Uspjeh je raditi ono što želiš i za to dobivati novce”, kaže Marcela Kokot Galant, urednica i voditeljica na Radiju 808 te event menadžerica. I nastavlja: „Naravno da svi tome stremimo, ali to nažalost ne ispadne uvijek tako. Mnogi ljudi koji znaju što je njihova vokacija odustanu jer nisu prepoznati. Pogotovo su to oni koji odskaču od norme. Meni bi, recimo, bio san imati emisiju koja stvarno mijenja stvari u društvu. Ne zbog slave, nego zato što vjerujem da se sve može riješiti i da nam može biti bolje”, kaže, priznajući kroz smijeh da je apsolutna idealistica. No, njezin je san vjerojatno bliže ostvarenju nego što ona misli.
Na radiju se, kaže, našla slučajno, iako će vam biti jasno da to nije baš tako već na prvo slušanje. Marcela Kokot Galant svojom emisijom „Točno u podne” na Radiju 808 svakog tjedna pokreće teme o društvenim fenomenima, a njezina iskrenost i znatiželja gotovo su zarazne. Njezina je želja, zapravo – pomoći, a svojom emisijom ostvaruje svoju građansku dužnost, progovarajući o stvarima koje su važne ne samo njoj, nego i širokoj publici. To su, npr. mentalno zdravlje, ženska i prava manjina, svakodnevica, međuljudski odnosi...
„Te su mi teme važe jer sam se i sama nalazila u takvim kriznim ili problematičnim situacijama u životu, a nisam znala kome se obratiti za pomoć. Ideja je da ja budem svojevrsni medijator, dakle da ne pomažem ja, nego usmjeravam one koji imaju problem ili izazov na ljude koji im mogu pomoći. Mislim da se nekim temama ne daje dovoljno medijskog prostora jer postoji cijeli svijet između politike i ljepote o kojem mislim da se treba razgovarati”, kaže Marcela. Reakcije su svakakve, iako uglavnom pozitivne, što je veseli.
„Najviše me rastuži kad čujem: 'Super da o tome pričaš, ali nećeš ništa postići.' Oni koji su negativni u startu i kojima se ne sviđa što govorimo u emisiji su oni koji su uglavnom protiv različitosti, koji će baciti taj hejt na društvenim mrežama, a neće ni poslušati emisiju. Zasad se dobro nosim s time jer ih je malo. Imam sreću što je Radio 808 progresivan i urban pa ima i takve slušatelje pa kad se nađe netko s negativnim feedbackom, to me još više motivira da pričam i dalje, da dublje ulazim u neke teme. Osvijesti me ponovno u kakvom svijetu živim i zašto radim to što radim”, priznaje. Jedan je to i od razloga zbog kojeg je pokrenula kampanju na društvenim mrežama #NeBacajHejtBudiGrejt, kojim pokušava osvijestiti negativne utjecaje koje hejterski komentari mogu imati na mentalno zdravlje svih koji se nalaze u javnom prostoru.
Na Radio je došla iz marketinške agencije, a i danas se bavi event menadžmentom te audio i video produkcijom kroz svoju agenciju Foxy Grapes. Shvatila je u jednom trenutku da je biti voditeljica njezin životni poziv na neki način pa je došla na Radio 808, prvo radeći u jutarnjem programu, a zatim je na prijedlog kolege Gorana Pirša preuzela intervjue ponedjeljkom, osmislila svoju emisiju i to je bilo to. Emisija se emitira u audio i video formatu svakog ponedjeljka. Osim dva posla, žonglira s brigom za obitelj, koju čine suprug Neven, kći Chiara Mila, dva psa, mačka i mnogo sobnih biljaka. Najdraže u svim poslovima joj je, kaže upoznavati ljude i izazvati emocije, što joj ne ide teško. Teme o kojima priča nisu lake, čak i u trenutku kad se čine takvima, a jedna od najčešćih kojoj se uvijek vraća je mentalno zdravlje.
„Još uvijek postoji određena stigma oko te teme i ljudi koji to ne razumiju kad-tad će to okrenuti protiv tebe. Recimo, ja se borim s paničnim napadajima. Ako kažeš da ideš psihoterapeutu, još te uvijek ljudi čudno gledaju, umjesto da to prihvatimo jednako kao kad kažeš da ideš na pregled dojki ili na sistematski. Jako puno ljudi i dalje misli da im to ne treba. S jedne strane, malo smo se pomaknuli u društvu, ali s druge mislim da se još uvijek premalo o tome priča. Zato ja to radim u svojoj emisiji, gdje s gostima često dijelim neke osobne situacije koje sam doživjela, ne samo povezane s mentalnim zdravljem”, priča Marcela.
