Da je pornografija posao koji ne poznaje recesiju, poznato je odavno, a u pandemiji Covida 19 potvrđeno, kada se osim Zooma u prvi plan probila dotad relativno nepoznata online platforma - OnlyFans. Riječ je o hibridu svih poznatih društvenih mreža gdje autori stvaraju sadržaj i zatim ga naplaćuju, bilo mjesečno ili za svaki sadržaj koji objave. I prije pandemije OnlyFans je bio popularan među seksualnim radnicima zbog mogućnosti proizvodnje sadržaja za točno određene osobe koje za to plaćaju.
Pokrenut je 2016., a nakon uvođenja lockdowna porastao je ne samo broj pretplatnika nego i autora sadržaja. Bilo je dovoljno tek nekoliko mjeseci da u niši koja je po svojoj prirodi underground, koliko god zapravo bila univerzalna i mainstream, platforma dođe do samog vrha, do globalnog prepoznavanja, uz bok PornHubu, najpoznatijoj pornografskoj platformi. Pridonijela je tome i Beyoncé, koja ih je spomenula u svom gostovanju na remixu singla "Savage" Megan Thee Stallion.
OnlyFans je postao prepoznat kao platforma za seksualni rad, a često spominjanje u medijima naizgled je dovelo do liberalizacije te teme. U jednom trenutku činilo se kao da su svi na OnlyFansu; nizali su se članci o medicinskim sestrama, učiteljicama i uglavnom slabo plaćenim ženama ili onima koje su dobile otkaz, a koje zarađuju "sa strane" prodajući svoje seksi fotografije ili snimke. Svima izvan tog svijeta činilo se kao da se radi o lakoj lovi; skineš se u bikini, malo se potrudiš oko fotki, eventualno ispuniš koji bizarni fetiš pretplatnika i novac sjeda na račun.
Činilo se kao da je to postao način osnaživanja žena, kao da su na početku globalnog pokreta financijskog osamostaljivanja, pogotovo one iz nižih slojeva društva koje sada konačno mogu zaraditi dovoljno ne kršeći zakone i ne okrećući se prostituciji. Nije prostitucija ako nekom šalješ svoje seksi fotke i za to dobiješ novac, zar ne? Sve je legalno i moralno. Barem se tako činilo. Činilo se i kao da je ovo puno bolja solucija za seksualne radnike od rada u pornografskoj industriji, gdje ne postoji gotovo nikakva kontrola, često se iskorištavaju ranjive, maloljetne djevojke, trgovina ljudima nije neviđena pojava, a najveći dio novca odlazi u ruke producentima. No, nije sve bilo baš tako bajno.
U SAD-u, gdje je i najveći broj kreatora na OnlyFansu, krenulo je osuđivanje. Društvo, naime, nije sazrelo, konzervativci su prozvali medicinsku sestru koja je stvarala sadržaj na platformi i tražili njezin otkaz jer je - nemoralna. Kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez jednim je tweetom objasnila kako nije sramota zarađivati na OnlyFansu, već je sramota da medicinska sestra usred globalne pandemije svojim poslom ne može zaraditi dovoljno za pristojan život.
Nakon početnog zanosa i ideje da ćemo uskoro svi tako zarađivati, i to velike novce, udarila nas je realnost. Platformi se pridružila glumica Bella Thorne i u tjedan dana zaradila dva milijuna dolara. Htjela je, kaže, pomoći platformi, a izazvala je kontraefekt. Protiv njezina priključivanja ustali su stvarni seksualni radnici koji toliko novca ne mogu zaraditi u godinu dana. "Oduzima nam klijente, zbog nje gubimo novac", poruka je koju su poslali.
Percepcija javnosti je, dakle, da se radi o brzoj zaradi s malo ili nimalo truda i posla, dok je realnost takva da oni najuspješniji zarađuju i do 100.000 dolara mjesečno, dok je prosjek ostalih 180 dolara. Maknite seksi perspektivu lake love i dobit ćete samo još jednu platformu za nesiguran, prekarni rad koji je procvjetao tijekom pandemije. Primarno su to bili dostavljači, prije njih taksisti, a pandemija je došla i po seksualne radnike. Kad govorimo o prekarnom radu, teza je potvrđena kad je OnlyFans u kolovozu najavio promjene u poslovanju - najavili su da će od 1. listopada zabraniti seksualno eksplicitni sadržaj, a sve kako bi se prilagodili zahtjevima transakcijskih partnera, odnosno banaka.
