Učiteljica je joge. Voli modu. Obožava putovanja. Godinama predano radi na zanimljivoj intersekciji: kolekcionarstvo i joga. Spojivo je to, ako ste Daria Darmaniyan. Ukrajinka rođenjem, Zagrepčanka zbog obitelji, Londončanka odabirom. U suradnji s Galerijom Kranjčar, Daria Darmaniyan ,inače (i) stručnjakinja za komunikacije i kreativne strategije na području umjetnosti i kulture, nedavno je održala važno predavanje o tome što privlači i/ili oduševljava kolekcionare suvremene umjetnosti te o razlozima, motivacijama i prednostima skupljanja umjetnosti te o razvoju konzumacije umjetnosti i kupovnih navika u 21. stoljeću. Razgovor pred vama za ideju je imao upoznavanje ove višestruko zanimljive mlade, uspješne poslovne žene.
Kako je izgledao sam početak karijere?
- Rođena sam u Ukrajini, a tata mi je grčkog i armenskog podrijetla iz Rusije. Po tati sam tada imala rusku putovnicu i morala sam u roku 20 dana nakon magisterija naći posao kako bih dobila poslovnu vizu za rad u Engleskoj. Tada sam se krenula javljati doslovno svima, kompanijama u koje sam vjerovala - bila sam hrabra i pisala sam vlasnicima galerija te direktorima art kompanija putem LinkedIna. Napravila sam 21 intervju tih dana i dobila sam tri ponude s vizom. Tada sam se odlučila za agenciju Sutton – i radila sam šest godina u njoj. Došla sam kao junior, a otišla kao dio senior tima.
Tada ste imali prilike raditi s brojnim značajnim imenima i klijentima kao što su Olafur Eliasson, Marina Abramović, Sophie Calle, Leandra Erlich, Chateau La Coste, Burger Collection, Instagram, Dubai Design Week... U maniri američkih popularnih voditelja, pitanje je: "što ste naučili od svakog od njih"?
- Ono što me trajno inspirira u vezi klijenata s kojima mi je užitak raditi njihova je kreativnost i inovacija. Također, sretna sam što su me kroz moju karijeru, od studentskih dana naovamo, okruživala vrlo raznolika društva - od vizualnih umjetnosti preko arhitekture i nakita do korporacija. Stalan je to proces učenja.
Organizirali ste razgovor Olafura Eliassona i Stelle McCartney – intervju za Vogue? Prisjetimo se tog iskustva….
- Sjećam se kada sam se uključila u taj Zoom, u jeku pandemije. Nisam mogla vjerovati da se to upravo događa pred mojim očima. Povod razgovoru bilo je lansiranje nove kolekcije umjetničkih djela proširene stvarnosti (AR) Olafura Eliassona, stvorene s Acute Art. Intervju je govorio o održivosti u svijetu umjetnosti i mode te svim mogućnostima koje se mogu istražiti u tim poljima. Dizajnerica Stella McCartney i umjetnik Olafur Eliasson dobri su prijatelji pa je i razgovor bio vrlo prirodan. Bio sam jako ponosna što smo to postigli i bilo je sjajno vidjeti kako ga Vogue International prevodi na mnoge jezike zbog čega je imao jako širok doseg.
Vaš poslovni/intimni odnos s modom?
- Prvu praksu sam odradila sa 16 godina kod Ane Petričić Gojanović u PRiredbi na Cro-A-Porteru, gdje sam se zadržala nekoliko sezona za redom. To je bilo divno iskustvo, početak početaka. Imala sam priliku sudjelovati u pripremi evenata i raditi u backstageu. Prva londonska praksa mi je bila kod Claudie Ricco u firmi Rewind Vintage koja se bavi prodajom unikatnih vintage komada odjeće i modnih dodataka. Radila sam i u Christie’su na eventu dobrotvorne prirode, aukciji za podršku djeci za koju je, tada još živ, Alexander McQueen dizajnirao medvjedića. Bilo je tu i Burberry, Prada, LV, Paul Smith medvjedića (smijeh). Nakon toga sam se prebacila na luksuzan nakit - radila sam marketing za brend Steven Webster te se školovala u ljetnoj školi brenda Van Cleef & Arpels.
