Izložba Slavka Kopača, koju možete pogledati do 27. 3. 2022. u Domu HDLU – u Meštrovićevom paviljonu, prikazuje opus hrvatsko-francuskog umjetnika koji pripada vrhunskim dometima domaće i svjetske likovne umjetnosti te je snažno obilježio francusku i europsku likovnu scenu druge polovine 20. stoljeća. Glavni cilj izložbe jest revalorizacija i kontekstualizacija lika i djela Slavka Kopača, a tim smo povodom razgovarali s Tamarom Floričić, sveučilišnom profesoricom na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli koja je sa suprugom, vlasnica Kopačeve ostavštine.
Vaša biografija – kako biste je predstavili, intimno i profesionalno?
- Rođena sam u Rijeci no od ranog djetinjstva živim u Puli, gradu brojnih potencijala u kojem bi se onaj turistički tek trebao u cijelosti afirmirati. Ipak, turizam je oduvijek bio dio urbanog tkiva Pule pa tako, kako sam komunikativna i društvena osoba, pri izboru sveučilišnog obrazovanja izabrala sam studij turizma i hotelijerstva u Opatiji. Čovjek dok studira uči, sazrijeva i emotivno i intelektualno, a prvim zaposlenjem započinje svoj profesionalni put. Pa tako sam i ja počevši od pripravništva u najvećoj pulskoj hotelijerskoj firmi stjecala profesionalna, stručna znanja u menadžmentu prodaje, organizaciji i vođenju timova. Tijekom profesionalne karijere dogodio se moj iskorak u znanost prvo kroz znanstveni magisterij menadžmenta u suvremenom hotelijerstvu do doktorata koji je doprinio vrednovanju i organizaciji hotelijerstva za međunarodno tržište. Shvativši da svojim iskustvom i znanjem mogu doprinijeti pri studiju mladih generacija započela sam suradnju na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ gdje sam prije pet godina napravila zaokret profesionalne karijere i zaposlila se kao docentica na katedri za turizam pri studiju Poslovne ekonomije ujedno predajući na studiju Kultura i turizam. Izlažući znanstvene radove na brojnim konferencijama od kojih bi istaknula renomirani EHL – Ecole hôtelière de Lausanne u Švicarskoj i Cornell University NY u SAD-u stekla sam dragocjeno iskustvo koje upotpunjuje edukativni proces. Nastavno na područje interesa, nastavnog i znanstvenog rada veliko mi zadovoljstvo predstavlja knjiga koja bi ubrzo trebala biti izdana na tematiku suvremenog hotelijerstva. S druge strane razmišljajući o toj 2017., uistinu je mogu karakterizirati kao ključnu godinu kada sam se susrela s umjetničkim opusom i stvaralaštvom Slavka Kopača. Osobno mogu reći da sam oduvijek cijenila umjetnost no nisam bila veliki poznavatelj. Kroz studentsku stipendiju u Beču gdje sam obišla najznačajnije muzeje i kulturne ustanove tog grada te brojna međunarodna putovanja, posjećivala sam izložbe i divila se svjetskoj umjetnosti no ono emotivno otkrivenje desilo se spoznajom Kopačevog stvaralaštva.
Kakav je bio susret s Kopačevom umjetnošću, s opusom?
- Krajem lipnja 2017. prijatelj i suprugov poslovni suradnik Karlo Kardov doznao je da će vrlo kratkoročno organizirana aukcija Kopačevog ateljea biti održana u Drouotu, najstarijoj pariškoj aukcijskoj kući kroz par dana. Nije bilo puno vremena za razmišljanje ni materijala za proučavanje, tek dva značajna kataloga izložbi - 1977 u Modernoj galeriji te u Klovićevim dvorima 1997. godine. Percipirali smo značaj stvaralaštva i shvatili da je riječ o jedinstvenom umjetniku koji je ključan za svjetske trendove u povijesti umjetnosti i otišli u Pariz. Na aukciji se rasprodavala imovina zatečena u Kopačevom ateljeu, brojna djela velikog i malog formata, od slika, crteža, skulptura, knjiga poezije, do pozivnica, dokumentacijske građe, kataloga. Sve ono što je Kopač kao osobnu dragocjenost čuvao, od čega se nije mogao tijekom života odvojiti. Tog dana, u Drouotu, u Sali 16 mogu reći da sam spoznala jednu novu emotivnu dimenziju vrijednosti koja se ne može vrednovati novčanim iznosima. Na aukciji je kupljeno preko 300 djela koja su dopremljena u Hrvatsku. Dalje je slijedio proces istraživanja, učenja, pribavljanja dokumentacije i svjedočanstava o Slavku Kopaču i njegovom stvaralaštvu. U Parizu se desio taj znakoviti susret s Kopačem, s njegovim stvaralaštvom, susret s cijelim nizom novootkrivenih emocija koje pokreće umjetnost. Shvatili smo sudbonosnost susreta Kopača sa Jeanom Dubuffetom, Andreom Bretonom i Michelom Tapiemom za svjetsku povijest umjetnosti kao i intimno emotivnu važnost susreta dva bića koju je Kopač oslikavao na svojim slikama. Znakovit je susret s francuskim povjesničarima umjetnosti specijaliziranim za poslijeratnu umjetnost koji su prepoznali Kopača i njegovo stvaralaštvo kao kariku koja povezuje art brut, nadrealizam i informel te pristupili dubinskom istraživanju u cilju pisanja znanstvene knjige. Slijede susreti s glavnom kustosicom cijenjenog pariškog muzeja Centra Pompidou koja je došla u Pulu i vrednovala kolekciju, a koja je predstavljena u knjizi Kopac Collection publiciranoj 2019. godine. Stoga smo i udrugu koju smo osnovali iste godine nazvali ArtRencontre.
