Od Selene Gomez preko Kim Kardashian do Lorde, sve je više celebrityja koji su privremeno ili trajno prestali koristiti društvene mreže. Čini se da nije riječ samo o prolaznom trendu nego o sve učestalijoj praksi koja nam puno govori o nama i tome koliko su nas društvene mreže promijenile.
Pop zvijezda Selena Gomez jedno je vrijeme bila najpraćenije ime na Instagramu, a sadržaj njezina profila obasipan komentarima i lajkovima. Tijekom jednog live videa 2020. iznenadila je svoju publiku izjavom da već dvije godine nije zapravo koristila aplikaciju. "Pišem i odobravam sve što na mom profilu izađe, ali nemam aplikaciju na mobitelu i ne provjeravam je", rekla je tom prilikom. I razlozi su zapravo dosta jasni: velika javna eksponiranost možda donosi puno fanova i komentara podrške, ali jednako tako znači i da neće svi biti toliko zadovoljni i puni potpore. Selena je rekla da joj je količina negativnih riječi od ljudi koji je ne poznaju bila prevelik teret da bi se s njim svakodnevno nosila.
U kolovozu ove godine Tom Holland također je nestao s društvenih mreža. Glumac je rekao da čitanje silnih tekstova i mišljenja o njemu nije dobro za njegovo mentalno zdravlje i da osjeća potrebu da se makne iz javnog prostora. Charli XCX, Camila Cabello, Nick Jonas, Brie Larson, Kelsey Washington... lista poznatih i slavnih koji su se našli na pauzi ili trajnom odmoru od društvenih mreža sve je duža i duža, a kod svih je razlog naizgled sličan: mentalno zdravlje. Pjevačica Lorde, poznata po tome da između svojih albuma potpuno nestane iz virtualnog svijeta, govorila je o strategijama nošenja sa svojom sklonošću da impulzivno otvara aplikacije i provjerava notifikacije: "Počela sam doživljavati telefon kao portal i ne mogu se svaki dan zaputiti u taj tunel, jednako kao što ne mogu svaki dan uzimati psihodelike. Preduboko je i preopasno". Kako bi sama sebi otežala korištenje mobitela, namjestila je zaslon na crno-bijelo i obrisala sve aplikacije. Svjesna je da joj posao zbog toga možda pati, ali tvrdi da ni to nije vrijedno cijene koju plaća kad se nađe u tunelu društvenih mreža. "Moramo biti iskreni i direktni po pitanju stvari koje naše društvo čine bolesnim", zaključila je.
U našem je društvu sve veća svijest o tome da su pozitivne stvari koje nam društvene mreže daju zapravo - vrlo male. U njihovim ranijim danima isticali smo koliko olakšavaju komunikaciju na daljinu, omogućuju lakše i zabavnije predstavljanje, nude hrpu sadržaja koji se prilagođava našim interesima. Danas, nasuprot tome, sve su češći komentari da se osjećamo loše dok gledamo tuđe živote, da nam aplikacije nisu olakšale komunikaciju nego je izobličile, da je količina sadržaja kojoj smo eksponirani prevelika. Istraživanja pokazuju da nam aplikacije mijenjaju moždane sinapse doslovno transformirajući naš živčani sustav: kroz skrolanje po sadržaju navikavamo se na vrlo instantno i trenutno zadovoljenje potreba za zabavom i brze skokove serotonina. Kad nam se dogodi nešto neugodno, skloni smo se povući i provesti vrijeme u virtualnom prostoru konzumirajući sadržaj koji će nam trenutno podići raspoloženje i onda ga opet jednakom brzinom spustiti kad se vratimo u stvarnost. Ovo ima trajne posljedice ne samo na naš užitak nego i na koncentraciju i razmišljanje.