Radili ste i na Olimpijskim igrama?
- To je bilo pravo dostignuće. Najprije sam radila na juniorskim Olimpijskim igrama u 2018. u Buenos Airesu s Leandrom Erlichom na njegovoj ogromnoj instalaciji “Ball Game” koja je pozivala na sudjelovanje publike. Gurali smo te gigantske lopte s ljudima koji su prolazili cestom putem glavne avenije, uz živu glazbu, pa sve do planetarija. Bilo je to živo i inspirativno iskustvo. Imali smo i tender za OI u Tokiju 2020., ali nažalost, za vrijeme procesa planiranja kulturnog programa, stigao je svima Covid-19 i morali smo odgoditi program na 2021. godinu.
Jedan od klijenata bio je i Instagram, gdje ste radili na njihovom profilu @design koji donosi priče o dizajnu diljem svijeta i uspjeli povećati broj pratitelja za pola milijuna. Jesu li vam oni najdraži klijent?
- Teško je izabrati baš najdražeg klijenta, ali je definitivno među najdražima. Radila sam s Instagramovim profilom @design na kreativnoj strategiji i stvaranju sadržaja s njihovim iznimno talentiranim i kreativnim timom. Slavili smo talente iz svih krajeva svijeta - naglašavali smo suvremene narative i bitne teme o održivosti i inkluzivnosti do Black Lives Matter pokreta i nedovoljno zastupljenih talenata. Ako još ne pratite njihov profil, svakako preporučujem.
Vaša druga velika strast je joga. Možete li nam ispričati nešto o toj ljubavi?
- Pokret je oduvijek bio moje drugo ˝ja˝. To je način kako osjećam, kako se izražavam, kako probavljam emocije. Počela sam se baviti jogom prije nekih sedam godina, a kada sam se odlučila upisati na međunarodnu akademiju u Londonu, napravila sam to s namjerom da se prepustim dublje u nešto što toliko volim. Nisam očekivala da će mi se toliko svidjeti i da ću je u konačnici - predavati. Mogućnost prenijeti ljudima spiritualnost i pokret uz muziku, omogućiti ljudima da se povežu sa svojim tijelima, da budu razigrani na joga matu, da uspore, dišu te oslobode se od stresa i misli je pravo čudo. Zahvalna sam što mogu to raditi.
U Hrvatskoj vodite retreat u Primoštenu?
- Da, jako se tome veselim. Oduvijek sam zamišljala da ću stvoriti utočište za jogu i meditaciju u mirnom okruženju jadranske obale kako bi ljudi pronašli snagu te se opustili dok su okruženi čarobnom prirodom. Ostalo je još samo par slobodnih soba, ako je netko zainteresiran (smijeh). Uz mene će voditi moj kolega, svjetski poznat joga učitelj iz Engleske i Brazila, Christian Coelho.
Koji su bili najveći izazovi života u Londonu? I može li se život tamo, u megalopolisu usporediti s ičim ovdje?
- Tamo mi nedostaje obitelj, naravno, sunce i mediteranska toplina ljudi i spontanost. Kada sam tek stigla, nisam nikoga znala, živjela sam sama, ponekad sam se bojala navečer vraćati kući jer sam znala da me nitko ne čeka doma – a, ako se nešto dogodi, nitko me čak ne bi znao niti tražiti. Ali, bila sam otvorena novim iskustvima, uporno sam radila i educirala se te sam bila spremna prva prići ljudima i podijeliti smiješak s nepoznatima. Sada imam divan krug prijatelja oko sebe, mentora i kolega. Zahvalna sam.
