Shvatili smo da je maštanje o nepromjenjivosti našeg suvremenog svijeta brutalno otpalo poput ljetnog sladoleda koji se nepovratno sljubi s vrelim asfaltom koji ga usiše. Dosad smo mahom živjeli u divnom oskarovskom performansu poricanja svega što će se morati promijeniti. Kao da na neki način moramo umrijeti i ponovno se roditi kako bismo bili spremni na sve što nas u budućnosti čeka. Strategija preživljavanja su jedino snovi kao glavno jelo. I desert od tarota. I kreirali smo GG tarot špil.
Kartu Čarobnjaka utjelovio je Borko Perić - talent, otajstvo i znanje. Nataša Dangubić predstavlja kartu Ljubavnici - sklad, ljubav, komplementarna energija i privlačnost. Velika svećenica je Dora Ruždjak Podolski - istina, intuicija, podsvijest i viša snaga. Livio Badurina kao karta Pustinjak - introspekcija, pogled prema unutra, unutarnje vodstvo i duhovno prosvjetljenje. Karta Zvijezda rezervirana je za Maju Posavec - nada, vjera, kreativnost, duhovnost i nadahnuće. Kartu Svijet osvojila je mlada glumačka nada Marin Klišmanić - postignuća, pozitivnost, stvaranje i ispunjenje. Plesačica i koreografkinja Petra Hrašćanec je karta Snaga - dobro zdravlje, unutarnja snaga, hrabrost i suosjećanje. Draženu Čučeku pripada karta Car - neovisnost, mudrost, vodstvo i očinska figura. Nova glumačka zvijezda Lana Meniga je karta Vrag - neovisnost, sloboda i uvid. A neponovljivi Nikša Butijer kao da je rođen uz kartu Kolo sreće - dobra karma, njegovanje hedonizma i preuzimanje pozitivnih rizika. I onda smo bacili taj umjetnički špil karata u svijet i sad čekamo njihove nove kreacije. To nam nitko ne može oduzeti... jer san je naličje umjetnika, a umjetnik nalik na ja koje sanja.
Borko Perić
SANJAM... često, ali kad se probudim, brzo zaboravim što sam sanjao ma koliko taj san intenzivan bio. Očito nisam Jungov omiljeni učenik, snovi mi ispadnu putem do buđenja.
SVIJET... će uvijek biti isti. Podjednako dobar i podjednako loš. Samo mi ljudi u njemu možemo postati gori. Kazalište, primjerice, aktivno živi već više od dvije tisuće godina. Nešto mi govori da će tako biti zauvijek. U posljednjih nekoliko godina kao da su iz mene iščeznuli svi ambiciozni planovi i fantazme. To me potpuno napustilo. Sada me jedino zanima da moja kći Irma ostvari sve svoje želje i snove.
BUDUĆNOST... nikako ne bih volio saznati. Ionako će se dogoditi izvan moje kontrole. Mene zanimaju banalne i jednostavne stvari u životu. Maksimalno što želim znati danas je kako ću živjeti sljedećih par dana. I da mi se život događa jako, jako, baš jako polako.
Nataša Dangubić
STVARNOST... koju živimo - tu nisam realna. Zamišljam da svijet vode neki pametni ljudi, da u njemu žive svjesna bića, da nam planet i dalje izgleda čarobno. Ovako mogu misliti samo neinformirani, a ja to jesam. Zamišljam da ljudi ujutro kad se probude razmišljaju kako će kvalitetno provesti dan, a ne kako će se prehraniti. Da su lijepi i dostojanstveni. Da puno razgovaraju i zajedno promišljaju. Da uživaju. Jako nestvarno mi ovo zvuči već dok izgovaram. Ali imam pravo zamišljati što hoću, zar ne?
VODA... najčešće je sanjam. Kako teče ulicama. I more. Zapravo se jako rijetko sjećam vlastitih snova. Najviše me izmuče oni realistični koji su toliko stvarni i mučni da stvore traumu.