Suprug i vi ste potom osnovali udrugu – kako ta suradnja izgleda? Što su smjerovi i ciljevi udruge?
- Shvativši da značaj umjetnosti Slavka Kopača prerasta razine privatnog kolekcionarstva, i da se sagledavanjem opusa ističe jedna viša, nematerijalna vrijednost, osnovali smo udrugu ArtRencontre putem koje smo željeli predstaviti međunarodnoj javnosti stvaralaštvo i važnost Slavka Kopača za međunarodnu povijest umjetnosti. Ističem, iako nismo iz tog znanstvenog područja, uz naše spoznaje, poslušali smo i brojna mišljenja cijenjenih hrvatskih i međunarodnih stručnjaka i znanstvenika koji su govorili kako Kopačeva umjetnost ne bi smjela pasti u zaborav. Sve prikupljene materijale rezimirali smo 2019. godine u knjizi Kopac Collection koja je pobudila interes brojnih međunarodnih institucija. Paralelno smo napravili informativnu web stranicu na kojoj je knjiga dostupna u digitalnom obliku te Instagram profil udruge koja kontinuirano objavljuje sadržaj o Slavku Kopaču. Udruga je suorganizator aktualne izložbe Slavko Kopač kojom se predstavlja Kopačevo stvaralaštvo hrvatskoj javnosti, a koja se održava u domu HDLU, Meštrovićevom paviljonu od 17.12.2021.-27.03.2022. godine. Za izložbu smo posudili oko 140 umjetnina različitih formata, tehnika i oblika; slika, skulptura i crteža i dokumentacijske građe. Također, Udruga će biti suorganizator i znanstvenog simpozija organiziranog na tematiku Kopačevog stvaralaštva i afirmacije položaja u međunarodnog povijesti umjetnosti.
Što mislite da je važno u njegovu opusu i biografiji, a što je zbog njegove ljudske skromnosti (ali ne i umjetničke) bilo propušteno i nedovoljno cijenjeno?
- Kopač je jednom prilikom izjavio da je dosegao svoju slobodu, da mu je tako draga unatoč tome što ju je skupo platio. Iz ove izjave da se zaključiti da nikada nije mario za nikakve novčane primitke i povlastice, niti je mario za vlastita priznanja. Smatrao je da će vrijeme pokazati značaj onog što je stvorio. Taj njegov stav prema materijalnim vrijednostima doveo je do toga da su njegova djela do sada bila slabo poznata i vrednovana.
Družio se s istaknutim suvremenicima.....
- Suvremenici su, od najcjenjenijih međunarodnih povjesničara umjetnosti, intelektualaca, kritičara, do vodećih svjetskih umjetnika priznavali opača kao aktivnog dionika najznačajnijih pravaca poslijeratne umjetnosti; art bruta, nadrealizma i informela gdje je on bio kreator, a ne sljedbenik. Po dolasku u Francusku 1948. godine upoznao se s Jeanom Dubuffetom gdje su utvrdili kompatibilnost senzibiliteta i percepcije umjetnosti. Zajednički su radili na kolekciji Art Bruta, gdje je po uzimanju francuskog državljanstva Kopač postao njen glavni kustos. Sam Dubuffet je pismima posvjedočio kako je Kopačeva umjetnost posve originalna, posebna, divio joj se kao što joj se divio i veliki Andre Breton kome je Kopač ilustrirao knjige te su zajednički izdali knjižicu poezije Au regard des divinités. U svjetlu njihove suradnje, prijateljstva i podrške važno je istaknuti kako je Breton Kopaču organizirao tri izložbe u svojoj galeriji L'Etoile scellée. Slavko Kopač je bio jedan od značajnih kreatora informela, a teoretičar umjetničkog pravca Michel Tapie ga je uvrstio u enciklopediju Un Art Autre zajedno sa drugim umjetnicima začetnicima tog pravca. Nadalje, Kopač je izlagao je i bio objavljivan u renomiranim publikacijama ravnopravno s brojnim renomiranim umjetnicima koji su doživjeli priznanje i planetarnu slavu: Giacomettijem, Max Ernstom, Jacksonom Pollockom, Dubuffetom, Bretonom i brojnim drugim velikanima post war umjetnosti. Znajući sve ove dokumentirane činjenice, gledajući njegova djela, razvila se misija da Kopača moramo pokazati svijetu.
