Poslovni filozof Anders Indset na konferenciji Future Tense koja se održava u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu od 10. do 11.svibnja približit će nam naše vidljive i nevidljive greške te ukazati na načine kako od njih ne strahovati.
Autor je triju Spiegelovih bestselera: "Divlje znanje", "Kvantna ekonomija" i "Das infizierte Denken", a do danas je preveden na više od 10 jezika. Njegov rad fokusiran je na dijalog između filozofije i poslovanja. Filozofija - "umijeće biti u krivu" - podržava kontinuirano poboljšanje poslovnih modela, metoda i strategija kritičkim propitivanjem osnovnih ekonomskih pretpostavki i uvjerenja i otkrivanjem ključnih problema. Razgovarali smo ususret gostovanja o toleranciji, elementima toksične kapitalističke ideologije, konkretnim potezima i što zapravo znači ideja o umijeću "biti u krivu".
Možete li objasniti što znači tolerancija prema nesigurnosti, nepredvidivom i zašto nam je potrebna, više od svega?
- Potrebna nam je takva, jer to znači imati toleranciju na različite suprotnosti ili različite poglede, tako da danas nije jedno ili drugo, može biti oboje u isto vrijeme, radi se o rješavanju paradoksa u ovom vrlo složenom svijetu, pa se moramo pozabaviti višestrukim pogledima. Ali pišem i o toleranciji dvosmislenosti ili "toleranciji dvosmislenosti plus", dakle "plus" označava nepoznato, tako da se danas moramo pripremiti za nepoznato, moramo se naučiti prilagoditi i nositi sa stvarima koje su nezamislive. Ako pogledate snagu umjetne inteligencije i brzi tempo tehnologije, moramo se pripremiti, ne samo da se uhvatimo u koštac sa stvarima koje znamo, dakle suprotnostima koje poznamo, različitim pogledima, već se moramo uhvatiti u koštac i s nepoznatim. A to je zbog činjenice da imamo pristup tzv. "beskonačnom" znanju. Sve djeluje kao da je "tu" i svijet je postao vrlo podijeljen jer konstantno pokušavamo razmišljati o tome je li nešto ispravno, je li pogrešno, je li nula, je li jedan, i to su suprotni stavovi. Moramo naučiti kako se uhvatiti u koštac s tim, raditi s tim i pronaći napredak u nepoznatom ili između ili zajedno. Jer svijet nije jedno ili drugo, nije statičan, on je dinamičan i zato trebamo naučiti kako imati visoku toleranciju na dvosmislenosti, ali trebamo i tu toleranciju na spomenutu "dvosmislenost plus" da se pripremimo za nepoznato koje je novi segment.
Sve se češće čini da smo "zarobljeni" u vlastitoj slobodi, neodoljiva je, neizvjesna i često dezorijentirana. Kako se možemo nositi s njom takvom? Koje je vaše mišljenje ili komentar o tome?
- Barem u zapadnom svijetu iz pozicije institucije države, mi se ne borimo za slobodu, mi smo zarobljeni u svojoj slobodi i imamo beskonačne mogućnosti. Ako pogledate mlade ljude danas, oni se bore za povezivanje i donošenje odluka, nemaju samopouzdanja pa ne vjeruju drugima, a također postaje teško jer imamo sve mogućnosti, ali ipak se čini da ako teško i predano radimo, ako izaberemo ispravno - ne uspijevamo, jer ne možemo definirati što to znači, što znači napraviti - "to". Vrlo je teško pronaći nešto s čim ćete svoju stvarnost povezati sa svrhom u životu. Mislim da se životno putovanje odnosi na samo putovanje, ne radi se o tome da nekamo idemo, ne radi se o traženju tog konačnog rješenja ili vaše svrhe, već o davanju i stavljanju svrhe u život. Biti zaglavljen u vlastitoj slobodi zapravo znači reći da imaš toliko mogućnosti, možeš učiniti sve, a na kraju ne radiš ništa jer se umaraš, istrošiš, nesiguran si i ne kreneš na to prekrasno putovanje, a to je život, to divno putovanje u nigdje i to je u biti razlog zašto sam rekao da smo zapeli u vlastitoj slobodi jer možemo učiniti nešto, postoje prilike, imamo beskonačne mogućnosti u usporedbi s generacijama u prošlosti, ali porazno je kako ta spoznaja dovodi do neaktivnosti, postajemo istrošeni, umorni, depresivni, i mislim da je to fenomen, to je bolest, ako želite, koja će također izazvati mnogo frustracija.
