Arija Rizvić ispunila je i ispunjava svoje snove. Ona je redateljica, glumica, plesačica, kreativka koja iskušava različite modele umjetničkog iskaza. U svojoj je mladoj karijeri nailazila na različite otpore, ali i različite podrške. Redateljski je rukopis prilagođavala "alternativnom" i "mainstream" kazalištu, a izvođački glazbenoj TV emisiji, seriji...
Umjetnička putešestvija u vašem životu počela je s baletom? Nastavljala se s glumom, režijom u formalno-edukacijskom smislu? Kako identitetski sada mislite/vidite svoju karijeru?
- Završila sam Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu (smjer Kazališna režija i radiofonija), a uz studij sam paralelno pohađala i glumačke klase. Završila sam i masterclass kod Thomasa Ostermeiera i Falka Richtera na Venecijanskom bijenalu. Bila sam i stažistica/asistentica na režijsko-glumačkom semestru kod Thomasa Ostermeiera na poznatoj Max Reinhardt Akademiji u Beču. Završila sam i Školu za klasični balet pri HNK Ivana pl. Zajca, Školu solo pjevanja, a sad pohađam satove latino i standardnih plesova. Uvijek sam voljela isprobavati i istraživati razne vještine koje su vezane uz izvedbene umjetnosti i umjetnost općenito. Tako je i moj profesionalni put isprepleten kazališnom režijom i glumom i u tom smislu ih razvijam i planiram razvijati i dalje. Jako volim glumu pred kamerama i dalje se vidim u tome, naravno paralelno s režijom u kazalištu. Gluma je za mene prirodno isprepletena s režijom i to iskustvo mi, osim vlastitog užitka, pomaže i u radu s glumcima, jer sad bolje razumijem njihov mehanizam rada. Također mi nisu strani i volim se upustiti i u neke druge, nove medije, formate, jer volim iskočiti iz svoje komfor zone. Osim toga, danas nam tako funkcionira svijet i umjetnost - kao miks, fuzija svega i od toga ne treba bježati, iako se u Hrvatskoj neki i dalje čude kako netko može raditi i biti "i jedno i drugo". U tom smislu su mi drage teze Andyja Warhola čiji rad i promišljanje o umjetnosti obožavam. Tako da sve što je vezano uz kazališno-filmski, televizijsko-glazbeno-modni svijet, a što mi život donese, ja ću s veseljem prihvatiti.
Kako osmišljavate svoju umjetničku praksu prije nego li uđete u prostore rada: kazalište ili neki drugi set-up? Kako umjetnica "radi na sebi"?
- Pripreme za projekte/predstave su mi vrlo drag dio. Kada radim novu kazališnu predstavu, mjesecima sam potpuno posvećena samo tome. Štreber sam po prirodi i perfekcionist - što ponekad jako iscrpi. Kad ne pripremam projekt onda čitam, putujem, odlazim u muzeje, upoznajem nove ljude, istražujem novu glazbu i sve što me može inspirirati za buduće projekte. Ostatak vremena, koliko ga ostane, pokušavam ne raditi ništa jer umjetniku je to "ništa" zbilja potrebno da se potpuno mentalno i fizički pročisti te dobije novu, svježu energiju i ideje.
Koliko vam je teško ili lako bilo sebe doživjeti kao umjetnicu, umjetničku radnicu? Znamo da je ta "autoakreditacija" puno teža od eksterne validacije...
- Umjetnost, odnosno kazalište živim od malih nogu i nisam imala problem u tom smislu. To jednostavno osjećam u sebi i živim svaki dan, najprostije rečeno. A biti umjetnička radnica, to je već druga kategorija. Puno je tu truda, rada, ulaganja, frustracija, očekivanja, iščekivanja, pa si samo mogu kao i svaka umjetnica poželjeti: "Bože zdravlja!". (smijeh)
Kakav je vaš odnos s kritikom? U ovom miljeu koji je isprepleten raznim mikro i makro, vidljivim i nevidljivim interesnim elementima...?
- U početku me opterećivalo, sad sam čak pomalo, rekla bih - rezignirana. Naravno da je svakom umjetniku drago i hrani mu na neki način ego, nećemo se lagati, kad se lijepo napiše o njegovom projektu. Pogotovo u ovim mojim mladim redateljskim godinama. Međutim, ne mora se nužno svakom svidjeti ono što radim, jer ukusi su različiti i uvijek će tako biti, meni je najvažnije da potaknem reakcije. A još bitnije od bilo koje stručne kritike mi je kritika publike za koju i radimo predstave i koja mi, ako diše s mojom predstavom, pokazuje da je to-to. Zato se nakon nekoliko izvedbi od premijere volim pojaviti na svojoj predstavi i osluhnuti diše li i kako reagira publika. Ako je dobro, tada sam najsretnija.
Biti, odnosno postajati ženom u kontekstu koji (tobože!) afirmira feminističke principe a u svojoj je strukturi duboko mizogin. Mislim na "umjetnički svijet" koji kritizira i osuđuje svaki iskorak iz zamišljene "građanštine"?
- Od studentskih dana do danas naišla sam mnogo puta na predrasude i to upravo u našim umjetničkim krugovima. Neki su me čak zvali i "kontroverznom" za našu umjetničku scenu što me je baš dobro nasmijalo. Njima je čudno što ja kao kazališna redateljica angažiram dizajnere koji mi kreiraju haljinu za premijeru, što volim modu, Instagram, koketiram sa showbizom primjerice kroz glumački izlet u sapunicu ili u TV show "Zvijezde pjevaju". To je nekima nespojivo s "intelektualizmom". Takvo "ponašanje, iskaz" se po njima ne uklapa u "imidž redatelja" i "intelektualca". Grozim se takvih stavova i mislim da im nije mjesto ni u jednoj branši. Moramo poštovati različitosti i nikad prema nečijem izgledu i vanjštini procjenjivati i podcjenjivati nečiji rad i talent. Svemu što volim i što me zanima pristupam bez straha, ne ograničavam se... Ne volim nametnute okvire u vezi s nečijim zanimanjem, u mom slučaju režijom, nemam problem izaći iz svoje zone komfora. Sva ta iskustva izvan domene režije su me upotpunila i kao osobu i kao umjetnicu i dodatno razvila, osnažila, podučila radnoj etici. Izloženost na pozornici i ispred kamere obogatila me i kao redateljicu. Ono što me smeta je što naše umjetničko društvo ponekad ne oprašta uspjeh, talent, trud, želju... A par puta sam doživjela da je i "žena ženi vuk", pa toliko o "feminizmu" tih istih žena oko mene.
Novi projekti na vidiku o kojima smijete govoriti? Umjetnički paralelizam je na djelu, pretpostavljam.
- Predstava u Sarajevu, u Splitu te jedan televizijski projekt, a i mnogi drugi i glumački projekti. To je sve što trenutno smijem reći.
Koji vas motivi i teme zanimaju za dekonstruiranje, za reprezentaciju? Za čim strepite...?
- Sjećanja, prolaznost, arhitektura, eros, tijelo, sloboda, bijeg od nametnutnih društvenih okvira, skulpturalnost, mistika, glazba, ikonoklazam...
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria Glam x Designer Outlet Croatia