Brad Pitt je sinonim seksepila. Prototip muškarca koji je kao takav kodiran u našim snovima i tlapnjama. Odvratno seksistički preiskorišten, kao i svaka druga plavuša, glumica. Za razliku od većine njih – on je shvaćen i priznat kao "kvalitetan, dobar glumac". Srećom po njega, mnoge su njegove uloge nastavile svoj "kulturni" život i godinama nakon premijere. Sjetimo se samo "Thelme i Louise", "Kluba boraca", "Sedam", "Legende o jeseni", "Intervjua s vampirom", ali i recentnog "Bilo jednom u Hollywoodu". Nagrade su uslijedile. Oscar. BAFTA. Dva Golden Globea. Osnovao je i svoju produkcijsku kuću "Plan B".
Za sebe kaže da je upravo on taj čovjek kojeg mrze zbog genetike i da ni u najluđim snovima nije mislio da će postati taj. Nerijetko ističe da obožava samostalno šetati muzejom, bez tjelohranitelja, bez fotografa, bez svjedoka.
Netom prije nego što je osnovao obitelj s Angelinom Jolie, tvrdio je da je obitelj jedan rizičan pothvat "jer što je veća ljubav, to je veći gubitak". Iako izgleda kao da ima cijeli svijet "na dlanu" - skromne ispostave i komentare daje kada se (kontrolirano) pojavljuje u medijima. Jedna od njegovih poznatih opaski je da najveći glumci nisu ono što bismo nazvali lijepim seks simbolima, niti bismo ih uopće trebali povezivati s tim kategorijama vječno diskutabilne celebrity kulture.
Kao seks simbola, pitanja o njegovom statusu sa ženama, djevojkama, ljubavnicama nisu ga zaobilazile. Hodao je s Shalane McCall, Christinom Applegate, Juliette Lewis, Geenom Davis, Demi Moore, Gwyneth Paltrow, Jennifer Aniston, Angelinom Jolie. Anegdotalno je na bizarna novinska podmetanja o moralu odgovarao da mu je moral suspektan: "Teško mi je s moralom. Sve što znam je ono što osjećam da je ispravno, a ono što mi je važnije i od toga je biti iskren prema tome tko sam. S 'moralom' se pomalo pogubim."
Iako se godinama nagađalo o Pittovom alkoholizmu, dvojbe su prije par godina okončane. Ovih dana puni svojih prvih šest godina bez alkohola. U zamijećenom intervju za GQ magazine rekao je: "Ne mogu se sjetiti dana otkako sam završio fakultet, a da nisam pio, zapalio joint ili nešto slično."
Iako je sada već daleko od krize srednjih godina, transformacija Brada Pitta bila je katalizator velikih promjena u njegovom životu. O svom putu prema uravnoteženom obiteljskom životu, Pitt kaže: "Znam da sam tek sada usred ovih tema i nisam ni na početku, a ni na kraju, već tamo gdje je ovo poglavlje mog života - upravo sada."
Poduzimanje tih prvih koraka prema trijeznosti može biti izazovno i naizgled nepremostivo. Identificiranje problema težak je zadatak; onaj koji je često izvan vlastite kontrole osobe. Za Pitta je to došlo u obliku sudbonosnog pijanog bijega i razvoda koji je, navodno, srušio njegov svijet (i ostatak svijeta koji je maštao o takvoj savršenoj holivudskoj romansi).
Pittova samospoznaja je dirljiv podsjetnik da je poremećaj uporabe opojnih droga problem koji može utjecati na ljude iz svih sfera života jednog pojedinca. Alkohol je tu gotovo pa najveći problem. Ovisnost može imati različite oblike, a za one koji se s njom suočavaju, to je doživotna bitka. Pitt se danas smije samom sebi, kada kaže da pije samo "sok od brusnice i gaziranu vodu" te upozorava da osobnost koja je sklona ovisnostima ne mora biti usredotočena na alkohol ili nedopuštene supstance: to može biti bilo koja "nakačenost" ili opsjednutost euforijom slave. Kao što Pitt pokazuje, zlouporaba supstanci često je tek manifestacija dubljih problema koji su ostali bez nadzora.
Otvoreno je progovorio i o svojim unutarnjim previranjima, ali na poetičan način, gotovo romantizirajući problem: "Uvijek sam bio u ratu sa samim sobom, na pravoj ili krivoj strani. Ne znam kako to više objasniti. To je univerzalno iskustvo svih nas ljudi. Neki ljudi se bolje nose s tim i spavaju bez boli - bez boli svađanja. Uvijek sam se osjećao poprilično uzbuđeno u tim unutarnjim sukobima". Priučena spiritualnost koja bi se mogla očekivati, barem u javnom diskursu takvog glumačkog i celebrity kalibra ga je zaobišla: "Vjerojatno sam 20 posto ateist i 80 posto agnostik. Mislim da nitko zapravo ne zna odgovore na ta važna pitanja. Možda ćemo jednom saznati, ali do tada nema smisla razmišljati o tome".
Za sebe samog, ali za druge ljude zainteresirane za bavljenje njegovim ili sličnim poslovima ima dosta jednostavan savjet koji dolazi iz feminističkog spektra uvida (sve je osobno): "Uđite u nešto što je stvarno osobno, što vam nešto znači, gdje imate nešto za reći i nešto je stvarno individualizirano. Volio bih da sam toga bio svjesniji kada sam započinjao karijeru umjesto da radim izvjesne stvari za koje su mi rekli da bi bile dobre za mene. A nisu, jer su me ostavile praznim, a ionako nisam dobro odradio posao. Mislim da je to ono što je ključno za ono što radimo: mora biti osobno i mora nas se ticati."
