Saturn je bio otac rimskih bogova koji je živio na brdu Palatin omotan sirovom vunom, a njegova kratka vladavina smatrana je zlatnim dobom obilja i mira. Temeljnu ulogu u povijesti mode zaslužio je i Rick Owens koji je uspio stvoriti jedinstven i prepoznatljiv stil, osoban i intiman te kulturno i komercijalno uspješan.
Danas je ljepši nego što je bio s 30 godina, briljantniji nego s 40, a svakim danom sve je impozantniji i glamurozniji. Duguljasto lice, u crno obojena ravna kosa koja mu seže do pola leđa, vježbanjem do savršenstva isklesano tijelo, s tetoviranim šiljcima od zgloba do potkoljenice nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Već 33 godine ljude odijeva u kožnate platforme koje sežu sve do bedara, štitnike za ramena koji "rastu" prema ušima te zgužvane balske haljine poput skulptura Johna Chamberlaina napravljene za crveni tepih.
Svojim avangardnim kreacijama poigrava se proporcijama, prikladnošću i estetikom. Njegova kreativna ambivalentnost odražava njegove osjećaje prema oba spola - plemenita aura ženskih silueta u kontrastu je s agresivnom energijom muških kreacija. Sklon je crnoj i tamnim nijansama, uključujući posebnu sivu koju naziva "dust", a koja je postala jedna od njegovih prepoznatljivih boja. Za njega ona ima uzvišeno biblijsko značenje. Kroz svoj rad trudi se pokazati ljudima da ne osuđuju stvari koje ne razumiju ili situacije u kojima se ne osjećaju ugodno, a on je upravo to, kako kaže, i sam doživio mnogo puta. Osudu. Prezir. Bol. No, vjeruje da se sve u životu događa s razlogom, a upravo ga je njegov unutarnji bijes tjerao da nikad ne odustane.
Nedavno je ustvrdio da je postigao sve o čemu je sanjao, a svojim je kreacijama dotaknuo besmrtnost. Njegov život, rad i vizija izvanredan su primjer značenja mode, kao višestruki kulturni i kreativni fenomen snažno povezan s intimnim iskustvom i sa širom slikom svijeta u kojem živimo.
Veliko priznanje stiglo mu je od pariškog muzeja mode Palais Galliere koji mu je još za života priredio retrospektivnu izložbu, što je uspjelo još samo Martinu Margieli i Azzedineu Alaïi. Osim što je unutrašnjost ispunio svojim kreacijama, pobrinuo se i za izgled renesansnog pročelja te vrta u kojem dominiraju tri goleme skulpture omotane tkaninom. Dao je zasaditi i svoj omiljeni cvijet - vrtni slak - te postavio trideset cementnih skulptura u brutalističkom stilu, posebno dizajniranih za ovu prigodu, koji podsjećaju na komade iz njegove linije namještaja. Izložbu je nazvao "Temple of Love" prema kultnoj pjesmi The Sisters of Mercy, a muzej pretvorio u hram posvećen stvaranju.
Prikaz karijere Ricka Owensa podijeljen je u četiri poglavlja. Rani kalifornijski dani o kojima postoji malo dokumentacije. Njegove kožnate jakne s rebrastim umecima u rukavima koji su ruke činili dužim i tanjim obožavala je pjevačica Courtney Love. Corina Day u istoj je jakni snimila Kate Moss za naslovnicu pariškog Voguea 2001. Zahvalni Owens fotografkinji je darovao jaknu iz koje se ona doslovni nije skidala. Prema njezinoj posljednjoj želji, u istoj su je pokopali desetak godina kasnije. Vogueova naslovnica dovela ga je do Anne Wintour pod čijim je pokroviteljstvom održao svoju prvu modnu reviju u New Yorku, u ožujku 2002.
