Maja Uzelac

Beogradska redateljica: "Sadržaj uvijek mora biti zanimljiv, ali to se mijenja iz dana u dan"

04. listopad 2022.

Fotografije: Nebojša Babić 

Beograđanka Maja Uzelac kraljica je multitaskinga, ali u sve uvijek ulazi prvenstveno kao redateljica - što je, kako sama kaže, po formaciji, profesiji i osjećaju.

Maja Uzelac, nesvakidašnja pojava u svakom smislu, diplomirala je na Odsjeku za filmsku i TV režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Uglavnom je znamo kao TV autoricu, novinarku koja izaziva pažnju gdje god da se pojavi, redateljicu koja na neočekivanim mjestima govori: “cut”! Ova ultra talentirana persona završila je i opću lingvistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu, te ne čudi što uvijek ima nešto za kazati. Često voli govoriti da je postala ozloglašena kao autorica kultnog TV serijala "Kulturni nokaut", jer su mnogi likovi s javne scene molili Boga da ih ne pozove, dok je publika s nestrpljenjem iščekivala svaku novu epizodu da vidi tko će se preznojavati pred kamerama. Uspješno se bavila režijom svojih kratkih filmova "Na prelazu" ili "Srpski derbi", zatim dokumentaraca "Fini kao mi" i "Daleki grad". Kao pasionirana ljubiteljica televizije kao medija, unijela je nove forme svojom emisijom "Gužva", ali doprinijela i novoj estetici oglašavanja kroz reklame za Frikom i Converse. Nerijetko je nagrađena i za glazbene spotove pa je tako njen rad trijumfirao u kategoriji za najbolju režiju spota u regiji za pjesmu "Šansa" Ide Prester, a posljednji put njeno ime se našlo u samom vrhu kreativnog neba kada je potpisala spot "Triptih" za čuvenu Konstraktu. Režirala je i prvi srpski fashion film "Bunny", za koji je nagrađena na mnogobrojnim svjetskim festivalima koji prate ovaj žanr u uzletu. U okviru svog kreativnog studija i produkcije Lava Pop, radi upscale virale, employer branding, making of kratke filmove, intervjue i ostale video materijale za klijente kao što su A1 Kinoteka, Remiks… Posljednjih godina piše utjecajnu kolumnu za portal Nova.rs, a usporedno s tim režira dugometražni dokumentarac o čuvenom vojvođanskom pjevaču Zvonku Bogdanu. Susreli smo se nakon njenog povratka s mora, u stampedu njenih obaveza, u kojima pliva poput najboljih olimpijskih šampiona, jer kako sama tvrdi njoj nikada nije dosadno i uvijek joj fali bar par minuta za nove ideje koje će pretočiti u magiju ili nešto već što će zasigurno imati milijunske preglede.

Nikada ne mirujete, uvijek nešto morate raditi - što je trenutno u planu, kako izgleda agenda ove jeseni?

- Evo me u dvije montaže dva nova spota kao iz dva različita života, s dvije različite planete. Dakle, ove jeseni čekaju me putovanja kroz svemire. Jedina zamjena za more s kojeg sam se morala vratiti. 

U okviru svog kreativnog studija i produkcije Lava Pop, radite upscale virale, employer branding, making of-ove, intervjue i ostale video materijale za razne klijente. Kako vidite budućnost contenta, s obzirom na to da ljudi sve više imaju pažnju zlatne ribice?

- Pa, uvijek mora biti zanimljivo. E sad, što to znači - to se mijenja iz dana u dan. Nikad nije bilo brže i nenormalnije. Nekad me to nervira, ali često me loži. Tako se stalno upoznaju nove generacije i saznaje se što one hoće, sudjeluje se u tom duhu vremena, oblikuje se Weltanschauung, stvara se stalno nova gramatika, ratuje se s floskulama, gura se kroz subkulture, biva se novim. Internet sam od početka shvaćala svojim mnogo više nego televiziju. To što je opasan ide s tim što je lijep. 

U okviru A1 kompanije bavite se projektom Kinoteke, gdje ste ovog ljeta spektakularno vratili ljetno kino u grad, na krovu zgrade Doma vojske. Što se novo kuha u arhivima Kinoteke?

