Dora Lončarić mlada je i uspješna arhitektica i suosnivačica, slobodno možemo ustvrditi, propulzivnog zagrebačkog arhitektonskog studija Biro koji je osnovala s kolegama iz struke Marijem Kraljem i Sašom Košutom. Iza njih je cijeli niz uspješnih i nagrađivanih projekata. Impresionirali su nas realizacijama projekata uređenja interijera zagrebačkog concept storea Garderoba, XD storea, ureda agencija Señor i 404, kao i pobjedničkim radovima na arhitektonskim natječajima za javni prostor i trgove.
Iznimno su uspješni i u angažmanima vezanima uz zgrade društvenog standarda, za poslovnu namjenu i hotele. Dora Lončarić uz studij arhitekture odradila je dvije važne prakse, u Design Internationalu u Londonu te u Studiju Anne Holtrop u Amsterdamu. Porazgovarali smo o poslu, izazovima mladih poduzetnika, estetici i sanjarenjima.
Kako je došlo do suradnje s grafičkim dizajnerom Nikom Mihaljevićem, autorom vašeg vizualnog identiteta, s kojim pripremate i web stranicu?
- Pratim njegove radove od studentskih dana i oduševljavaju me te smo nakon otvaranja Biroa moji partneri i ja pozvali Niku da nam osmisli vizualni identitet. Mislim da je rezultat suradnje odličan, a uskoro ćemo dovršiti i pokrenuti website pa se i sami možete uvjeriti.
Što najviše volite u arhitekturi?
- Najdraži dio mi je početak projekta. Pred sobom imaš zadatak i beskonačno opcija kako ga riješiti jer u arhitekturi nikad nema jednoznačnih odgovora. Zadatak promatraš kroz prostorni i društveni kontekst, tehnološka i ekonomska ograničenja i druge parametre. Postavljaš pitanja na koje projekt mora dati odgovor i ograničenja pretvaraš u prilike. Često se zna desiti da su projekti s najviše ograničenja i najzanimljiviji. Volim taj proces jer je nepredvidiv, na početku promišljanja ne znaš do kojeg ćeš rješenja doći pa je rezultat uvijek uzbudljiv.
Kako izgleda prosječan dan mlade arhitektice?
- Budim se rano i svaki dan započinjem vježbanjem i doručkom. Potom krećem na posao i u prvoj polovici radnog dana posjećujem gradilišta aktivnih projekata i sastajem se sa suradnicima. Volim otići na gradilište, uzbudljivo mi je promatrati projekt koji je do tog trenutka bio na papiru/u glavi, a onda postaje stvaran. U Birou svaki dan svi zajedno ručamo, što mi je posebno drag ritual jer istodobno razgovaramo o vremenu, arhitekturi, filmovima, serijama, izlascima. Popodnevni dio dana koristim za kreativne sastanke u uredu, crtanje nacrta, organizaciju, administraciju.
Koji su to izazovi s kojima se mladi poduzetnici susreću?
- Mislim da je najveći problem razina (ne) organiziranosti birokratskih sustava države i nedostatak edukacije. No, čini mi se da smo nakon nekoliko godina djelovanja napokon uspjeli pohvatati sve konce.
Među vašim klijentima dosta je onih iz svijeta mode.
- Jako nam je drago surađivati s ljudima iz drugih kreativnih sfera i uključiti ih u proces projektiranja. Naši kreativni procesi su slični, međusobno se dobro razumijemo, ali kreativci iz drugih područja imaju nešto drugačiji aspekt problematike pa se u tim razlikama stvara prostor za odlične ideje. Rješenja su uvijek različita i zanimljiva, a mi putem mnogo naučimo, stoga su nam ti poslovi važni. Kvalitetnih projekata u arhitekturi nema bez dobrog klijenta, a ključno je da arhitekt i naručitelj posla kliknu. Klijenti s kojima se susrećemo su različiti - od gradova do privatnih osoba. Kod privatnih osoba projekt se razvija kroz nekoliko razgovora i bitno je usuglasiti naše znanje sa željama klijenta, a kad surađujemo s gradovima, projekti se više oslanjaju na našu stručnost.
Kakvu estetiku preferirate?
- Mislim da ne guramo specifičnu estetiku. Svaki projekt rezultat je velikog broja parametara: globalni kontekst, mikro kontekst, budžet, tehnički zahtjevi, zakonski okviri, želje investitora, propisani rokovi. Zbog toga izgledaju drugačije i svaki ima vlastitu priču. Neobično mi je zamisliti da bi trebali imati neki zajednički nazivnik.
Što karakterizira "mladu arhitektonsku scenu"?
- Naša mlada arhitektonska scena iznimno je mala. Velik broj kolega otišao je raditi izvan Hrvatske, zbog boljih radnih uvjeta, kvalitete projekata i uređenijeg sustava koji to omogućava. Mlade stručnjake koji su preostali karakterizira entuzijazam na prvome mjestu te želja da proizvedu dobru arhitekturu i pritom imaju dostojanstven život. Neovisno o prilično obeshrabrujućoj situaciji, suočavamo se s problemima i boljkama koje nas snađu po putu, biramo optimističnu perspektivu i nastavljamo raditi dobru arhitekturu.
Što vas inspirira?
- U tipu posla koji radim, ne čekam inspiraciju da dođe sama od sebe, ona dolazi kroz disciplinirani rad. Možda ova izjava zvuči strogo, no mislim da je bitno naglasiti da arhitektura zahtijeva puno rada i da u tom radu leži ljepota struke. Inspiriraju me mnoge stvari, poput putovanja. Nastojim nekoliko puta godišnje otići na mjesta na kojima još nisam bila i "namjerno se izgubiti" i gledati "običnu" arhitekturu mjesta gdje se nalazim. Na svakom putovanju naučim nešto novo i znanja mi koriste kad radim na novim projektima. Od drugih inspiracija, veza između arhitekture i mode vrlo mi je zanimljiva i mislim da je usporediva na nekoliko razina. U posljednje vrijeme pratim Virgila Abloha čiji su mi koncepti i razmišljanja iznimno intrigantni, a možda mi je blizak zato što je i on školovani arhitekt. Vesele me i načini prezentacija kolekcija Jacquemusa.
