O ekologiji se na vrlo ozbiljan i analitičan način priča u mainstream medijima diljem svijeta, i to već neko vrijeme. Čini se kako je pandemija koronavirusa samo pojačala želju mnogih da se okrenu prirodi, zdravijem načinu života. Osvijestili smo koliko je štetan ljudski utjecaj na okoliš. No, jedno je reciklirati, a drugo uopće ne proizvoditi smeće. Zero waste je način života koji za cilj ima upravo to. Vjerojatno ste vidjeli videe o ljudima koji u New Yorku u godini dana naprave smeća toliko da stane u jednu staklenku. Ali, ovaj pokret je globalan pa tako i u Hrvatskoj postoje oni koji žive zero ili low waste.
O svemu smo pričali s Anamarijom Prgomet, koja nije samo prihvatila taj lifestyle nego ga i pokušava približiti drugima. Na društvenim mrežama redovno objavljuje svoje aktivnosti i daje savjete svima koje zanima kako prilagoditi svakodnevicu i proizvoditi minimalno smeća. Nas je zanimalo i kako biti zero ili low waste ako volimo modu i kozmetiku – dobili smo i recepte za prah za zube te prirodni dezodorans koji možemo izraditi kod kuće.
Mislite li da će ljudi poslije ove krize s koronavirusom postati svjesniji svog utjecaja na okoliš? I može li se zero waste - ili barem neka inačica takvog način života - ukorijeniti i postati "nova normalnost"?
Ne znam hoće li, ali se nadam da hoće. Čovjek sebe stavlja u središte, ali se ljudska vrsta više ne može tako ponašati jer nismo jedina vrsta na planetu, a zbog čovjekovih utjecaja je uništen ekosustav i izumiru biljne i životinjske vrste. Zadiremo u divljinu, a tu možemo vidjeti i poveznicu s pandemijom koja hara planetom. Uništili smo šume koje su pluća planeta Zemlje, a sada mali virus napada naša pluća. Zagrijali smo atmosferu i otopljeni led oslobađa davno zaboravljene viruse za koje lijeka nema. Ovo nam je zadnja prilika da svjesno i empatično pridonesemo oporavku planeta i prestanemo crpiti resurse iz prirode. Zero/low waste mora postati "nova normalnost", ali to je samo jedan mali segment održivog načina življenja.
Trebali bismo maknuti fokus s grada na selo, udružiti se u male održive zajednice. Svaka bi trebala proizvoditi nešto i razmjenjivati s drugom zajednicom dobra koja proizvode. Trebamo saditi biljke na svakom koraku, kompostirati, prestati voziti automobile ili barem dijeliti s par ljudi, svjesno konzumirati samo ono uistinu potrebno, a tu smo u doticaju s minimalizmom i esencijalizmom. Mnogi nisu svjesni da je s ovom pandemijom započeo raspad kapitalizma i da energiju trebamo uložiti u održive prakse.
Veganstvo je jedan od najbrže rastućih trendova. Veseli me jer ljudi shvaćaju koliku štetu planetu nanose mliječna i mesna industrija kroz jako puno segmenata: uzgojem hrane za životinje, trošenjem prirodnih resursa, transportom i skladištenjem mrtvih životinja, trovanjem ljudi mesom loše kvalitete napumpanim hormonima i otrovima, a najtužnije od svega - mučnom smrću životinja u klaonicama. Vrijeme je da zavirimo u našu dušu i u tom stanju preispitamo naše navike. Nikad se više nećemo htjeti vratiti na staro.
Mnogi kažu kako je zero waste način života radikalan. Što mislite o tome?
Tko želi, nađe način. Tko ne želi, nađe izgovor. Naši djedovi i bake su do 50-ih godina prošlog stoljeća živjeli bez otpada. Nije bilo jednokratne plastike, hrana se prodavala u rinfuzi, izrađivali su svoju kozmetiku i deterdžente. Mi imamo sreću jer postoje proizvodi koji nam u današnjem modernom društvu olakšavaju tranziciju na život bez otpada. Onda nakon nekog vremena primijetimo da trebamo sve manje i manje.
Dat ću jedan divan primjer za vježbu. Idite u prirodu par dana, kampirajte i promatrajte prirodu i sebe. Shvatit ćete koliko malo trebate zapravo. Život bez otpada je prekrasan proces kroz koji doživljavamo svojevrsnu katarzu iznutra i izvana. Treba nam par mjeseci da se potpuno priviknemo na ovakav "radikalan" životni stil.