- Vidjet ćete početkom listopada. Ja sam provela srednju školu u Kinoteci u Kosovskoj, te stolice znaju moj oblik bolje nego itko. I volim to što sam ostala negdje blizu, kroz sve moje i njene inkarnacije.

image

Maja Uzelac 

Poznati ste kao kraljica multitaskinga - možete biti redateljica, puštati glazbu, raditi na televiziji, stilizirati… Što vas najviše ispunjava? U čemu se zaista osjećate kao svoj na svome?

- Ja sam redateljica, po formaciji, po profesiji i po osjećaju. Kroz sve svoje ostale poslove, ja uvijek režiram: muziku u klubu, fotke na Insta feedu, redove u kolumni, kostim na bendu... Sve mi je to dio redateljske vizije, ne bojim se svoj posao preseliti na svaki kolosijek na kojem se može djelovati. Ovi službeni su uglavnom oteti i tu nemam previše pristupa, ali više se volim igrati, nego svađati i tupiti. 

Režirali ste i prvi srpski fashion film "Bunny", koji je nagrađen na mnogobrojnim svjetskim festivalima. Kako vam djeluje moda danas? Što vas uzbuđuje u trendovima koji se furaju danas?

- Moda uvijek sadrži neku vrstu filozofskog presjeka trenutka i ja obično tragam za onom linijom u trendovima koja to najbolje radi. Već neko vrijeme je to sirovi isprepleteni trakasti minimalizam, poput onog dizajnerice Nensi Dojake. Kombinacija erotike, grafizma i skulpturalnosti, otpora sistemu i kula. Tijelo je tema, a tema je i obrana života uživo - nasuprot online opcije, gdje se krenuo ubrzano seliti. 

Dosta ste aktivni na društvenim mrežama i vaš feed uvijek intrigira jer djeluje kao da se zabavljate 24/7. Koliko se razlikuje vaša realnost od online života? 

- Samo bilježim ono za čim mi krene ruka s kamerom, bez bilo kakve agende, i tako oduvijek. Razumijem da nedostaju dijelovi kad vrisnem na djecu ili kad imaju uši, ali ništa što je tu nije izmišljeno za fotografiju, niti je ikad posebno stilizirano. Živi se kako se živi. A nije da nije ispunjeno.

Kako se nosite s prevelikom količinom informacija danas?

- Imam sreće što sam brza i što se oduvijek treniram u guglanju i dedukciji. Mislim da se snalazim, ali mislim da je sve napravljeno tako da bude sve teže i da će većina jednostavno birati ono što se najviše nudi. A to je recept za pakao. Tako da - da, pakao je ono gdje idemo. Ali onda opet, tko je ikada obećao cvjetiće i leptiriće.

Što ste posljednje uspjeli izbaciti iz ormara ove sezone, misleći da vam više nikada neće trebati, da je zauvijek passe?

- Nema toga. Sve se uvijek vraća pa se ponovno kombinira. Jako se vežem za stvari koje odaberem, a ne biram ih lako. Možda netko misli da imam mnogo odjeće, ali ja mnogo i živim. Treba vidjeti koliko sam puta odjenula svaku od tih stvari, u koliko različitih inkarnacija. 

Što vam je nedostajalo u TV režiji pogreba kraljice Elizabete II.? Što biste eventualno dodali? 

- TV ne gledam, oduvijek i zauvijek. E sad, da sam trebala to režirati, vjerojatno ne bih odbila. To što ne gledam televiziju, ne smeta mi da radim i stvaram za televiziju. Zapravo, upravo suprotno - pomaže. 

Koji film vam je u posljednje vrijeme privukao pozornost?

- Prešla sam na serije i na dokumentarce. Taj je trenutak. Privukli su me razni serijali o kultovima - mormonima, istočnjačkim guruima... Serije o odrastanju kao što su "It‘s The End of The Fucking World", "Euphoria", "Sex Education", "Heartbreak High", kao i specifični rukopisi duha poput onog Phoebe Waller-Bridge ("Fleabag", "Killing Eve") i Donalda Glovera ("Atlanta").

Što obično radite kada vam je smrtno dosadno?

- Još čekam da saznam što to znači (smijeh). Obično sedam stvari čeka na red čim dignem glavu. Najviše mi nedostaje čitanje.

Kako se borite protiv stidljivosti?

- Dobro pitanje, hashtag #teskoe (smijeh). Ali rekla bih - izlaganjem svemu surovom, na kub.

I za kraj, ono famozno pitanje, kada će vaš dugometražni film?

- Možda nikad, možda sljedeće godine. S obje opcije sam u miru. I s bilo kojom trećom također.