Nakon toga dolazi njegovo eterično doba, prijelaz iz podzemlja u nadzemlje. Na reviji se izmjenjuju anđeli i časne sestre u prozirnom šifonu i makou. Početkom 2010-ih svijet postaje brutalniji, što se ocrtavalo i na njegovu radu. Kolekcijama je izazivao suvremeno društvo i kulturna pitanja kroz predstavljanje tijela, bilo golih ili stavljenih na iskušenje. Američkim step plesačima simbolizirao je ranu borbu i ženska prava prkoseći rasizmu, isticao je prevlast patrijarhalnog sustava postavljajući pitanje golotinje i objektivizacije muškog tijela u društvu. O izbjegličkoj krizi progovorio je revijom Cyclops 2016. Među prvi se obvezao i na ekološko smanjenje onečišćenja koje uzrokuje modna industrija. Na pistu je doveo punk bend, a na reviji 2018. zapalio je pogrebnu lomaču. Posljednje poglavlje prikazano na izložbi počinje 2019. kad kreće Owensov flert s glamurom.
Rick Owens zasigurno nikad ne bi postao toliko uspješan da uz njega nije bila 17 godina starija supruga Michele Lamy (81). Upoznali su se 1987. godine. Ona je jedina osoba koja ga neprestano intrigira i jedina zbog koje će promijeniti mišljenje. Njegova je najveća muza. Kako otkriva, i nakon toliko godina jednako je zaljubljen. Toliko zaljubljen da joj oprašta što ponekad nosi odjeću Comme des Garçonsa jer, kako kaže, nitko na planetu ne može je nositi bolje od nje. Kad joj je jednom zgodom s osjećaj izdaje prigovorio da bi morala podržavati brend koji ih hrani, Michele je odgovorila: "Znaš što? Jednostavno se osjećam moćnije u njezinoj odjeći." Odgovorio joj je kolekcijom odjeće Glitter kojoj nije mogla odoljeti. Supruzi ne duguje samo uspjeh nego i život.
Djetinjstvo Ricka Owensa obilježeno je katoličkim obrazovanjem i strogim odgojem koji mu je nametnuo otac. Odrastao je bez televizora. Njegov otac John Owens, socijalni radnik, obožavao je književnost, japansku umjetnost i operu, a svoju ljubav prenio je na sina. Njegova majka Concepcion bila je učiteljica, a kao maloga ga je odijevala u odijela kratkih nogavica s čarapama do koljena, začešljala bi mu kosu u stranu te ponosno s izrazito meksičkim naglaskom govorima da je jako ponosna na svog malog gospodina.
Majka je željela da studira umjetnost u Los Angelesu, od koje je ubrzo odustao. Godine 1980. završio je tečaj za izradu krojeva i drapiranje u obrtničkoj školi, a prvi posao mu je bio izrađivati kopije dizajnerske odjeće. Owens smatra da je dužnost svake generacije da uvrijedi prethodnu pa je tako i on prkosio svom ocu koji je bio izraziti homofob. S velikim se žarom bacio na proučavanje burne scene noćnog života gdje je eksperimentirao na svim područjima - i to baš u vrijeme kad je sida izazvala udarni val na njegovu generaciju. Ekipa mu je bila više drag nego punk, a na jednoj od zabava upoznao je Michele Lamy. Kako otkriva, prvog se susreta slabo sjeća jer se u to vrijeme rijetko trijeznio. No, Michelein magnetizam i privlačnost osjetio je kad su počeli zajedno raditi.
I dok je Rick odrastao u skromnim okolnostima i želio postati velik, Michele je odrastala u Francuskoj, u sjaju više klase, i željela je voditi jednostavan život. Napustila je studij prava te se odselila u Los Angeles. Pokrenula je modnu liniju Lamy, udala se, dobila kćer (umjetnicu Scarlett Rouge), otvorila dva kultna noćna kluba, Café des Artistes i Les Deux Cafés, te se razvela. Više je voljela raditi u klubu pa je trebala pomoć oko modne marke. Na intervju za posao kreatora muške linije Rick Owens je došao s lakom na noktima, šminkom na očima te golemim prstenom u nosu. Tijekom burnih 1990-ih udružili su se i kao par, a njihov zajednički uspjeh ohrabrio je Owensa da svoje ime stavi na etiketu.
