Carine Roitfeld je riječima Toma Forda seksi, idealna žena. Riječima pokojnog Karla Lagerfelda osoba koja stvara atmosferu, obožavam kako hoda, način na koji se oblači. Ona je (i dalje) utjelovljenje pariškog stila, žena s vizijom, neustrašiva, sanjiva, nezaustavljiva. Mantra joj je bila i ostala: ne odustati!
U svijet mode ju je, kako tvrdi, uveo Tom Ford. S Karlom Lagerfeldom je ostvarila inspirativne suradnje i prijateljstvo. Donatella Versace je obožava. Kada je odlazila iz francuskog Voguea (koji je značajno transformirala), upravo joj je Karl ponudio posao u Chanelu. Kasnije su napravili knjigu "Little black jacket" koja je po mnogima, jedna od najuspjelijih i najprodavanijih knjiga o modi.
Ulaskom u modnu industriju bila je svjesna da fotografija ima samo jedan zadatak, a to je da ispriča priču. Odlučila je iskoristiti svoje privatno "nerealizirane fantazije" jer kako kaže "30 godina sam s jednim muškarcem, puno toga se nakupilo". Tim je, na lijep način poručila, da imaginarij o dekadentnim modnim proizvođačima "ne drži vodu". Naime, smije se i može imati pristojan, intiman privatni život a i dalje biti kreativno potentan. I ne – prepotentan.
Njezini "magični ljudi!" su gore dvojica spomenutih dizajnera i njezin sin Vladimir koji joj je pomogao pokrenuti liniju parfema što joj je bio san koji je (iz nekog neobjašnjivog razloga) vjerovala da neće ostvariti. Ostvarila ga je, jasno! A sada ponešto formalnija biografija jedne od najutjecajnijih žena modne industrije: Carine Roitfeld je francuska modna urednica, bivša manekenka i spisateljica. Bivša je glavna urednica pariškog Voguea, na čijoj je poziciji bila od 2001. do 2011. Već godinu nakon osnovala je i postala glavna urednica CR Fashion Booka, tiskanog časopisa sa sjedištem u New Yorku. Rođena Parižanka s ruskim korijenima. Njezin otac, Yakov Motelevich Roitfeld (u Francuskoj - Jacques Roitfeld) je 1923. emigrirao iz Rusije u dobi od 34 godine kada se preselio u Austriju, zatim 1925. u Njemačku, a nakon dolaska nacista na vlast u Pariz. Roitfeld je svoju majku opisivala kao "klasičnu Francuskinju", dok je oca nazivala "idolom". S 18 godina se počela baviti manekenstvom, nakon što ju je na ulici u Parizu susreo pomoćnik britanskog fotografa. Ubrzo je postala stilistica za francuski Elle. Paralelno, dok je radila kao slobodna stilistica, njezina kći Julia sudjelovala je na snimanju dječje mode za talijanski Vogue Bambini 1990. godine, a fotografirao ju je Mario Testino koji će njezinom sinu biti krsni kum nakon što se njih dvoje nevjerojatno zbliže.
U intervjuu 2005. za časopis 032c, Roitfeld je priznala kako je upravo Mario Testino bio presudna figura u njezinom stilističkom i umjetničkom stasavanju: "Nisam bila najbolji stilist dok sam punih petnaest godina radila za francuski Elle, ali se nešto dogodilo kad sam upoznala Maria Testina. Prava osoba za mene u pravo vrijeme". Roitfeld i Testino su ubrzo nakon toga počeli raditi kao tim, obavljajući reklamne poslove kao i snimanja za američki i francuski Vogue. Punih šest godina radila je kao konzultant i muza Toma Forda u Gucciju i Yves Saint-Laurentu, a također je pridonijela imidžima Missonija, Versacea i Calvina Kleina.
Jonathan Newhouse, međunarodni predsjednik Condé Nasta, pozvao ju je na mjesto urednice Vogue Paris davne 2001. godine, i od tog dana se modna povijest nepovratno promijenila. U travnju 2006. pojavile su se glasine da je Hearst Corporation zatražila od Roitfelda da preuzme mjesto glavne urednice Glende Bailey u američkom Harper‘s Bazaaru. Srećom po sve, na to nije pristala.
Sve vrijeme javnog djelovanja bila je uvrštavana na razne popise najbolje odjevenih žena svijeta. Nakon deset godina provedenih u pariškom Vogueu, dala je otkaz kako bi se usredotočila na osobne projekte. Napustila je časopis krajem siječnja 2011. U Vogueu ju je naslijedila Emmanuelle Alt, koja je već radila kao modna direktorica.
Roitfeld se vratila slobodnom stiliziranju, radeći na kampanjama za Chanel za jesen 2011. i proljeće 2012., sudjelovala je u projektima poput dizajniranja izloga za Barneys New York te je pripremila knjigu "Irreverent". Pridružila se Harper‘s Bazaaru kao globalna modna direktorica 2012. godine. Upravo dokumentarni film "Mademoiselle C" iz 2013. dokumentira njezino pokretanje časopisa "CR".
