Godine 2017. časopis Forbes ga je uvrstio na popis 30 najutjecajnijih osoba mlađih od 30 godina te je osvojio nagrade Stremy i Shorty za najboljeg kreatora sadržaja u kategoriji ˝Zdravlje i wellness˝ 2018. godine. Kreirao je više od 400 viralnih videa i domaćin je podcasta ˝On Purpose˝, najslušanijeg u toj kategoriji. Po utjecaju na društvenim medijima, s više od 40 milijuna pratitelja i osam milijardi pregleda njegovih videa pod nazivom "Making Wisdom Go Viral" spada u sam vrh autora tog žanra. On je autor, pripovjedač, voditelj podcasta i bivši redovnik. Njegova je misija dijeliti mudrost svijeta na pristupačan, relevantan i praktičan način. On je Jay Shetty i s nama je porazgovarao povodom briljantnog prijevoda svoje hit knjige "Razmišljaj kao redovnik - svakodnevne vježbe za svrhovitost i smirenost uma" koju je ove godine objavila Planetopija.
Koji je misaoni sklop redovnika? Kako doći do njega?
- Mislim da se u svojoj biti, misaoni sklop redovnika svodi na svladavanje određene perspektive. Umjesto da nastojimo isforsirati određeno iskustvo odnosno neku promjenu u našim životnim okolnostima, poput onih momenata kada zapravo izbjegavamo promjene koje ne želimo proživljavati ili onda kada se što je duže moguće trudimo ostati u zoni komfora – misaona struktura redovnika obvezuje nas da vidimo situaciju kakva ona je te da svoj dotadašnji način razmišljanja prilagodimo radu koji mora biti u harmoniji sa zadanom situacijom u kojoj se zateknemo. Primjer toga je odvojenost, udaljavanje – ako želite. Postoji slavni citat Ali Ibn abi Tahiba—koji je bio rođak Proroka Muhameda: ˝Oslobođenje svoj smisao ne vidi u tome da ne trebamo ništa posjedovati, već u tome da ništa nas ne smije posjedovati.˝ Redovnik sve u životu doživljava kao posuđeno. Kada bismo svi vidjeli tako ovaj svijet, s puno bismo više užitka prolazili kroz život. Vježbanje oslobađanja (put prosvjetljenja) i uvježbavanje perspektive sebe kao promatrača u svom životu – je zaista samo stvar vježbe. Osobno i dalje vježbam. Jedna od stvari koja pomaže je ideja da se trebamo povezati dublje sa stvarima koje su veće od eksternih stvari koje posjedujemo. Možete krenuti s popisivanjem liste vaših vrijednosti – onoga što vam je osobno zaista bitno. Potom možete napraviti određene izmjene kako biste se uvjerili da vaše vrijednosti i strasti (a ne razna dobra) su u centru vašeg života, u vašem fokusu.
Mnogo ljudi koristi riječ "ego" u raznima kontekstima kao da uglavnom znaju o čemu govore, međutim tome često nije tako – kako vi definirate ego, kroz koju psihologijsku perspektivu – i kako ga nadgledamo, kontroliramo?
- Moja definicija ega dolazi iz Veda. Između ostalog u Upanišadi je zapisano da je, parafrazirat ću – u tajnom kavezu srca, dvoje smješteno uz fontanu života. To je ˝self˝ ega, ali onaj veliki Self. Self ega pije i gorko i slatko s te fontane, ali jedino voli slatko, dok Self također pije oboje i niti jedno voli niti drugo ne voli. Životni cilj ne treba biti želja za odstranjenjem ega, već prihvatiti ga – ego je dio nas. Usput, trudimo se da nas samo Ego ne vodi kroz život. Jedan od načina kako prepoznati da nas Ego vodi kroz život je da želimo samo ˝slatke, lijepe˝stvari kao iz primjera gore spomenute metafore. Očekujemo da je život slastičarnica. Želimo se uvijek osjećati dobro, uvijek pobjeđivati, itd. U drugu ruku, naš veći Self prepoznaje da je u ovomu životu sve namijenjeno za sve nas – tj. sva životna iskustva nas vode u neku vrst učenja, obogaćenja – pogotovo ova gorča i pogotovo – ako im to dopustimo.
Ljubav i suosjećanje neće riješiti "sve" naše životne poteškoće – što nam je još potrebno?
- Mislim da ako samo sjedite na kauču i osjećate ljubav i suosjećanje vrlo vjerojatno nećete riješiti puno toga (iako Loving kindness meditacija zaista sadrži mnoge pozitivne efekte po naš mozak), međutim – istina je da kada su svi ti osjećaji i stanja mobilizirani u pozitivnu životnu službu, to zaista na nekim dijelovima može promijeniti vaš svijet. Smatram da ljudi poput Martina Luthera Kinga i Majke Tereze su izvrsni primjeri. U knjizi pišem da samo rad, služba mogu biti pravo rješenje u životu. Ne samo zbog toga što služenje drugima pomaže, onima kojima je pomoć prijeko potrebna već i zbog toga što pomaže onima koji pomažu. Znanost nam konstantno pokazuje da što više dajemo, sretnije se osjećamo te da taj osjećaj sreće nije kratkoročan i površan već dubok – zbog te sreće češće no rjeđe osjećamo blizinu svrhe i smisla. Dok pomažemo, drugi ali i mi skupa s njima - ozdravljujemo.
