Iva Mihalić iza sebe ima niz impresivnih kazališnih i filmskih rola. Nedavno se vratila iz Bugarske gdje je snimala kriminalističku seriju, a u Hrvatskoj nam se predstavila novom ulogom u domaćoj joj kazališnoj kući - HNK u Zagrebu. O svim spomenutim ulogama, tremi, ali i balkanskoj verziji Mee Too pokreta porazgovarali smo s ovom propulzivnom izvođačicom.
Kako biste opisali svoju ulogu i svoj ulaz u ulogu za predstavu "Revizor" – što se ispostavljalo lakim, a što teškim?
- Rad na ulozi Marije Antonovne bio je baš užitak, redatelj Sergej Potapov je izuzetno maštovit i pripremljen. Marija Antonovna je žena kojoj je uzor njezina pohotna i blesava majka Ana Andrejevna, žena koja poštuje dio sustava koji ju okružuje, dio korumpiranih malograđana. Najteži dio bilo je izuzetno kratko vrijeme proba za tako velik komad. Sve ostalo je teklo, sada nakon više izvedbi još je veći užitak stati na scenu. Užitak je igrati u, nažalost još uvijek aktualnom, Gogoljevom komadu, koji govori o korupciji, malograđanštini, pohlepi. Ukratko, cijela plejada "korumpiranih arhetipova" defilira komadom.
S obzirom na vaše glumačko iskustvo – što biste rekli da vam je bila najpoučnija, a što najzahtjevnija uloga?
- Nekako se ta dva pojma najčešće sretnu u istoj ulozi. Bilo ih je više, ali izdvojila bih ulogu Mirande u Shakespeareovoj "Oluji", bio je to moj prvi Shakespeare i moja prva glavna ženska uloga u HNK-u. Imala sam ogromnu tremu, bilo je i poučno i zahtjevno i zastrašujuće, ali opet predivan osjećaj. Drugu koju bih izdvojila uloga je Vinke u HBO-ovoj seriji "Uspjeh", izuzetno zahtjevna uloga i poučan proces rada s divnom ekipom. Treća uloga koju bih istaknula kao kombinaciju poučnosti i zahtjevnosti je svakako ona Nere Pavlović u bugarskoj seriji "Otdel Izdirvane". Imala sam izuzetno malo vremena da naučim 13 epizoda na bugarskom jeziku. Glumim Hrvaticu pa je moj naglasak nasreću bio poželjan. Bila je to odlična avantura i užitak te na kraju poučna utrka s vremenom da sve savladam najbolje što mogu. Adrenalinska rapsodija. Iskreno govoreći, volim izazovne i zahtjevne zadatke jer nužno pomaknu neku granicu, nešto novo naučim o sebi.
Završili ste to snimanje u Bugarskoj, o čemu je riječ?
- Snimala sam kriminalističku seriju od 13 epizoda, koja je inspirirana istinitim događajima. Igrala sam ulogu tajne agentice. Odlično iskustvo. Sretna sam što sam u ovo suludo vrijeme imala priliku raditi u stranoj zemlji s uistinu divnom ekipom.
Fraza "glumački proces" , što vama znači ?
- To mi je najvažniji dio. Tu nastaje čarolija. Proces stvaranja uloge, u kazalištu, na filmu, u seriji - uvijek je novo iskustvo. Nekad je više, a nekada manje zanimljivo, ali je novo i na početku tog stvaranja ne znaš što se sve može otvoriti.
Kada nastupa zasićenje ulogom?
- Nisam još imala takav slučaj, mene ovaj posao veseli. Naravno da imam uloge koje volim više i one koje volim manje. Ima dana, onih sivih dana kada sam sama sebi teška, ali dolazak na scenu ili snimanje mi popravi raspoloženje.
Kada strah prestaje? Trema? Imate li je?
Nekad više, nekada manje. Veća trema mi se uglavnom pojavljuje kada se kroz već spomenuti glumački proces upiše neka nesigurnost, kada stvari nisu do kraja sjele.