Joga je došla kao odgovor na život u Londonu? Kao svojevrsna protuteža tom užurbanom, golom neoliberalnom životu…
- Joga je bila moja mogućnost povezivanja sa sobom samom. Kao i planinarenje. Putem joge nalazim svoj balans, ženstvenost, senzualnost, a i stječem divnu zajednicu ljudi sličnih interesa. Joga me također podsjetila da budem skromna – svi mi prolazimo kroz teške stvari u životu pa kad god imamo priliku, uvijek trebamo izabrati da budemo ljubazni prema drugima.
Business i joga?
- Suovisni su, naravno. Jako mi je drago da mogu svoja iskustva iz PR-a, marketinga i komunikacija iskoristiti za joga projekte. Organiziram radionice u zanimljivim prostorima u Zagrebu i Londonu, od galerija do crkvi, sama sam izgradila svoju web stranicu, uživam u pisanju postova i stvaranju sadržaja za društvene mreže, u kontaktu sam s wellbeing novinarima, radim marketing za retreat i planiram jedan uzbudljiv projekt uskoro.
Nedavno predavanje koje ste održali bilo je posvećeno tržištu umjetnina suvremene umjetnosti. Zašto su ljudi toliko zainteresirani za tu temu?
- Mislim da u Hrvatskoj postoji interes za kulturu i da je uvijek postojao. Bilo mi je jako drago upoznati tako angažiranu i zainteresiranu publiku u Galeriji Kranjčar. Čast mi je što sam imala priliku organizirati i održati prvo predavanje takvog tipa u Hrvatskoj te podijeliti svoje iskustvo s primjerima, anegdotama i znanjem kako bih približila ideje o kolekcionarstvu, ideje koje nisu bauk.
Kako se počinje kolekcionirati? Koja su vaša iskustva?
- Otkud početi? Od radova s diplomskih izložbi. Zatim fotografije, ilustracije, stari posteri, manja dijela, edicije, društvene mreže, galerije koje se specijaliziraju. Ukratko: budite znatiželjni, volite to što kupujete, kontinuirano se educirajte na tu temu, posjećujte razne izložbe i gledajte široko otvorenih očiju.
Tko je "pravi kolekcionar"?
- Svi smo mi kolekcionari, na neki način. Od djece koja skupljaju sličice, do odraslih generacija. Mladi s kolekcijom kovanica i maraka, zaljubljenici u modu, kolekcionari umjetnina. Kada pričamo o umjetninama, moje mišljenje je da je na kolekcionarima nekoliko zadataka, nezavisno o budžetu: uvijek moraju gledati, čitati, raspravljati, socijaliziraju se u pravim krugovima i istražuju prije nego što kupe umjetnine. Inspirirana sam ljudima kao što su Sylvain Levy (kineska suvremena umjetnost, prikazana digitalno), Valeria Napoleone (ženske umjetnice), Pamela Joyner i Kent Kelly (crnačka umjetnost), Juliom Stoschek (video umjetnost) koji sa svojim nišnim kolekcijama educiraju publiku, redifiniraju tržište umjetnina te "čuvaju" određene medije unutar same umjetnosti.
Želite raditi više u Hrvatskoj?
- Da, uvijek. U Hrvatskoj sam odrasla i uvijek će biti moj dom. Nadam se da ću imati prilike stvarati još puno uspješnih i zanimljivih projekata unutar umjetnosti i joge. Svaki put kad sam u Zagrebu upoznam sve više talentiranih i kreativnih ljudi. To me čini sretnom.
Koja je vaša poslovna filozofija?
- Znatiželja. I ona maksima "ako ne probaš, sigurno imaš – ne". Budi uporan u postizanju onoga što želiš. Biti pošten, pristojan, šarmantan formula je da dobiješ ono što želiš. Budi siguran u svoju cijenu, ali ostani skroman. Čitaj, pričaj, komuniciraj, putuj i isprobavaj, planinari i vježbaj jogu (smijeh).