Jedna od tema o kojima je progovorila, i to jedna od prvih i još uvijek rijetkih u Hrvatskoj, su spontani pobačaji.
„I tu postoji ogromna društvena stigma. Prvi koji sam doživjela bila je blizanačka trudnoća i jedan plod nije uspio. Tu sam doživjela svu surovost našeg zdravstva. Tretiraju te kao da trebaš biti sretna jer jedan je plod ostao. I jesam, naravno, ali to ne znači da ne mogu biti tužna jer drugi nije. Nakon toga, recimo, u bolnici su me smjestili u sobu sa ženom koja nosi blizance. Tu se vidi koliko se ne misli na mentalno zdravlje trudnica i majki u sustavu. Nekoliko godina kasnije doživjela sam još jedan spontani pobačaj i, kako sam ponekad znala nešto napisati na Facebooku o tome, nazvala me Anita Budak iz Hrvatske udruge Doula i pitala želim li dati intervju o tome. Imala sam potrebu ispričati što žene prolaze u tom trenutku, reći da nisu same i da je normalno i sasvim ok ne osjećati ništa, kao i umirati od tuge ili proći kroz sve racionalno. Neke žene to prolaze jako dobro, a neke ipak ne, neke od nas to razori, a cijelo vrijeme sustav nije uz tebe. Isto tako, htjela sam istaknuti kako mi sami nismo naviknuti tražiti pomoć. Dakle, nije samo stvar sustava, nego i toga kako smo naučeni ponašati se, a to nije uvijek u našem najboljem interesu”, iskreno nam je ispričala.
Sa stresom se nosi „nekad dobro, a nekad loše”, kako kaže, također ističući kako je to zapravo uobičajeno.
„Mislim da se treba još više pričati o tome kako postoje dobri i loši periodi mentalnog zdravlja i to je u redu. Nekad sam pod ogromnim stresom, ali uspijem sve riješiti kroz mindfulness, ljubav prema biljkama i životinjama i slične malene rituale, a nekad dođe neki mali izazov, ali sam dotad već toliko istrošena da će, bez obzira na sve moje alate i tehnike, doći panični napadaj. Bitno je pričati o mentalnom zdravlju kao o prehladi; imaš tih tjedan dana kad nisi dobro i onda prođe, samo što s prehladom znaš da će brzo proći, a s tjeskobnim ili depresivnim stanjem ne znaš. Vrijeme je da prestanemo gledati na mentalno zdravlje kao na kroničnu bolest gdje te stave na tablete i proglase te ludim. Inače se stresa rješavam najčešće meditacijom, koja me uvijek podsjeti da počnem disati. Nekad je reći 'ne' zaista polovica mentalnog zdravlja i, naravno, uzimanje vremena za sebe, odmak od mobitela i svega. To je ta mentalna higijena koju nas nitko nije naučio održavati. Da su nas naučili da trebamo staviti sebe na prvo mjesto, vjerujem da pola problema s mentalnim zdravljem ne bi ni postojalo”, kaže, dodajući da barem jednom mjesečno ode na psihoterapiju, što preporučuje svima.
Iako priznaje da na društvenim mrežama često pronalazi teme za emisiju, s njima ima love-hate odnos.
„Voljela bih da budu ono što zaista jesu, a to je nekakvo ogledalo nečijeg života, ali pretvorile su se u brojanje lajkova. Svelo se samo na to što si obukao, a onda su neki influenceri još prepoznali kako je bavljenje društvenim problemima i ljudskim pravima popularno pa su i to preuzeli, ali to uvijek ispadne jako površno, što mi se ne sviđa. Vidim i po svojim objavama kako to funkcionira; ako sam sređena ili pokazujem neki luksuz, puno je veći reach i broj lajkova i komentara nego kad pišem o nečemu bitnom, poput mentalnog zdravlja”, kaže Marcela. Ističe kako je i to jedan od razloga što vidi autentičnost kao jednu od najvećih hrabrosti.
„Izložiti se i pokazati se drugima baš takav kakav jesi, i to ne mislim samo prema drugima, nego i prema sebi, dakle pokazati autentičnost najveća je hrabrost. Jer ako to napraviš, onda si iskren i u drugim odnosima, na poslu, u svakom pogledu. Danas je to jako rijetko”, zaključuje.