Kreatori su se našli u nemogućoj situaciji - oni su ti koji su popularizirali platformu, praktički je stvorili svojim eksplicitnim sadržajem, a sad ih se odriču. Iz kapitalističke perspektive, sasvim razumljivo. No, na drugi pogled - je li zaista tako? Što bi OnlyFans bio bez Mije Khalife i drugih seksualnih radnica koje su ga podigle iz niše u mainstream? Vjerojatno ništa. Shvatili su to brzo pa je promjena otkazana, zasad.
Sve se dogodilo u tjedan dana, a autori sada shvaćaju da ne mogu vjerovati platformi. Koliko god se čini da je seksualni rad liberalizirana tema, svakim danom ta se teza pobija. Seks je ogroman tabu u hrvatskom društvu, ali i na Zapadu. Seks može, ali samo ako prodaje proizvode i samo ako o njemu pričaju heteroseksualni muškarci. Uzmu li žene temu u svoje ruke, dolazimo do reakcije sveopćeg šoka i lažne moralizacije.
OnlyFans je zabavna tema sve dok ne poznaješ osobu koja se time zapravo bavi. Pri tome se uvijek osuđuju osobe koji se tim bave - bilo da je riječ o pornografiji, erotici ili prostituciji - nikada okolnosti koje su do toga dovele kao ni oni koji njihove usluge koriste. Nitko se ne pita je li medicinska sestra kriva što svojim redovnim poslom za koji se školovala ne može pokriti troškove života? I je li zaista priključivanje OnlyFansu njezin slobodan izbor?
Zabrana pornografije i prostitucije, koliko god zvučalo kao plemenit i moralan cilj - kako bi se spriječila eksploatacija u prvom redu žena, ali i svih drugih ranjivih skupina - jednostavno nije moguća. Kao i sve druge zabrane, to bi dovelo do porasta iskorištavanja i kriminalnih radnji kao što je npr. trgovina ljudi. No, s druge strane, pretjerana liberalizacija, preciznije dostupnost sadržaja koju omogućava internet, također ima negativne posljedice. I to ne samo na pojedince koji se tim poslom bave, više ili manje dobrovoljno, nego i na konzumente. Generaciji koja je odrasla uz internet pornografija je oduvijek bila dostupna, tek ih nekoliko klikova dijeli od cijelog spektra hard-core ponižavanja, sadomazo igrica, gang banga, analnog seksa. Ništa od toga ne bi trebao biti problem ako se radi o zreloj osobi koja shvaća da je riječ o fantazijama, ali ako odrastate gledajući takve snimke, vrlo je moguće da ćete početi vjerovati kako je to seks, da je to nešto što djevojke žele, da je to poželjno ponašanje. Kako ćete ograničiti takav sadržaj? Na takvim internetskim stranicama dovoljno je kliknuti da imate 18 godina i ulazite.
Rasprava o prostituciji u feminističkom je narativu stara više desetljeća, još od pojave radikalnih feministkinja krajem 60-ih godina prošlog stoljeća koje zastupaju stav da prostituciju i pornografiju treba zabraniti jer se radi o brutalnoj eksploataciji žena. Do danas ne postoji jedinstven stav o tom pitanju jer liberalne feministkinje imaju dijametralno oprečne vrijednosti, posebno one četvrtog vala.
Slično je i s pornografijom jer se s jedne strane (liberalne) govori o potencijalu sfere da osnaži žensku seksualnost, a s druge (radikalne) kako se radi o mimikriji financijske i seksualne neovisnosti s ciljem zarađivanja na iskorištavanju ženskog tijela. Koja je razlika u te dvije situacije?
Jasno, uvijek je pitanje tko ima kontrolu. No, odgovor postaje sve kompleksniji i kompliciraniji. Da, OnlyFans može biti oblik seksualnog rada, s jedne strane sigurniji - autori nisu u fizičkoj ugrozi, kao što je često u "klasičnom" seksualnom radu - no financijska nesigurnost ostaje. Kao i pitanje mogu li žene ikada imati kontrolu nad prezentiranjem svog tijela i seksualnosti slijedeći pravila kapitalizma i patrijarhata?