VOLIM... volim život baš zato što je nepredvidiv, zanimljiv, zahtjevan, zatiče me i izazovno mi je snalaziti se i nositi s njim. Još me iznenađuje. I iznenađujem sama sebe u njemu. Nikako ne bih željela znati što će mi se dogoditi u budućnosti. Iako nisam obožavatelj ezoterije, imam povremene izlete. Kad se zbunim i prekomplicirano mi je rovati po sebi pa bih da mi netko da instant rješenje. Okrene tarot, pregleda zvijezde. Da mi netko kaže što da napravim. Srećom, ta ludila kratko traju i nisu česta. Zapravo, tek kad mi se nešto događa, shvatim da sam to željela, da je to bio moj "san". Da je u meni postojala jaka želja da se baš to dogodi. Pa tako mogu reći da mi se neki snovi upravo ostvaruju. A nisam bila ni svjesna da ih sanjam.
Dora Ruždjak Podolski
LETENJE... volim snove o letenju. I snove o vožnji. O kretanjima i putovanjima. Puno, baš puno sanjam oduvijek. Zapravo sam najbolje kad sanjam. I snove doživljavam simbolički. Najdraži san koji sam sanjala je kad me moja baka učila letjeti. Došla je u snu do mojeg kreveta i probudila me. Rekla je: Idemo poletjeti malo iznad Zagreba! Ja sam joj odgovorila da ne znam letjeti, a ona je uzvratila: Naravno da znaš! Sjećaš se kad smo gledale Supermana koji skupi šake i digne ruke iznad glave. To sam i napravila i mi smo poletjele. Uistinu vjerujem da smo letjele. Kad ne sanjam, znači da nisam dobro. Kao da tada ne obraćam dovoljno pažnju na svoj unutrašnji svijet.
MAŠTA... bojim se da je moja razina Julesa Verna i da dalje od toga ne znam i ne mogu. Veoma je upitno kako će izgledati naša budućnost u svijetu u kojem živimo. Sve ovo što se događa u posljednje vrijeme u smislu pandemije, tog grozomornog termina, da mi je netko rekao da će toliko promijeniti naše živote iskonski iz korijena, rekla bih mu da izmišlja. Ne mogu prejudicirati što nas čeka jer je moj um maštovit i umjetnički, nedostatan udovoljiti i odgovoriti opsežnosti pitanja o našoj budućnosti.
VLASTITI SAN... voljela bih se jako zaljubiti i ostati zaljubljena zauvijek.
VJERUJEM... da je ovaj svijet samo manifestacija jednog većeg svijeta. I to osjećam svim svojim bićem u posljednje vrijeme. Donedavno nisam željela znati što me čeka u budućnosti. To mi je bilo nekako blasfemično. Međutim, u nekim sam prigodama odškrinula i otvarala vrata u prostore budućnosti, no to više nikako neću raditi. Zašto? Zato što je budućnost tisuću kapljica na staklu i zaista ne postoji samo jedna. To je citat jedne mudre žene koju sam srela. I ako dobiješ determiniranu informaciju, onda povjeruješ da je to samo jedan jedini put, a nije. I upravo to je najveličanstvenije kod života, da nije.
Livio Badurina
STARENJE... dođe dan kad se i to dogodi. Prije šest godina kad sam htio proslaviti svoj pedeseti rođendan sjedio sam u tramvaju i ispred mene se nalazio plakat "50 godina s Vama - INA rafinerija nafte". Ni danas ne znam je li me to rastužilo ili nasmijalo. Iako nikad nisam razmišljao o tome koliko INA ima godina, tad sam shvatio da smo INA i ja generacija. Na godine gledam kao na neku suhu faktografiju kao kad prije spavanja pogledaš na mobitel i vidiš koliko si tog dana napravio koraka.