Jedan od svojevrsnih trendova na društvenim mrežama je #workingmom, za koji Marcela misli da se koristi na pomalo krivi način, ali priznaje da nije nimalo lako biti mama koja radi. Ali...
„Žene ne mogu pobijediti. Ako imaš dijete i radiš, reći će da zanemaruješ dijete i da ti je posao važniji. Ako imaš dijete i ne radiš, nisi dovoljno ambiciozna. Ako imaš karijeru i nemaš dijete, i to ti zamjeraju... Dakle, nema pobjede”, kaže Marcela, koja sebe naziva feministkinjom i ne razumije zašto to podrazumijeva da „mrzi muškarce” jer to je, ističe, potpuno kriva percepcija.
„To je pokret koji osnažuje žene, točnije sve koji se identificiraju kao žene. Treba gledati i drugu stranu pa tako imamo situaciju da su muškarci nazivani curicama kad puste suzu. Dakle, feminizam nije mržnja muškaraca, nego odbacivanje tih stereotipa koje smo naučili kroz odgoj”, kaže.
Smije se dok priča kako je tek s 35 osvijestila i priznala da joj je najdraža boja – roza.
„Zato što se smatra da je ona girly boja, a sve što je girly je automatski i glupo, banalno, nisko. Kažemo često i guilty pleasure; to je krivo. Ako u nečemu uživam, moram li se osjećati krivo samo zato što je girly? Što je tu loše, biti kao curica? Curice izdrže jako puno stvari”, kaže.
Unatoč svemu što mi je ispričala i tome što izgleda kao žena koja rješava sve „po kratkom postupku”, s puno samopouzdanja i sigurnosti u sebe, priznaje da nije uvijek tako.
„Mislim da je samopouzdanje jedan od najvećih izazova s kojim se svi susrećemo. Ja sam glasna, puno pričam, izborim se za sebe, izvana djelujem kao fierce superwoman, ali iznutra su to velike borbe. Nema neke formule jer teško je biti samopouzdan i autentičan kad ti svi govore, izravno ili ne, da takav ne budeš. Rješavam to na razne načine, nekad je to razgovor s prijateljicom, nekad je dovoljna kratka interakcija s potpuno nepoznatom osobom da se osjećam bolje sama sa sobom”, kaže. Uzor su joj zato „svi ljudi koji se izbore za sebe i koji hrabro koračaju naprijed, suočavajući se s izazovima”.
Što se tiče nekih više light tema, Marcela voli modu, šminku i skincare, baš u girly stilu, a u svemu se trudi koristiti proizvode domaćih brendova.
„Voljela bih imati jedan određeni stil, ali kreativka sam i volim svašta nositi pa variram između neo punk rocka do svečanih toaleta. (smijeh) Od dizajnera jako volim Fasadu, koja me oduševila, Link by Ogi, Zorana Mrvoša, nakit kupujem u Cloud&Co. Nekad to budu skuplji komadi, ali trudim se uvijek kupovati kod domaćih i dizajnera iz regije. Što se tiče njege kože, tu je Skintegra, a kod šminke najviše volim prirodni look. Kosa mi je najveća slabost i tu potpuno vjerujem Mileni iz Salona Glamour, koja se brine za moju kosu oduvijek”, kaže. Voli čitati, često su to knjige o mentalnom zdravlju i poboljšanju sebe, od glazbe u posljednje vrijeme, kako radi na Radiju 808, koji ne pušta komercijalne hitove, sve više sluša nove i domaće izvođače, poput pocket palme i Sare Renar, koji su joj među omiljenima.
„Jedna od formi mog self-carea je odbijanje gledanja nasilnih serija. Nikakva ubojstva, ništa 'Squid Game', CSI i slično. Gledam puno dokumentaraca, ali i serija koje se bave nekim društvenim problemima, ali bez nasilja. Recimo, sjajna mi je 'Grace & Frankie', light serija koja tematizira puno društvenih problema, ali na duhovit način”, kaže.
Već godinu i pol je vegetarijanka, a više od sedam godina pazi na održivost i ekologiju u kućanstvu, što je također danas svojevrsni trend koji više naginje površnosti. No, nju to ionako ne zanima jer ima svoju priču, koju još proširuje pa je tako u procesu otvaranja svoje event agencije, u kojoj će joj fokus, kao i uvijek, biti na kvaliteti. Površnosti nema mjesta.