Baviti se opusom ovako velikog umjetnika koji nije doživio zasluženu vidljivost mora da je, u najmanju ruku – izazovno? Možete li nam reći koji su to problemi „ovdje” (kod nas), a koji van granica Hrvatske?
- Uistinu, baviti se opusom ovako velikog umjetnika je izazovno no u skoro svim komunikacijama nailazimo na pozitivne odazive. Glavni problem je vrijeme potrebno za realizaciju različitih segmenata kao i cijelog projekta budući da se izložbe u vodećim svjetskim muzejima planiraju i do pet godina unaprijed.
U vašemu je vlasništvu većina njegova opusa? Kako je šira obitelj umjetnika prihvatila vas kao posrednike, vlasnike?
- Imamo pozitivna iskustva s obitelji Slavka Kopača, posebice s unucima koji su nasljednici i s kojima smo u redovitom kontaktu. Iskazali su interes i želju posjeta ovoj izložbi u Meštrovićevom paviljonu kao i podršku svim aktivnostima.
A tu je i knjiga: koliko je nastajala i tko je sve na njoj surađivao?
- U sklopu ranije spomenutog simpozija koji će se održati od 11.-12.02.-2022. bit će organizirano i predstavljanje knjige Slavko Kopač - Ombres et matières, znanstvenika Fabricea Flahuteza, Pauline Goutain i Roberte Trapani. Ova knjiga je iznimno važna s obzirom na to da je izdana od strane renomirane francuske izdavačke kuće Gallimard koja selektivno bira umjetnike i autore koje uvrštava u svoje edicije, a Kopač je prvi hrvatski umjetnik, slikar o kome su izdali knjigu. Znanstvenici su istražili sve dostupne materijale o Kopačevom radu i stvaralaštvu, istražili su hrvatske, talijanske i francuske arhive, posjetili su mjesta gdje je Kopač živio i radio; Zagreb, Firenza, Rim, Pariz, Vance, Lausanne. Razgovarali su s brojnim sugovornicima, Kopačevim suvremenicima: Pierre Chave, dugogodišnjim Kopačevim galeristom, Annie Le Brun, slavnom francuskom intelektualkom i pjesnikinjom, novinarkom i prijateljicom Von Tongeren, prof. Mirnom Flögel-Mršić te brojnim drugima. Cijeli projekt predstavljen je izdavačkoj kući Gallimard gdje je prepoznata vrijednost i interes izdavaštva te je knjiga predstavljena hrvatskoj i međunarodnoj javnosti krajem početkom ove godine.
Planirate izložbu i u Pompidou centru u Parizu?
- Posjet glavne kustosice pariškog Centere Pompidou muzeja je rezultirao njihovim interesom i upitom za uvrštavanjem više djela iz kolekcije Kopač u fundus muzeja uz izbor djela za stalni postav. Dogovorena je i organizacija samostalne izložbe u Centru Pompidou u Parizu po renovaciji tog renomiranog kulturnog centra. Također, zadovoljstvo je istaknuti suradnju i s drugim međunarodnom institucijama; Clermont Auvergne Metropole priređuje izložbu u čast Jean Dubuffeta i njegovih serija „Krave“ koje se smatraju jednim od ključnih djela post-war umjetnosti i svrstavaju se na čelno mjesto, uz najbolja djela Francisa Bacona i Jasona Pollocka. U sklopu te izložbe bit će izložena i Kopačeva „Krava“ koja je nastala pet godina prije Dubuffetove Krave. Krajem godine planira se izložba u LaM-u gdje će Kopačeva djela zauzeti bitan dio postava, a sam Kopač će biti predstavljen kao ključna osoba koja je povezala nadrealizam i Art brut uz ostale velikane. Razmotrivši sve materijale shvatila sam da stvaralaštvo Slavka Kopača, aktivni rad i djelovanje u svijetu umjetnosti predstavlja izniman značaj za cjelokupnu hrvatsku povijest umjetnosti te da njenim vrednovanjem Hrvatska dobiva jedinstvenu priliku da se istakne na kulturnoj karti Europe. Neosporna je važnost kulturne diplomacije, a jedinstveno stvaralaštvo Slavka Kopača svjedoči kako Hrvatska uistinu ima što pokazati i na europskoj i međunarodnoj razini. To je izuzetno važno istaknuti i na to kao Hrvatska možemo biti posebno ponosni.