JAVA & SAN... kada sam kao srednjoškolac shvatio da u snu mogu biti potpuno svjestan da je to san i da mogu upravljati događanjima u snu, odlazak na spavanje za mene je postao kao odlazak u neki interaktivni Cinestar. Jednom sam sanjao gdje se nalazi moja izgubljena osobna iskaznica. Sama činjenica da sam je izgubio strašno me iznervirala jer nisam osoba koja gubi stvari. Nakon odsanjane noći ustao sam i direktno otišao svojoj teti, ušao u predsoblje i pomaknuo ormar. Osobna iskaznica ležala je blago naslonjena na zid identično kao u snu. Većinu svojih snova sam odavno pretočio u stvarnost...
TIJELO... je po svojoj biokemijskoj i energetskoj konfiguraciji "božanski" instrument za koji nikad nismo dobili upute za upotrebu. Još sam u potrazi za alatima kako usvojiti zakonitosti tih vidljivih i nevidljivih svjetova, a zasad sam ih, čini mi se, sakupio sasvim dovoljno.
REGRESIJA... mjesto radnje: New York. Bio je to pokušaj regresivnog rituala koji je otišao u potpuno drugom smjeru i da, bilo je jako ekstatično i bez stimulansa.
USKORO... Specifično vrijeme koje nas obavija proveo sam radno, dinamično i inspirativno. Nakon dugogodišnjeg editiranja svojeg video i foto dnevnika radio sam na pripremi izložbe pod naslovom "Pokusna dvorana" gdje bi svi ti materijali bili izloženi.
Maja Posavec
SLIKA NEKOG BUDUĆEG SVIJETA... više pazimo jedni na druge, ne rasipamo energiju ni novac, prozreli smo politiku, slušamo prirodu, usporili smo.
ODGOVORI... ponekad u snovima pronađem odgovor; svaku večer zamolim snove da mi daju odgovore, ali oni to učine samo ponekad. Dok sam radila predstavu "Nosorog", sanjala sam da me lovi nosorog po ulicama nekog nepoznatog grada. Često sanjam more. Volim more i sve me vuče k njemu.
ASTROLOGIJA... jest moja strast, tarot mi je još neotkriven. Astrologija nije tu da nam pokaže budućnost, nego da nas usmjeri na potencijalne moguće budućnosti... Ha! Vrlo moćan alat, ali ne moćniji od nas, to treba uzeti u obzir kod ezoterije.
EZOTERIČNO... doživljavam kao nešto neobjašnjivo, dobro, nešto što povezuje sva bića i sva zbivanja u sklad.
Marin Klišmanić
PREPUŠTANJE... snovi su nekako sastav našeg života i oduvijek su bili, za mene, vrlo mistično područje. Katkad sanjaš nešto kompletno nestvarno, a doima ti se kao da si zaista ondje i jašeš na devi u Jordanu, sunce ti cijedi obraze i kao da kompletno zaboravljaš da je prošli trenutak tvoje svijesti bio ležanje u svojoj sobi, zaboravljaš logiku i zdrav razum i prepuštaš se. Sjećam se mnogih svojih snova, ali posebice su me radovali snovi u kojima bih shvatio da sanjam. Prva misao koja bi mi pala na pamet je letenje i to bih prvo radio, letio bih iznad grada, a istovremeno bih osjećao vlastito tijelo kako leži na krevetu. Nevjerojatna su to bila iskustva, ali najpotresnije su za mene bile paralize sna gdje se na nekoliko sekundi ne bih mogao pomaknuti iako sam se probudio te bih vidio crne siluete kako stoje iznad mene i promatraju me. Kasnije sam otkrio da su te siluete predstavnice naših strahova.
