Opreke kao što su lakoća – težina, duša – tijelo, privatno – javno, slučajnost – sudbina, esej o kiču – roman te likovi, njihovi odnosi, postupci i društveno-povijesni kontekst, posebice s obzirom na vrijeme i postmoderni trenutak će vas, siguran sam, potpuno obuzeti. Čitajmo iznova ili po prvi put - slavnu knjigu Milana Kundere "Nepodnošljiva lakoća postojanja"!
U ondašnjoj Čehoslovačkoj je bila zabranjena do 1989. godine - s jedne strane radi Kunderinih antirežimskih stavova, ali i zbog opisa Praga slavne 1968. godine. Prikazan je život intelektualaca i umjetnika u češkom društvu tijekom komunističke ere te simultano Praško proljeće i ulazak sovjetskih trupa u zemlju. Sam pisac je dva puta bio izbacivan iz partije te je 1975. trajno emigrirao u Francusku. Sudjelovao je u Praškom proljeću, poznata je njegova slavna korespondencija s velikim Václavom Havelom i cjeloživotni kritički odmak od radikalnih politika u domovini i Europi. Iz Francuske djeluje, na čijemu jeziku kroz deset godina i počinje pisati. "Nepodnošljiva lakoća postojanja" doživjela je niz hvalevrijednih političkih i psihoanalitičkih osvrta, ipak u kolektivnoj recepciji - ovo je ljubavni roman. Glavni likovi su Tomaš, uspješni kirurg, njegova supruga Tereza, izmučena muževljevim nevjerstvima te Sabina, umjetnica i Tomaševa ljubavnica. Tu je i Franc, profesor na švicarskom sveučilištu i Sabinin ljubavnik te Simon, Tomašev sin iz prethodnog braka. Naime, kako kritika više manje unisono prepoznaje: ovo jest roman o ljubavi, ali ne i ljubavni roman.
Dvije glavne teme ovog djela su težina i lakoća. Tomaš i Sabina su u stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, nevezani ni za što, slobodni u potpunosti. Oni su inkarnacija lakoće. Nasuprot lakoći, težina se vezuje za bića i principe, ona je moralna, a njena inkarnacija su Tereza i Franc.
Kompleksnost i izazovnost konstrukcije "nepodnošljiva lakoća postojanja" referira se na Nietzscheovu misao o vječnom vraćanju istog. Prema Nietzscheu, ali i prema nekim misliocima koji su se bavili njime, kao što su Heidegger, Fink, Jaspers, vječno vraćanje istoga predstavlja ključnu tezu njegove filozofije i zauzima velik dio u njezinoj povijesti. Kako dakle, s tim ključem, predstaviti ovaj roman? Koji kao svi "jako" vole, ali uglavnom se ne mogu "sjetiti" radnje. Probajmo s jednim dijelom "priče": Tomaš i Tereza upoznali su se slučajno te se ona nedugo nakon upoznavanja pojavljuje u Pragu i ulazi u Tomašev život na vrlo simboličan način: "I kad mu je sad rekla kako je ostavila kofer u garderobi, kroz glavu mu je proletjela misao da je u tom koferu njen život i da ga je ostavila u garderobi do trenutka kad će mu ga ponuditi".
Tereza je mogla biti samo jedna u nizu Tomaševih ljubavnica, međutim zbog njezine slabosti Tomaš se u nju zaljubljuje. Oni stupaju u zajednički život koji je i jednom i drugom predstavljao izazov, novost i promjenu. Tomaš ipak nastavlja održavati odnose sa svojim ljubavnicama što Terezu dovodi do ljubomore, noćnih mora, nesigurnosti i konačno do nesreće. Tereza je otišla iz malograđanskog okružja u kojem je živjela s posesivnom majkom, očuhom i braćom, poput Pepeljuge, da bi pronašla sreću u velegradu s ljubavlju svog života, kirurgom Tomašem. Ipak se ispostavilo da je Tereza otišla iz jedne nesreće u drugu. Tomaš ju je volio, ali nije htio mijenjati svoj stil života...
Preporuka: sav patrijarhat koji je opisan nije romantičan nego toksičan, opasan i ne treba ga željeti reproducirati.Knjigu pak - pročitajte!