Što vam se čini da rad glumca danas, u odnosu na neka vremena prije znači? Spram mlađe generacije kojoj i dalje pripadate?
- Hvala. Teško mi je govoriti o drugim vremenima, odnosno vremenima u kojima nisam imala aktivno radno iskustvo. Kako se kaže: "svako vrijeme nosi svoje", svoje izazove. Branka Cvitković je napisala predivnu posvetu glumcu za Svjetski dan kazališta ove godine i rečenice koje su mi se urezale su :"Pokazivati se, a ostati TAJNA. Ne doreći se! Trajati!˝ Čini mi se da danas u doba društvenih mreža, brzog konzumiranja sadržaja, ubrzanog života, ubrzanog stvaranja novih vrijednosti, novih pojmova, novih lica, kada se očekuje konstantna dostupnost - čini mi se da je upravo najveći izazov taj da se pokažeš i ostaneš tajna, naći put da traješ i hrabrost da ostaneš svoj.
Situacija s ADU u kontekstu regionalnog ME TOO pokreta vas je iznenadila ili?
- Stvari se mijenjaju globalno, propituju se globalno, to je važno i potrebno. Nisam iznenađena potrebom da se i kod nas stvari mijenjaju. Promjena je dobra stvar pogotovo ako je promjena na bolje. Vrijeme je da ozbiljno sagledamo u kakvom smo zapravo sustavu bili i da kao društvo napravimo važne i odlučne korake ka nečemu boljem.
Što vam se čini da je različito u odnosu spram glumice odnosno spram glumca u našim kontekstima, što je uspostavljeno i što se prakticira?
- Zanimljivo pitanje. Više je muških uloga recimo, a često su muške kolege i bolje plaćeni za istu količinu posla. Rekla bih i da mediji drugačije tretiraju žene, pa tako i glumice. Često se medijski više prati što su kolegice obukle, a ne koje su uloge odigrale.
Koji vaši projekti nas uskoro čekaju, što je u najavi?
- Imam par stvari u planu, ali bojim se da se ne ureknem s obzirom na to u kojemu vremenu živimo. Idem dan po dan. Zadnjih pet mjeseci bilo je vrlo aktivno, zahvalna sam na tome da sam imala priliku snimati seriju i raditi nove predstave u kazalištu. Vidjet ćemo što će biti, ovo je vrijeme kada prisilno vježbamo strpljenje.
Što za vas znači "stil glume"?
- Sredstva koja netko svjesno odabire u svojoj igri, a samim time to čini i umjetnički potpis.
Stil inače?
- Stil je način komunikacije, pokazuje imaginaciju. Inspirativno je kada netko ima dobar stil.
Disciplina i relaksacija, kako surađuju?
- (smijeh) Uglavnom dobro. Evo, moram se disciplinirati da ponovno krenem vježbati. A relaksaciju čine mali rituali: šetnja, jako volim šetati. Dobra knjiga, serija, film.
Čitam/gledam/slušam?
- Upravo sam završila Ammanitijevu knjigu "Anna" i još sam pod dojmom, sada krećem na "Djevojka, žena, drugo" od Bernardine Evaristo. Jučer sam odgledala zadnju epizodu ˝Dnevnik velikog Perice˝- odlična serije, pravo je osvježenje. Za vrijeme zime dosta sam vremena provodila gledajući i serije i filmove, ima ih dosta koje su me se dojmile, recimo turska serija "Ethos". Pogledala sam i film "Quo Vadis, Aida?", ostavio je dubok dojam, zbilja odličan film. U zadnje vrijeme dosta slušam radio. To mi odgovara, pogotovo ujutro uz kavu.
Kada radim na sebi, a kada mislim da radim na sebi?
- Ima raznih primjera, jedno je sigurno, čim krenem vježbati i bolje se hraniti, automatski smanjim vrijeme provedeno na internetu, pogotovo smanjim konzumaciju toksičnog internetskog sadržaja. To mi pomaže da se bolje osjećam.
Ultimativna vrijednost mi je?
- Miran san.
Rituali bez kojih ne počinjem dan?
- Šetnja sa psom, doručak, kava.