Koji su vama bili najveći izazovi kad ste krenuli živjeti zero waste lifestyle?
Nije bilo većih izazova. Neke proizvode još uvijek ne mogu pronaći bez ambalaže, no većinu njih mogu tako da je to neki kompromis na koji sam svjesno pristala.
Kako živjeti zero waste ako smo ljubitelji mode i odjeće te kozmetičkih proizvoda?
Brza moda nije donijela puno istinske sreće onima koji je proizvode (djeca zemalja u razvoju) i onima koji je nose. Suprotnost brzoj modi je spora moda (slow fashion) gdje se pomno pristupa izradi svakog komada, počevši od odabira vlakna, zatim kroja koji minimalizira stvaranje otpadnog materijala, do gotovog proizvoda koji je stvoren za nekog posebnog. Osobno sve više naginjem komadima od lana i konoplje. Prirodna i umjetna sintetička vlakna ne koristim, a također niti prirodna životinjska vlakna. Pamuk također sve manje jer je potrebno uložiti jako puno resursa u njegov uzgoj. Pamuk si priuštim jedino iz second hand dućana gdje se mogu naći uistinu stylish i kvalitetni komadi odjeće. Buvljaci i vintage dućani su također popularni ako želite pronaći neki poseban komad.
Kozmetiku za svakodnevnu njegu tijela proizvodim doma (dezić, pasta za zube, maske i pilinzi, sapuni i sl.), a šminku ne koristim. Na Instagramu zapratite make-up artisticu Petru Sever koja promovira korištenje ekološki prihvatljivog make-upa. Ja sam minimalistica po tom pitanju.
Koje promjene možemo napraviti u svakodnevnom životu sada da bismo bili manje štetni za okoliš, odnosno da smanjimo svoj ugljični otisak?
Krenite s malim promjenama: nošenjem platnene vrećice u dućan, kupovinom lokalno i u rinfuzi, smanjite konzumaciju procesuirane hrane i mesa, probajte proizvesti svoju kozmetiku, plastičnu četkicu zamijenite drvenom, a plastične štapiće za uši onima od bambusa. Za početak je to dovoljno, a kasnije ćete i sami otkriti jako puno dobrobiti života bez otpada.
Ipak, najveći zagađivači su velike industrije, posebno u Kini i SAD-u. Kako se "boriti" s time, odnosno kako se pomiriti s time da, iako mi dajemo sve od sebe, tu su drugi koji zagađuju okoliš u velikoj mjeri?
Prije svega, trebamo se educirati o pojedinim brendovima i kakav utjecaj imaju na okoliš i one loše bojkotirati. Trebamo se fokusirati na male lokalne proizvođače. Velike kompanije će padom prodaje odgovoriti na potrebe tržišta koje sve više okreće prema održivim rješenjima. Trebamo se fokusirati na pozitivan ishod i na to da svojim primjerom inspiriramo što više ljudi na promjenu. Moj omiljeni hashtag je #zaJEDNO.
Pasta za zube
Za prah za zube pomiješajte 2 žlice mljevenog brezinog šećera, 2 žlice pročišćene zelene gline, malo mljevenog suhog lišće mente i kadulje i malo cimeta.
Pastu za zube koju radim kombiniram s tableticama za pranje zubi (koristim par mjeseci svoju pa zamijenim s tableticama).
Ujutro jezik očistite metalnim čistačem za jezik (možete koristiti žličicu), operite ih, a zatim stavite u usta žlicu organskog suncokretovog ulja i mućkajte 20 minuta kako biste izvukli sve toksine.
Dezodorans
Trebat će vremena da se tijelo očisti od toksina pa ćete mjesec dana vjerojatno smrdjeti po znoju, ali nakon tog perioda čak nećete morati koristiti dezić svakodnevno.
Otopite 2 žlice ekstradjevičanskog kokosovog ulja i 1 žlicu shea maslaca na pari, zatim dodajte žlicu sode bikarbone i 15 kapi eteričnog ulja (marka Pranarom) čajevca ili citrusa, pomiješajte i istresite u teglu da se ohladi. Ako se soda bikarbona slegne na dno, promiješajte sve dok se ulje ne stvrdne. Dezić (malu količinu) nanosite i razmazujete prstom po pazuhu.