"Trebalo je mnogo hrabrosti da se predstavim svijetu i dokažem da ono što radim vrijedi pogledati, a za to mi je trebao alkohol. Puno alkohola", kaže Owens koji je pio do točke koju naziva "privremenim samoubojstvom". U njegovoj ovisnosti uz njega je bila Michele koja ga je nekoliko puta morala vraćati u žive. S ponosom tvrdi da je već 22 godine trijezan, a vježbanje je postala njegova protuteža alkoholu. Cigarete i kolači su mu danas jedini poroci. Cigaretu popuši prije nego što utone u mirni režim sna. Njegovi dnevni rituali uključuju drijemanje nakon ručka, a jutra započinje puštanjem crno-bijelih filmova sa stišanim zvukom dok u pozadini pušta klasičnu glazbu kojom ga je u djetinjstvu "zarazio" otac. Najviše uživa u Wagnerovim i Debussyjevim operama.
Godine 2003. bračni se par preselio u Pariz kako bi bili bliže svojim poslovnim partnerima i tvornicama, a smjestili su se na Place du Palais Bourbon, u spektakularnoj zgradi iz 18. stoljeća, gdje je nekoć bio ured predsjednika Françoisa Mitterranda. Restaurirali su je u svom stilu, a u njoj imaju i atelijer te priređuju izložbe i zabave.
Nakon što predstavi novu kolekciju na Tjednu mode, Owens voli otići u crkvu, baš kao u vrijeme dok su mu roditelji bili živi i kad su ga posjećivali u Parizu.
"Majka se molila, a otac i ja smo samo sjedili. Majka nas je tako obojicu blagoslovila. Onda bismo razgovarali o tome kako tko želi biti pokopan. I nakon smrti mojih roditelja odlazim u crkvu, što doživljavam kao da im idem u posjet. Cijenim ulogu religije u društvu. Ne vjerujem u boga, ali vjerujem u moć dobra", otkrio je nedavno slavni dizajner.
Prije dvadeset godina pokrenuo je i svoju liniju namještaja inspiriranu brutalističkom arhitekturom rođenom nakon Drugog svjetskog rata. Karakterizira je upotreba betona i jasni geometrijski volumeni.
"Moja omiljena knjiga fotografija je Arheologija bunkera Paula Virilija koji je dokumentirao ratne bunkere na francuskoj Atlantskoj obali. Ovi napušteni betonski oblici izgledaju mi poput izvanzemaljskih Bauhaus hramova. Svoje modne kreacije obožavam vezati uz njih", otkriva svestrani dizajner.
Ricka Owensa širim su masama dovele suradnje s poznatim brendovima poput Monclera, Dr Martensa, Veje, Adidasa, Conversea, Championa, Birkenstocka, Aesopa i Rimowe.
Svoju kreativnost dizajner često pokazuje na neobičan način. U posljednjem uznemirujućem kratkom filmu simulira seks s konjem. Za časopis I-D 2002. stoji u kožnatim hlačama skinutim do gležnjeva te piša dok na drugoj stranici kleči u slučaju prijemljivosti urina. Na jednoj od fotografija sam sebi "prosvira" mozak Coltom.45, a u promociji suradnje s Championom pokazuje svoje međunožje lagano prekriveno pentagramom. Dio svoje intime pokazao je na retrospektivnoj izložbi, koja je otvorena do početka sljedeće godine, gdje posjetitelji ulaze u jedinstvenu reprodukciju njegove spavaće sobe.
Na izlazu Palais Galliere postavljena je fontana koja prikazuje Ricka Owensa kako urinira, a izrađena je prije 20 godina za izložbu u Pitti Imagineu. Rick Owens nikad nije platio reklamu, ne poklanja odjeću slavnima da je nose, ne slijedi modne trendove, a sve što radi je udovoljavanje samo jednoj osobi - sebi.