Ovaj tekst je mišljen kao homage velikom književnom talentu, autorstvu koje je ponudilo izoštreniji pogled na žensko iskustvo. Woolf treba čitati i vraćati joj se i zbog toga što svoje likove nije iznevjerila, davala im je karakterne dimenzije zbog kojih smo se mogli s njima jednostavno identificirati čak i onda kada nisu govorili u naše ime, za nas. Takav jedan lik je Gospođa Dalloway iz istoimenog romana, lik kojeg se mnogostruko interpretiralo. Najvažnija interpretacija ona je iz ruku slavnog Michaela Cunninghama s romanom "Sati", a kasnije i dirljivog filma "Sati" Stephena Daldryja uz kojeg je autor ovih redaka mnogo puta plakao. Gospođu ravnopravno igraju Meryl Streep i Julianne Moore, dok majku lika, književnicu Woolf predano igra Nicole Kidman.
Sjećate se gospođe Dalloway iz barem jednog od navedenih "mjesta"? Poznajete istu iz svog susjedstva? Vi ste gospođa Dalloway? Želite li biti ona? Gospođa je pedesetjednogodišnja članica visokog londonskog (a možete biti bilo kog drugog) društva. U braku je s parlamentarnim zastupnikom (a može, za potrebe ovog teksta – biti to bilo koji drugi društveni moćnik) s kojim ima jednu kćerku. Vodi miran i jednoličan život bogatog staleža. Promišlja je li takav način života dovoljno dobar te zaključuje kako je sigurnost koju ima ipak važnija od uzbuđenja. U mladosti je bila zaljubljena u Petera, ali je odbila njegovu ljubav prestrašivši se nepredvidljivosti iste. Nije željela život u kojem dominiraju osjećanja i neizvjesnost.
Iako je temperamenta žena koja se čini jaka i samouvjerena, ipak podliježe strahu od naslućene dubine ljubavi i strasti koja je bila pred njom. "Bježi od sebe" i odlazi u "sigurnost". Dakako, namjerno stavljam navodnike - teško je zamisliti koliko sebe imamo i također - teško je zamisliti što sigurnost zapravo je. Pomirila se s nedostatkom uzbuđenja i shvatila da je to cijena koju mora platiti za izvjesnost. Zadovoljna je sa svojim odlukama i načinom na koji joj je život ispao.(Međutim, je li zapravo?)
Clarissa Dalloway, protagonistica istoimenog romana osim izrazito osmišljene književno oblikovane psihe nudi nam i teme i preokupacije same autorice obrađena u drugim djelima, ali i životu samom. Clarissa se neprestano bori sa svojim mislima i unutarnjim promišljanjima o životu, a svoje nezadovoljstvo pokušava prikriti radeći stvari koje bi drugi (promatrači) mogli smatrati površnima – naime, često organizira zabave te, čineći to, mogli bismo reći da gradi zid oko svojeg unutarnjeg ja. Zabave su tu da bi se priklila tišina i ispraznost svakodnevnog života. Izvana je sretna osoba, no vrlo nesretna iznutra. Upozorenje da Woolf lik Clarisse djelomično temelji na sebi, u svojem eseju primjećuje teoretičarka Katherine Rossy: "Budući da je Woolf patila od psihičke bolesti, koja je u konačnici i dovela do njezina samoubojstva u rijeci Ouse tijekom Drugog svjetskog rata, njezin interes za tematiziranje gubitka razuma u poslijeratnom velegradu najvjerojatnije dolazi iz njezinih vlastitih iskustava...Ona ne voli život; boji ga se te se zato od njega štiti izdvajajući se u ignis fatuus života više klase."
Woolfovoj se treba vraćati, a valja i iznova promišljati likove koji su promijenili smjer razumijevanja (bilo kojeg), ali ovaj put, važno je ponoviti - ženskog iskustva koje je oduvijek na meti mnogih muškaraca i institucija koje ga žele prisvojiti i oblikovati po svojim očekivanjima i potrebama.