I kad nam je teško dok gledamo naizgled savršen život poznatih i slavnih, možda zaboravljamo da za njih virtualna prisutnost ima čak i veću težinu nego za nas, težinu koje mnogi nisu bili ni svjesni prije nego što im je popularnost preko noći skočila. Otvoreni profili, ogromne količine javnih mišljenja o njima, poruke pune ekstremnih emocija od ljudi koje ne poznaju, laži i tračevi, prijetnje smrću... Radi se o vrlo snažnom nusproduktu slave na koji brojni nisu spremni. I, naravno, jasno je da su nekad iza bijesa s kojim se poznati suočavaju opravdani razlozi - napadi na J. K. Rowling uslijed njezinih transfobnih komentara razumljiv su iskaz šoka što je spisateljica svoju ogromnu platformu i utjecaj iskoristila za vrlo nelogičan i neumjestan napad na jednu od najranjivijih društvenih skupina. Međutim, u virtualnom svijetu, gdje poznati i slavni nisu ograđeni dvorcima i zaštitarima kao u stvarnom, vrlo ju je lako moguće direktno napasti zbog njezinih stavova i upravo se to i dogodilo. I iako je motivacija iza takvih reakcija jasna i opravdana, pitanje je koliko je slanje ljutitih tweetova efikasno kao oruđe političke borbe i može li promijeniti društvenu situaciju nabolje. Usprkos tome brojni će pojedinci koji koriste društvene mreže za aktivizam reći da imamo društvenu odgovornost iskoristiti svoje platforme za iskazivanje progresivnih stavova te da u suprotnom bježimo od naše društvene stvarnosti.
Za nas same bitno je da se zapitamo - što uopće dobivamo od mogućnosti takvog oblika djelovanja? Virtualni svijet nudi samo mogućnosti, ali ne i jasan odgovor. Kanaliziranje snažnih emocija u tweetove, postove na Instagramu i videa na TikToku možda će nam dati nekakvo olakšanje, ali jednako je trenutno kao i sadržaj koji konzumiramo: radi se o riječima koje, dakako, imaju svoju težinu, ali u bespućima interneta relativno su male i beznačajne. I sami dnevno pročešljamo toliko sadržaja i puno nam se toga svidi, nešto sejvamo, nešto proslijedimo, ali malo toga zapravo pamtimo, čak i sadržaj koji nas nadahnjuje ili s nama rezonira. Jednostavno je previše sadržaja, a društvene mreže konstruirane su tako da stalno nastaje novi, dok se stari jednostavno gubi u talogu objavljenog. Dnevno se samo na Instagramu objavi 95 milijuna postova, ne računajući još veću količinu storyja i direktnih poruka, a i Instagram sve više biva zamijenjen sve popularnijim BeRealom i TikTokom. Količina sadržaja apsolutno je previše za svaku ljudsku jedinku, stoga nije čudno da celebrityji bježe s društvenih mreža kad taj sadržaj postane većinom negativan, bez obzira na to radi li se o vrlo opravdanim iskazima ljutnje ili o čistoj zlobi hejterskih komentara bez jasne motivacije.
Naravno, jasno je i da je brisanje društvenih mreža običnim ljudima često luksuz kakav si teško mogu priuštiti. Za vrijeme pandemije one su znale biti jedini način da ostanemo u kontaktu s bližnjima, a odustajanje od njih za brojne od nas znači odustajanje od poslovnih prilika i otežavanje svakodnevnog funkcioniranja u društvenom životu. Sve to traži žrtve i posvećenost za kakvu nas moderno doba nije baš najbolje opremilo jer smo navikli imati ono što nam treba sada i odmah, a od nas se isto očekuje da budemo stalno na mobitelu i javimo se čim nas netko traži. Čim vidimo notifikaciju, skoči nam razina serotonina i odustajanje od društvenih mreža znači ponovno privikavanje mozga na činjenicu da užitak nije uvijek nešto što bismo trebali dobiti iste sekunde. Sve to znači puno truda i upornosti, zbog čega nije baš realno ni očekivati da ćemo preko noći odustati od nečega na što smo se prethodno svakodnevno oslanjali. Međutim, kad uzmemo u obzir da oni najmoćniji i najbogatiji među nama, osobe koje vode egzemplarni život za društvene mreže, odlučuju uzeti pauzu od njih, jasno je da bi i nama takva pauza često više koristila nego štetila. Nešto je vrlo zanimljivo u činjenici da osobe na vrhuncu slave i popularnosti zapravo žude za anonimnošću kakvu brojni od nas preziru, želeći da naše mišljenje znači više i bude bitnije. To je možda najbolji pokazatelj da od svih nas društvene mreže jako puno uzimaju. Koliko nam daju i koliko nam to znači? Odgovor na to pitanje možemo potražiti možda samo u ovim prostorima kad ih ne koristimo.
