao vezan uz ljude - ideje koje proizlaze iz ljudskog iskustva i emocija. Možda će nam uskoro AI pomoći u tehničkim procesima, ali meni je ipak važno zadržati ljudski dodir u svemu što radimo. Već jedanaest godina živite u Dubaiju.
Kako ste se prilagodili kulturnim razlikama i što vam je bilo najteže?
- Život u Dubaiju omogućuje mi da provodim više vremena s obitelji i lakše putujem između Europe i Azije, s kojima sam najviše povezan. Nešto dalje sam od SAD-a, ali to je druga priča. Dovoljno je blizu Švicarske da ostanem povezan, a vremenska razlika s uredom je mala - što mi mnogo pomaže u komunikaciji.
Povodom 20 godine brenda vaša je supruga na Instagramu duhovito opisala vaše prve susrete.
- Njezin video vidio sam kad i svi - kao objavu na Instagramu! Sve što je rekla je točno. Nije joj bilo lako početi i održati na putu. Otkrila je podrijetlo imena vaših robota Melchiora i Balthazara.
Kad biste imali sina, kako bi se zvao?
- Od 15. stoljeća u mojoj se obitelji izmjenjuju imena Melchior i Balthazar, što je prekinuo moj djed. Sreća je da imamo dvije kćeri jer supruga Tiffany nikad ne bi pristala da joj se sinovi tako zovu!
Imate li još neke strasti osim urarstva?
- Da, dizajn, arhitekturu, automobile i putovanja s obitelji. To su stvari koje me inspiriraju i drže prizemljenim izvan svijeta satova.
Kako izgleda vaš tipičan dan? Kako ostajete u formi? Imate li rutine koje vam pomažu izgledati svježe i odmorno?
- Mnogo manje uzbudljivo nego što ljudi misle. Veći dio dana provodim ispred računala prelazeći iz jedne sesije u drugu s timom, kolekcionarima ili dobavljačima. Trudim se ostati aktivan i dovoljno spavati - vjerojatno je to najbolja rutina koju imam.
Kasnite li ikad?
- Rijetko! To je onaj švicarski dio mene koji je još uvijek duboko ukorijenjen, čak i nakon 11 godina u Dubaiju.
Što mislite o novoj generaciji neovisnih urara danas? Pratite li njihov rad?
- Pratim, i vrlo su talentirani. Samo me pomalo iznenađuje koliko je trend postao klasičan. Kad sam prije dvadeset godina pokretao MB&F, zamišljao sam drugačiji smjer, ali upravo to čini ovaj svijet tako fascinantnim: nepredvidljiv je i stalno se mijenja.
Što možemo očekivati od vas u godinama koje dolaze?
- Imamo devet kalibara u raz voju i mnogo ideja koje idu i izvan urarstva. Sve što mogu reći je - neće nam biti dosadno!