NEPOZNATO... svijet se mijenja pred našim očima i stojimo pred nečim nepoznatim, a čovjek, naravno, oduvijek posjeduje izvjestan strah od toga. Međutim, mislim da to samo znači da plovimo u još nam nepoznatu luku, jer smo ovaj sistem iscrpili do kraja. Osjećam da dolazi vrijeme umjetne inteligencije, još modernije medicine te potpune digitalizacije novca. Tehnološki napredak je sve rapidniji. Što se tiče kazališta, čini mi se da će ono, u esenciji, uvijek ostati živo, ali, s obzirom na brzinu dostupnosti informacija, izvedbene forme će se izmijeniti.
OKULTIZAM... moram priznati da sa svim granama ezoterije još nisam upoznat, ali od onih koje su mi oduvijek bile zanimljive izdvojio bih astrologiju i okultizam. Često mi se događa da neke svoje postupke pripisujem svom horoskopu. Primjerice, konstantno mislim o poslu, Jarac, moram biti u centru pažnje, podznak Lav, sve mi vrlo brzo dosadi, tri Vodenjaka u natalnoj karti i tako unedogled. A okultizam je za nas ljude kao ono zabranjeno voće na drvu spoznaje dobra i zla. Znamo da ne smijemo onamo, ali tim više nam to potpaljuje maštu i budi znatiželju.
Petra Hrašćanec
NALIČJE STVARNOSTI... sanjam. U djetinjstvu vrlo intenzivan i neugodan san koji se ponavljao i kasnije vezan je za osjećaj plutanja na vodi koji se pretvara u tijelo koje tone i prolazi kroz razapete žice koje ga režu. Bio dobar ili loš, kod mene su snovi uvijek povezani s realnim osjećajem u tijelu pa se onako "zapamti" i traje još neko vrijeme nakon buđenja. Ne znamo dovoljno o snovima, ali osjećam da je to naličje stvarnosti koju živimo i osim nesvjesnog dijela koji im pripisujemo čini mi se da je riječ o paralelnoj dimenziji koja je tu.
PREŽIVLJAVANJE... budućnost je u bojama, raznolikosti i disanju. Preživjet ćemo i mi i kazalište i umjetnost. Pitanje je hoće li preživjeti način na koji smo dosad stvarali i konzumirali umjetnički sadržaj, ali i način na koji smo dosad sagledavali život. Mislim da dolazi razdoblje veće osobne odgovornosti, a time i proširena svijest o svemu što živi. Možda zvuči kao floskula, ali čini se da smo se predugo oslanjali na "nekog drugog" tko će obaviti za nas misao o ekologiji, društvu, mentalnom zdravlju, pitanju starenja ili nestajanja. Bit će umjetnosti uvijek, a živi odnos izvođača i gledatelja ono je bez čega se ne može. Bilo bi to kao čovjek bez snova. Tužno. Vlastitu budućnost sanjam kao bolju vagu između strasti i mira. Više sekundi u danu koje su pune. Kao prazninu pred zelenim i plavim.
INTUICIJA... apsolutno bih voljela znati svoju budućnost (iako sam svjesna da se ona mijenja samim saznanjem mogućeg) i više puta sam inicirala takve susrete. Najbolje iskustvo ikad je čitanje natalne karte u kojoj mi astrolog otkriva vrlo zanimljive detalje (koliko djece ću imati, odnos s jednim roditeljem, profesionalne prilike u inozemstvu) koje vidi u mojoj budućnosti na koje ja razvijam skepsu do svemira jer zvuče toliko nevjerojatno nemoguće da se pitam koliko dugo će ovo još trajati. Za dvije i pol godine od tog razgovora doživjela sam skoro sve rečeno i panično sam se pokušavala sjetiti svih ostalih detalja koje je spominjao. Uzalud! Odgađam već 15 godina ponovni susret jer me iskreno malo i strah što bih sad sve mogla saznati. U svakom slučaju, vjerujem da postoje intuitivni ljudi i da smo svi povezani na neki način koji nemam potrebu racionalizirati na poznate pojmove matematike, fizike i biologije.