"Samo - otkrivanje" i "samo - transformacija" među glavnim su riječima koje se traže na Google - u, a tu su i razne organizacije i pokreti za samopomoć. Kako komentirate kapitalističku i toksičnu ideologiju u pozadini ovih koncepata?
- To je dvostrani mač, postaje vrlo teško jer sve danas ima ekonomsku vrijednost, sve je dio poslovanja i prihvaćanja tih koncepata. Uz dužno poštovanje, za sve koji zarađuju mnogo novca na tome, nisu oni krivi, legitimno je zarađivati na programima i knjigama za samopomoć, i ako nekome zapravo možete pomoći, to je također dobro, ali mislim općenito, krhak je svijet i krhko društvo u kojemu ljudi danas traže svoje mane, pa svatko traži probleme u djetinjstvu, traži odgovore zašto je takav kakav jest i traži te probleme, umjesto da kaže vrlo jednostavno što je to, npr. konkretno "ne sviđa mi se ovo", je li to nešto što mogu točno odrediti ili napisati o svom životu, o sebi što mi se ne sviđa? I onda možete razmišljati o tome mogu li ja učiniti nešto po tom pitanju i ispada da u većini slučajeva možete utjecati na vlastitu stvarnost pa umjesto da tražite taj odgovor i tražite zašto ste takvi kakvi jeste, vi niste nešto što se manifestira, ti si nešto što postaje, to je stalna promjena. Vi ste proizvod svega što znate o sebi, naravno, i vi ste DNK i stvari koje dolaze iz prethodnih generacija, ako ćemo vjerovati svim strukturama evolucije i biologije. Postoji toliko toga što možete učiniti, i mislim da je vrlo težak zadatak kada ste uhvaćeni u tim frustrirajućim trenucima i tražite pomoć, ali općenito se također radi o tome da se ne nađete u toj poziciji.
Dakle, radi se o tome da uvijek budemo vrlo konkretni u svemu što radimo?
- To je dobar način, treba biti konkretan. Kada koristite riječi, razmislite što mislite da znače. Što je za mene kapitalizam? Što je tehnološka revolucija? Što mi to znači? Kad kažem umjetna inteligencija, na što mislim? Što je inteligencija? Da imam neke ideje o riječima koje koristim, ako nemam ideju, to je samo riječ i onda ne možemo raditi zajedno. Mislim da se ne radi o tome biti u pravu ili u krivu, već samo o tome da treba koristiti definiciju. Mislim da se danas mnogo razgovora vodi o riječima oko kojih se ljudi ne slažu. Kažemo da je politika danas užasna, što mislite? Što bi bilo bolje? Ako Vlada nije dobra, imamo li drugačije ili bolje rješenje, koje bi to bilo? Što mislimo kad to kažemo? To je otprilike ono što sam upravo rekao, da budemo konkretniji i da razmišljamo o uporabi riječi.
Kako komentirate činjenicu da "umijeće biti u krivu" nekima zvuči provokativno?
- Kada razmišljate o tome da ste u krivu, ako to što ste u krivu vidite kao oblik umjetnosti, vi napredujete. Ako nikad niste u krivu, onda niste vjerojatno često ni u pravu. Mislim da je to problem današnjice, što smo stvorili društvo optimizacije, gdje je sve o umijeću bivanja u pravu. Samo uzimamo znanje od svuda i samo ga pokušavamo izbaciti u svijet bez ikakvog razumijevanja. Ne shvaćamo kada smo u krivu, ne razumijemo. Shvaćanje da biti u krivu kao umjetnička forma u osnovi postaje puno snažnije u artikuliranju vaših značenja, tako da konačna kvaliteta iskaza i djelovanja postaje bolja, jer tek tako pokušavam potvrditi svoje poglede na svijet. Ako shvatite da ste u krivu, to je napredak. Bilo da se radi o klimi, o siromaštvu, ako griješimo u pretpostavkama, tek onda možemo prijeći na bolja objašnjenja, i možemo napredovati. Mislim da je to potrebno, jer ako samo optimiziramo prošlost, a to je ono što umjetna inteligencija uglavnom radi, tada ne možemo vidjeti nepoznato, ne možemo vidjeti gdje griješimo u našim pretpostavkama.