Promijenite svoje tijelo u samo nekoliko tjedana! Prati naše trikove i postat ćeš milijunaš u kratkom roku! Postanite bolja verzija sebe u par mjeseci!" – rečenice su koje često čitamo i čujemo u svijetu marketinga. U većini slučajeva, radi se o praznim obećanjima da će se stare navike brzo promijeniti. Koliko god mi htjeli vjerovati da će se godine loših praksi, poput pušenja, jedenja previše štrukli i ćevapa ili dangubljenja, čudesno promijeniti bez odricanja i drastičnih promjena, to ne može biti dalje od realnosti. Nekada je potreban vanjski čimbenik koji će nas natjerati na promjenu. Možda je upravo koronavirus generator dugo očekivane promjene?
Tjedan 1
Kaos. Karantena. Promjena. Političari sa svih strana Europe donose mjere opreza i sigurnosti. Koronavirus predstavlja opasnost za zdravlje i dobrobit građana. Ljudi se povlače u svoja četiri zida i panično hvataju za glavu ako nisu uspjeli kupiti barem tri paketa toaletnog papira i deset pakiranja tjestenine. Sredstva za dezinfekciju ruku i maske za lice postaju najtraženiji artikli, a proizvođači istih zadovoljno trljaju dlanove dok cijena njihovih dionica raste.
Tjedan 2
Jezivo prazne ulice, uredi, fakulteti i škole. Privikavanje na nove okolnosti. Dnevne vijesti vrte se oko novosti vezanih uz virus i broj žrtava u zemljama Europe i svijeta. Polako prihvaćamo realnost situacije i mirimo se s najgorom mogućnom činjenicom – nema više ispijanja kava u kafiću našeg izbora (tragedija dostojna grčkih dramaturga, ako se mene pita).
Tjedan 3
Prve naznake optimizma, poruke podrške i širenje snage zajedništva. Sve popraćeno gestama ljudskosti poput ručno pisanih poruka susjedima, emotivnih koncerata na balkonima te pljeskanja u znak podrške doktorima, medicinskim sestrama i ostalom medicinskom osoblju. Mediji su preplavljeni lijepim prizorima balkona diljem Italije i zvukovima vječnih talijanskih canzona. Solidarnost i duh optimizma daju novu snagu građanima da izdrže vrijeme provedeno u izolaciji.
Tjedan 4
Slično kao motivacijski video zapisi fitness gurua koji te uvjeravaju da za par tjedana, ako pratiš baš njihov program, možeš izgledati kao oni, tako smo u četvrtom tjednu karantene uvjereni da odsad sve kreće na bolje. Povedeni optimizmom i elanom prethodnog tjedna, svečano sami sebi obećajemo da ćemo karantenu koristiti produktivno. Od učenja novog jezika, isprobavanja recepata, yoge i najčešćeg 'sad ću postati fit' predljetnog sindroma, uvjereni smo da je karantena prirodno pogodovana pauza od ubrzanog, kozmopolitskog života 21. stoljeća. Jedino nam nedostaje da sami sebe potapšamo po ramenu za takvo inovativno razmišljanje i kažemo "Juuu-huu!"
Tjedan 5
Usporedno s dozom romantičnog i utopijskog optimizma postavlja se sljedeće pitanje: "Kako će izgledati naša budućnost?" Svaki dan iz zaostale Amerike dolaze nove šokantne novosti, dok iz Španjolske pristižu zastrašujuće brojke. Bojazan konkurira našem novonastalom pogledu na svijet. Negdje između pozitive, straha i uvjerenja da se sve događa s dobrim razlogom, polako gubimo dodirne točke s realnošću. Zaneseni činjenicom da odjednom ne moramo viđati naše dosadne kolege s posla, dugo se voziti od točke A do točke B, te postaje socijalno prihvatljivo biti asocijalan, zaboravljamo da je romantizacija karantene privilegija koju nemaju svi. Fitness treneri ne govore bez razloga da su potrebna samo četiri tjedna za promjenu vlastitog pogleda na svijet – u ovo doba, usuđujem se reći, na gore.
Tjedan 6
Panika se smanjuje. Karantena je prihvaćeno nužno stanje, te obitavamo u udobnosti svog doma. Mnogima nedostaje izlazak u lokalni kafić.
Tjedan 7
Slično srednjem dijelu svake dijete, trenutno se nalazimo u situaciji kada više nismo toliko uvjereni u pozitivne učinke našeg truda. Mislimo da nije toliko strašno pojesti bakin kolač, zaboraviti obećane dobre nove navike, poput dnevne yoge, ili novi zdravi recept zamijeniti čokoladom. Moto tjedna je "najgore je prošlo". Počinjemo izlaziti van te opasnost stavljamo u drugi plan.
Tjedan 8
Naša pozitiva čini se daleko zaboravljena. Preispitujemo cijelu situaciju i postavljamo sljedeće kritično pitanje: "Je li opasnost uopće postojala?" Sve je manje vijesti vezanih za misteriozan koronavirus, lijepe poruke za starije susjede postaju stvar prošlosti, a znakovi podrške herojima pandemije i onima koji su skoro svakodnevno riskirali svoje zdravlje, dok smo mi doma meditirali i pekli deseti kruh ovaj tjedan, padaju u zaborav. Ljudskost i vjera u promjenu na bolje polako nestaju.
Tjedan 9
Trgovine otvaraju svoja vrata, a koronavirusom osviješćeni građani koriste priliku odmah posjetiti one koje su im najviše nedostajale. Redovi od više stotina metara stvaraju se ispred kultnih bečkih slastičarnica i dućana. Nema više podupiranja lokalnih malih trgovaca i poduzetnika, već se nazire povratak masovnog konzumerizma. Kao da ništa nismo naučili.
Tjedan 10
S konačnim otvaranjem ugostiteljskih objekata, grad se vraća u normalu. Maske su i dalje obavezne, ali više nema zlobnih pogleda ni ako su zaboravljene. Obavezni razmak lijepo je pravilo, ali kao većina teoretskih pravila zapravo je nevažno i ne prakticira se. O brojkama, zarazama, opasnostima, herojima, žrtvama, dobrim novim navikama, obećanjima više se ne priča. Najveći je upitnik odredište za ljetni odmor, popraćen pitanjem želim li crveni ili ipak crni bikini ove sezone. Svijet se vratio u normalu, koronavirus je na putu za skorašnji zaborav, a čovječanstvo se vraća svojim lošim starim navikama. Kao da se proteklih deset tjedana ništa nije ni dogodilo.
Mnogi su govorili da je pandemija koronavirusa upravo ono što je čovječanstvu potrebno da se promijeni na bolje. Deset punih tjedana karantene kasnije, tvrdim da se od ožujka do svibnja nismo maknuli dalje od početka.