Dražen Čuček
ZAMIŠLJAM... kako ćemo u nekom mojem idealnom svijetu ljepše, bolje i mudrije poštovati privatni prostor, prihvaćati razlike u mišljenjima i poštovati iste, ljubiti se... Cijeli život sam se spremao na ovo vrijeme, poznato mi je i drago mi je da me većina napokon razumije.
MISTIČNO... doživljavam kroz sliku drevnih naroda čijih carstava i mudrosti već odavno nema, ali živo žive među nama. Sanjam na javi pa me snovi ne umaraju previše, ali ih osluškujem upoznajući opuštenog sebe. U opipljivoj dimenziji živim svoj san, katkad i na najteži mogući način.
ALTERNATIVNE BESMISLICE... jednom mi je jedna poznata astrologinja na moj upit da pogleda i numerološko značenje predstojećeg događaja odgovorila da se ona ne bavi tim alternativnim besmislicama (smijeh).
Lana Meniga
UVIJEK SANJAM... skoro svaki dan. I jedna sam od onih "trebala bih ovo zapisati" i to se nikad ne dogodi. Nedavno sam sanjala da sam imala sestru koja je veličine mrava i ja sam se trebala brinuti za nju. I onda mi je pobjegla. Ne želim znati što to znači.
NE ZNAM... što nam život nosi. Ništa više ne znam, ali u svemu tome jedino znam da kod mene ne postoji opcija bez kazališta i umjetnosti. Moj san je živjeti neopterećeno i raditi sve što me veseli. I dijeliti to s nekim. To zvuči kao moj san. U zadnje vrijeme sam se posvetila sebi i učenju nekih novih vještina. Projekti čekaju neko bolje vrijeme. I pišem diplomski, a to nije mala stvar.
NE KOKETIRAM... s ezoterijom. Nešto me brine u činjenici da zadirem u stvari koje su skrivene od nas. Ali volim slušati tuđa iskustva, naravno.
Nikša Butijer
DVOGLAVA AŽDAJA... ne sanjam, ili se jako slabo sjećam snova, pogotovo lijepih. Jednom zgodom u snu me napala dvoglava aždaja, pokušala me preplašiti onako snenog i nezaštićenog, no nije uspjela u svom naumu, probudio sam se tik prije nego što mi je zagrizla tjeme. Ali sanjam po danu i to znaju biti i lijepi snovi o kojima ne bih ovom prilikom. Kažu mi neki ljudi da znam pričati u snu, čak poprilično glasno, no ja se, nažalost, ni toga ne sjećam kad se probudim.
KRETANJE... svijet se već dulje rapidno mijenja, sve nam je postalo dostupno i otkriveno. To smatram manjkavošću za umjetnost općenito, čini mi se kao da sam sve negdje već vidio ili čuo, pogotovo danas kada me nije neka izrazita volja baviti se neesencijalnim. Znam da će umjetnost preživjeti sve civilizacijske vrednote pa tako i kazalište. Kakvo? Vidjet ćemo. Uvijek su potrebne nove forme kako je napisao jedan davnašnji dramatičar.
OBNAVLJANJE... sanjam o tome da se neko vrijeme posvetim odmoru od života, rada, današnjice, nadam se da ću uspjeti, napustiti gradsku vrevu na neko vrijeme, doživjeti neku vrstu obnove, more možda pomogne.
TAROT... ne vjerujem u ezoteriju, ali mi je zanimljivo čuti ljude koji o tome znaju nešto više i kad to tako strastveno doživljavaju, a često se nađem u takvom društvu, posebno kolega glumica i glumaca. Ne bih volio znati svoju budućnost, ježim se od takve pomisli. Danas sam dan baš potrošio nepovratno te ne želim znati dokad ću ih nastaviti tako trošiti. A što nosi budućnost, tko zna. Možda ipak odem na tarot kod neke babe gatare.
