Odrastali smo uz seriju "Seks i grad", jednako oni koji su je voljeli i jednako oni koji su je prezirali. Imala je svoj utjecaj na sve nas. Ispostavljeni su nam likovi koje smo prepoznali u svom životu, u sebi. Iako je to bio New York i bogate heteroseksualne bijelkinje, djevojčica iz Virovitice, gay dečko iz Slavonije i mnogi, mnogi drugi mogli su pronaći mali dio za sebe u tim pričama o interakciji grada, seksa, identiteta, strahova, odrastanja i te vječne, bolne potrage za ljubavlju. Ta lijepa riječ, to prijekopotrebno djelovanje se kroz 100-tinjak epizoda problematiziralo. Fikcija je pokušala pronaći odgovor na usamljenost, uplašenost, intimnu nedostatnost, kulturne prohtjeve zajednice – i rekla je svoje – ta se potraga zove Ljubav, zove se On – Big, Faca i on određuje narativni okvir i temeljni interes glavne protagonistice Carrie. Imena partnera drugih likova se sigurno ne sjećate.
I tako, ljubav je dolazila i odlazila u ovoj našoj voljenoj fikciji. Namjerno ističem da je fikcija jer česti razgovori i osvrti upravo o ovoj seriji poprimili su nevjerojatno zaneseno "realne" razgovore, stoga valja podsjetiti na elementarne fakte. Publika je i s ovom serijom, kao i s mnogima prije, pomislila da smije tražiti konkretne razvoje događaja, a američka publika je svojim raznoraznim akcijama na to i naviknuta. Doista je probno pitaju i doista je kreatori sadržaja slušaju. Upravo je taj metafikcijski element pristuan u seriji. Što se očekuje od popularnog autora, kakav je naš odnos prema našim navikama i kome zapravo mislimo da se obraćamo kada pišemo autofikciju ili bilo kakvu drugu fikciju?
Vrijeme je prolazilo nakon svršetka serije, snimali su se kritički dosta neprihvaćeni i problematični filmovi – i thing "Seksa i grada" je pomalo odlazila u zaborav, a vraćala bi se tek kao refleksija na ponešto bezbrižniji kulturni proizvod, ili kao ironija na glupost i banalnost koja je predstavljena kroz ovu priču koju smo pomno pratili na HRT-u. Međutim, učinak serije je dominantno pozitivan: na velika je vrata 2000-tih otključala teme nemonogamnog seksa, uvela (ridikulski kreirane) gay likove i na sav glas progovorila o nelagodi potrage za ljubavlju, ženske potrage koja je patrijarhalno izmanipulirana i kodirana. Valja reći, da su se tragovi emancipacije naslućivali i povremeno osvajali svoje tronove.Međutim, dominantno se reproducirala queer slika ženskog iskustva koje je bilo bazirana na ponešto stvarnijem spisateljskom iskustvu Candace Bushnell, autorice kultnog djela.
I u novih 10 nastavaka "And Just Like That" (u prijevodu "I tek tako") naša se glavna protagonistica svako malo osjećala nervozno, nesigurno i/ili očajno kao što se "osjećala" i uvijek, kroz sve spomenute sezone. Samo ovaj put Face više nije bilo. Bila je takva zbog njegove smrti, s jedne strane, i zbog nasljedstva "njegova ponašanja" – naime, saznala je stvari koje nije mogla niti pretpostaviti. Bila je to "priroda" njezine povijesti ljubavi koja je tako i okončala.
Ova nova sezona koja naslućuje da će biti još nastavaka, bez seksa ili s podosta "drugačijim seksom", stigla je bez druge glavne uloge - Samanthe, uloge koja je propagirala slobodnije verzije odnosa, ljubavi. Bio je to lik koji je najmanje konzervativan, najmanje simplificiran, iako djeluje suprotno – lik kojeg su sada morali zamijeniti mnogi drugi do nedavno nepostojeći kao što su nebinarni, biseksualci, indijski i afroamerički glumci. Oni kao da su sumirali svu "sablast" koje ostale protagonistice nisu mogle upriličiti, zastupiti a o kojima danas radni niza naloga valja progovoriti.