Volim vaša videa, međutim – otkud se crpi inspiracija?
- Jedna od stvari koja mi je postala jasna je da kada tražimo pomoć ili kada pružamo ruku da nam se pomogne je trenutak kada smo u situaciji neke veće životne promjene. Npr. - u novoj sam vezi, upravo se ženim, izgubio sam posao. Bilo koja tranzicija iznenadno može postati rupa u koju, metaforički da se izrazim – upadamo. Kada osmišljavam ideje za videa, trudim se fokusirati na te prijelomne tranzicije, na identificiranje situacija u kojima se ljudi nađu kada traže pomoć potom – što bi neka drevna mudrost im imala za ponuditi od mogućih rješenja i odgovora? Trudim se da sadržaj koji nudim bude suvremen, prilagođen i privlačan što je moguće široj publici.
Koje pitanje najčešće čujete kada ljudi zatraže pomoć ili savjet od vas?
- Puno toga je vezano za pitanje povezanosti. Poput: kako da se osjećam bolje na poslu? Kako pronaći partnera? Kako se ne osjećati usamljeno i ujedno pronaći prijatelje ili barem nekakav osjećaj povezanosti i pripadanja? Mislim da se ljudi generalno previše uspoređuju a pogotovo danas zbog društvenih mreža sve više ljudi stvara krivu sliku o tome kako drugi žive, kako su povezani sa svojim bližnjima. Prava je istina da se većina nas slično osjeća u vezi te teme. Važno je prepoznati da se ne radi samo o nama, tj. trebamo početi osjećati suosjećanje spram sebe samih i cijeniti ljepotu koja leži u činjenici da se želimo povezati i ostvariti dublje i smislenije odnose. Svoje klijente potičem da se malo dublje zagledaju u odnos koji imaju sami sa sobom. Ponekad od drugih ljudi tražimo nešto što sami sebi moramo i trebamo pružiti i osigurati. Teško je osjećati se pripadajuće nekome ili nečemu, ako ne pripadaš sebi samome, unutar svog srca.
Koji savjet ljudi ne žele čuti ili uzeti u obzir?
- Smatram da se većina ljudi bori s tim da stvari i situacije kao i ljudi oko nas trebaju svoje vrijeme i određeni napor, ja sam nisam iznimka. Želimo pronaći formule i rješenja i svakako - laka rješenja, ali u stvarnosti – istina je, za neke stvari zaista treba vremena. Dočim su neka rješenja vrlo osobna. Sve to sam naučio od svojih učitelja. Moje kolege redovnici i ja smo proučavali iste knjige i slušali ista predavanja i unatoč svemu tome morali smo poći na svoj ˝put˝ da bi ono što smo naučili imalo nekog smisla i mogućnost primjene. Trebali smo ˝zaroniti˝u naše vlastite strahove. Naši učitelji i mentori mogu nam ponuditi tek neka usmjerenja za život, ali sami mu trebamo dati smisao i sadržaj. U Vedama piše da se preko kadulje može opisati što to znači spajanje sa Selfom koji mi danas razumijemo kao Self, ali ne možeš doista znati što to je dok na vlastitoj koži to ne osjetiš. To sve od nas zahtjeva rad i ustrajnost. Lijep je to i vrijedan rad koji se isplati.
Tko vama pomaže danas? Da vi postanete bolja verzija sebe?
- Iskreno vjerujem da mogu naučiti ponešto od svakoga i to se trudim napraviti. Privilegiran sam pozicijom u kojoj mogu razgovarati s puno interesantnih i pronicljivih ljudi za moj podcast. Ipak, najčešći utjecaj na mene ima moja supruga za koju uvijek kažem da je veći redovnik od mene, zatim moji učitelji te roditelji. Ti me ljudi uzimaju u obzir i vole onakvog kakav jesam, a ujedno me vole dovoljno da mogu biti iskreni sa mnom i sa strpljenjem i suosjećanjem mi pojasniti što je to što bih mogao bolje učiniti.
Što ljudi zapravo žele kada kažu da žele ljubav? Ili sreću?
- Mislim da ono što ljudi doista žele je osjećaj povezanosti i pripadanja, potvrdu da ono što rade – vrijedi. Kada se znanstvenici, psiholozi bave pitanjima sreće često se pokaže da ljudi ne žele nužno osjećaj one krajnje sreće, kao da su na dobrom tulumu – što se često misli, već skoro pa suprotno – žele osjećati svrhovitost, značenje, smislenost. Ukratko, sve više se čini da ono što tražimo je značenje, smisao, svrhovitost, a ne sreća. Netko tko pomaže siromašnim ljudima, beskućnicima izložen je izvoru tuge i nepravde, a ipak ih ta služba zadovoljava i usrećuje.Tome je tako jer znaju da to što čine ima smisla i funkciju u nečijem životu. Čine razliku. Jednostavno je: ako želiš osjećati više ljubavi, dobivati više ljubavi, moraš ju više i davati drugim ljudima. Ako želite da vas se čuje i razumije, valja početi slušati druge ljude. Služba, rad – bilo da ste na polju ili odgajate djecu, održava nas na životu. Naš se život ispunjava i hrani samo kada dajemo.
