Dalibor Matanić, naš proslavljeni redatelj sada već kultnih filmova suvremene hrvatske kinematografije, podijelio je s nama svoj svjetonazor o najintrigantnijem fenomenu - ljubavi.
Što je ljubav?
- Kada je ego jedne osobe pobijeđen do te mjere da ta osoba počinje živjeti za drugu. Svi koji panično pokušavaju zadržati određenu količinu individualnosti još nisu spremni da vole punim plućima. Ljubav je kao slobodan skok s litice, može te dočekati toplo more, ali i grub beton, jednostavno se mora vjerovati da će to ipak na kraju biti more...
Badiou kaže da je ljubav prelaženje nečega što je moglo izgledati nemoguće? Koliko ste puta prešli tu granicu radi ljubavi?
- Ja sam klasa optimist koji vjeruje da je ljubav glavna pokretačka sila svih bića i mislim da ona i od šepavog čovjeka radi Bolta. Svi mi cijelo vrijeme čekamo nekoga i u tom čekanju skupljamo snagu za velike domete. Jako je tužno kad ljudi puni snage ostanu sami na čistini, kad "propuste sve vlakove". Zato treba vjerovati u ljubav i vjerovati da možemo napraviti velike stvari zbog nje. Prva pomisao mi je bila da autobus ide na Helenu i mene, da bi nju gurnuo u stranu da se spasi, a ja bih ostao na cesti. Ljubav nas tjera da poništimo sami sebe, ne bi li se vratili duplo humaniji i potpuniji. To je ta plemenitost o kojoj svi pričamo i koju svi čekamo.
Mediji nam nude previše bljutavih, sladunjavih i razvodnjenih osjećaja o ljubavi – koliko treba da se emancipiramo od tih slika?
- Kao što ljudi nisu stereotip, tako ni osjećaji ne bi smjeli biti stereotip. Mučimo se previše u pokušajima s drugim ljudima prateći obrasce kako se to mora raditi u vezi, koji su to pokloni koje moramo dati, koje su to poze u seksu koje moramo demonstrirati itd. A jedino što moramo je biti jedinstveni u svojoj iskrenosti. Što se medija tiče, kad o ljubavi piše netko frustriran ili netko tko počiva svoj svjetonazor na površnom idealiziranju serije "Seks i grad", ne možete očekivati neki mir. Nije samo dio medija kriv već i dio ljudi koji izazivaju kompletno oprečni efekt pokušajima idealiziranja vlastitih životnih i ljubavnih iskustava kroz socijalne mreže. Nizanje "sretnih" i "uspješnih" fotografija daje jasnu sliku njihove grčevite borbe za barem virtualno mjesto na ovom svijetu. Umjesto da se opuste i dišu bez pomisli da im je potrebna tolika prezentacija. Nisu bez razloga jedan do drugoga pojmovi ljubavno i intimno. Intiman, pridjev, def. – osobni, unutrašnji, koji pripada samo užem krugu, skriven od javnosti...
Ljubav se kod mnogih umjetnika u povijesti kulture doživljava kroz prizmu vizualnog šoka – što volite, primjećujete kod svojih partnerica?
- Volim prije svega unutarnju energiju i snagu koja se manifestira kroz vizualno. Džaba sav manekenski trud ako unutra nema vulkana. Moderno društvo često tjera pojedince da prema drugima djeluju pornografskim mehanizmima: vizualno je imperativ, posjedovanje je imperativ, kontrola je imperativ. Suprotno tome, ne bi li zadržali malo ljudskosti, uvijek se treba prisjetiti da je preko puta nas živo biće, sa svim svojim osjećajima, strahovima i nadama. U tome po meni leži osnovna ljubavna snaga, u poštovanju tog unutarnjeg...
Koje slike ljubavi iz književnosti, glazbe, filma su oblikovali vaše razumijevanje ljubavi?
- Dadaizam kao pravac općenito. Holly Hunter i rupica u MTČ čarapama u "Pianu". Patricia Arquette kad u "Lost Highwayu" kaže momku da je nikad neće imati. Helena Bonham Carter u "Fight Clubu" zbog svega. Šalim se. Nemam pojma. Sve.
Tko vas je ponajviše odgojio u pitanjima ljubavi? Majka, otac, sestra, ljubavnice, prijatelji….svi odgovori su točni.
- Malo tko vas može odgojiti po tom pitanju. Zato sam i toliko dugo bio defektan. (smijeh)
Koje su najvažnije lekcije naučene?
- Takozvani 4P: Poštovanje. Požrtvovnost. Posvećenost. Pranje ruku.
U današnjem je svijetu rasprostranjeno uvjerenje da svatko slijedi svoj interes, da je to rentabilna, proračunata investicija – kako se othrvati tom dojmu? Kako se preodgojiti?
- Onom starom psihološkom metodom treba iskusiti ono lijepo u gubitku, pobijediti strahove, prihvatiti sebe i druge kakvi jesu, prestati idealizirati stvari, uživati u momentu. Bez da Facebook i Instagram znaju za to...
Ima li ljubav revolucionarni potencijal?
- Apsolutno. Ljubav jedina može pobijediti fašizam i zlo. Pa o tome radim filmove, o tome je "Trilogija sunca".
Jesu li različitosti ili sličnosti u partnerstvu pretpostavka izgradnje tog zajedničkog "svijeta"?
- Mislim da ne funkcionira više ona teza ˝različitosti se privlače". Moguće je da se privlače, ali čini mi se da je sve to kratkotrajnog daha. Mora biti neke sličnosti među ljudima, društvenih afiniteta, smisla za humor, sličnosti u disanju, seksu, što god. Premalo je vremena da bi ga trošili na udžbenike o prezentaciji samih nas drugima, objašnjavanju vlastitih mehanizama. Onog momenta kad volimo, ne trebaju nam više baterije za pogon. Postajemo uzvišeni roboti bez napajanja.