Posebno je iritantna ta lažna konzervativnost na koju moramo pristati u ovom novomu prijenosu teme "Seksa i grada": "ostarjele" protagonistice pitaju se nova "mladalačka" pitanja, imaju bizarno pokondirene odnose u igri prevelike prijateljske brige. Ipak, valja ne zaboraviti na komičan aspekt i komičnu namjeru ove humoristične drame, a to je da humorno prikažu perspektivu neke svoje zamišljene generacije. Ta je perspektiva upravo najsmješnija: zbunjene gospođe susreću se s temom seksualnih manjina, nebinarnosti, otvorenih veza, promijenjene seksualne orijentacije, a o cijelom aspektu novih tehnologija da i ne govorimo. Humorni aspekti su doduše skromno izvođački postavljeni, ali nisu zanemarivi: to kako ta generacija u tom formatu vidi Druge je, jasno, najstereotipnija moguća verzija. Svi novouvedeni politički poželjni ili "in" identiteti nisu tretirani kao otpadnici, osim stalnog gay lika koji preglumljuje svoju feminiziranost, međutim prava se "šala" i dalje vodi oko debelih, onih koji nisu seksi i "ružnih". Oni su markirani kao nepoželjni te su stoga i isključeni. Oni su ti trajno izdvojeni, uvijek Drugi i Nepoželjni za standarde ovakve fashion - comedy drame.
Autori fikcije nude ono što mogu ponuditi, kao i svi drugi ljudi u bilo kojoj drugoj ljudskoj djelatnosti. Autori "I tek tako" ponudili su verziju svijeta koja odgovara njihovim mjestima u stvarnom životu i dometima njihove odgojene i dopuštene imaginacije.Njihova fikcija, uz sve produkcijske (anti)uvjete ipak je njihov interpretativni pogled na svijet s kojim se možemo složiti ili ne, koji možemo "upaliti" i "ugasiti" s razmakom od jedne sekunde. Osobno mi se sviđa što su ovaj put različite vrste intersekcijskih i višestrukih oblika diskriminacije i nepovoljnih položaja (ušminkano, doduše) prikazane jer su posljedica kombinacije identiteta te intersekcije spola i roda s ostalim osobinama. U fokusu više nisu samo bijele overprivileged žene već i sve one osobe koje su do tada bile iza kamere, u prikazima grupnih kadrova na velikim ulicama tog vječno nedosanjanog megalopolisa - New Yorka.
Ipak, valja istaknuti da je pitanje susreta s tugom radi smrti voljene osobe i nastavka života nakon tog događaja – središnja tema ove sezone. Jedan mali dio mene se nada nastavku, jer je to možda najrealniji okvir do kojeg može doći napućena i nakićena fikcija "Seks i grada" i uvjetno - najkomunikabilniji element ove nove serije za one stare (i nove) gledatelje. Naime, ovom je sezonom ipak poručeno da seksa u određenoj životnoj dobi ima bitno manje, a reprodukcija te informacije i slike svijeta je nažalost "dokumentarna" u svojoj "laži". Kao i ideja uključivosti i tolerantnosti - Drugi ulaze samo preko očišta i zamišljaja privilegiranih. Nema odstupanja od moći bjelačkog pogleda na svijet, barem ne još neko vrijeme. Ovo je tek nova simulacija "prihvaćanja". A ove tzv. trivije: svi su i dalje lijepi i popeglani. Sve je o.k., a modni izričaj glavne junakinje je i dalje zavodljiv.
Kada razmišljam kako bih ja, kao zamišljeni idealni gledatelj, volio da serija završi, ta verzija nije niti malo bliska službenoj. Naime, bilo bi jako cool kada bi ove radikalne mediokritetske elemente isključili: lik Charlotte bi se mogao preseliti u Kanadu i tamo ostati skupa s cijelom obitelji, Samantha bi se mogla vratiti iz Londona, Carrie bi mogla biti manje raspoložena za iskorištavanje svojih gay frendova koje inače zove da je zabave kada joj je teško te udomiti psa. Ono što bi još bilo fora jest da se glavna junakinja poveže s nekim od svoje obitelji, da vidimo kontekst suvremene ishitrene potrage za "Pravim frajerom". Kraj bi također mogao uključiti i ponešto slobodnije verzije seksa. Nema se više kome skrivati reprezenatciju seksa, stvarno - 2022. je, detabuizirajmo to "sveto" ljudsko tijelo. Come on!
