Kristian Touborg vizualni je umjetnik čiji je poslovni i privatni život situiran u Kopenhagenu. Završio je magisterij umjetnosti na Školi dizajna na Danskoj akademiji likovnih umjetnosti. U svojoj bogatoj karijeri bio je i asistent poznatog umjetnika Tala R. Prije pet godina dobio je radnu stipendiju od The Danish Arts Foundation, a tijekom 2016. i 2017. završio je rezidenciju u Taekker Air Berlin. Touborgove slike izrađene su od kompilacije digitalno tiskanih tkanina i raznih industrijski obrađenih materijala i izrezanih platna, koji se potom spajaju korištenjem tehnike kolaža. Prikupljena montaža teksturnih fragmenata potom se razvlači na okvire koji se odlikuju svojim netipičnim oblicima. Za njega je umjetnost nužna i esencijalna, pomaže nam pojmiti tko smo, zašto smo ovdje i što radimo na ovom planetu.
Kako biste definirali svoje interese u umjetnosti?
- Ovo je teško pitanje. To je kao da me pitate koji su moji interesi u ostajanju živim. Zapravo, nisam pretjerano zainteresiran za umjetnost. Je li to suviše kontroverzno za reći? Rijetko idem u muzeje, rijetko do nikada čitam art-knjige. Zapravo, nikada ih ne čitam. Za mene je umjetnost nužna i esencijalna stvar u svijetu koja nam pomaže u razumijevanju toga tko smo, zašto smo ovdje i što radimo na ovom planetu. Angažiranje sebe samog u umjetničkim praksama temeljna je premisa mog života, mog ostajanja na životu te upravo tako odabirem razumjeti što je umjetnost. Ona je dakle svrha koja režira moje ostajanje na životu umjesto da me paralizira u vječnim promišljanjima o tome što ona jest. Dijelom je mog života, bavim se njom još od djetinjstva ili bi bilo bolje reći – od kad sam rođen. Dakle, umjetnost je, ponovit ću – temeljna premisa moga života.
Za javnost koja nije nužno upoznata s vašim radom i umjetničkim praksama – zamolio bi vas da nas uvedete u priču o vašim interesima spram vodenih površina?
- Vodene površine su toliko lijepe. Jednom sam napravio izložbu, bila je to moja druga samostalna izložba. Nazvao sam je “Strange Attraction” i tematizirala je vodene površine i ono što se nalazi ispod njih. Bavio sam se zrcalnim slikama te ovim neodoljivo privlačnim tekućim razinama koje su uvijek u pokretu. Te su površine interesantne baš zbog toga što se nikada ne pojavljuju u istom obliku, čak i ako fotografije dijeli nano sekunda. Vodene površine su i refleksija našeg uma, također. One su neizrecivo magične sa svojom prelijepom dinamikom i organskim oblicima. Nemoguće je napraviti dobru sliku vodene površine, a da ne izgleda na neki način otrcano, međutim postoji nešto posebno zadovoljavajuće u stvaranju te iluzije na ravnom, blijedom platnu. Također, zainteresiran sam i za šire teme: kako su ljudi upleteni u sistem koji se zove “vodeni krug” – možda je tome tako jer su naša tijela sazdana od vode, živimo u ekosistemu gdje voda ispari, pijemo je, naše je tijelo apsorbira, mokrimo je. Sve je to jedan veliki sistem ulaska i izlaska. Konačno, želim reći da me voda interesira i kao indikator posljedica koje je naše vrijeme i društvo stvorilo ovom planetu – te upravo zbog tih akcija očekujemo sve više i više razine vode.
Kako je sve počelo?
- Moj je otac bio izumitelj, a majka je bila botaničarka. Odrastao sam u vrlo kreativnom domu u kojoj je glavni fokus bio na ljepoti prirode kao i na ljepoti ljudske kreacije. Kada kažem izumitelj zapravo mislim na to da je moj otac bio građevinski inženjer koji je u svom radu konceptualizirao i proizvodio rješenja koja su mijenjala svijet. Na primjer, izumio je mehanizme koji su sada prijeko potrebni mnogim industrijama. Uranjanje u njegov um koji je izumio mnoga rješenja koja su imala izniman materijalni doprinos u ovom svijetu, utjecaj na mnoge ljude me je duboko impresionirao. On je bio moja motivacija te umjesto da pratim isti put, odlučio sam se na više senzibilan i umjetnički način korištenja mog uma.
Što su zapravo pravi izazovi suvremenoj umjetnosti u ovom trenutku?
- Biti relevantan. Toliko je sranja koja su se svela tek na ilustraciju. Mislim da balansiram na oštrici noža, a ponor koji je ispod tog ruba je tek prazna kutija za ilustraciju. Zainteresiran sam za stvaranje umjetnosti koja ima vlastiti jezik, a ujedno je i dokument vremena. Za nekih 100 godina netko će se adekvatnije moći referirati na ono što je naš, današnji, suvremeni jezik. Dakle, to je ono što pokušavam napraviti: biti iskren prema sebi, prema onom što radim, biti zainteresiran za tijelo slike dok istovremeno želim utkati male, sitne impresije mog svakodnevnog života.
Tko su umjetnici čiji vas je rad inspirirao kroz vaše umjetničko konstruiranje?
- Louise Bourgeois me inspirirala kada sam bio dijete, njezini veliki pauci te skulpture velikih roza pasa sa silikonskim grudima. Kao malog dječaka jako su me uznemiravali, dijelom i zbog toga što sam mislio da znam kako se radi o psima, ali i zbog toga što sam bio na vrlo začudan način privučen njima. Kad razmišljam o povijesti umjetnosti danas, mnogi umjetnici koji su mi važni su slikari, posebice Claude Monet, Edvard Munch, Pierre Bonnard i L.A. Ring. Monetov pristup svjetlu je tako suvremen i tako nevjerojatan u isto vrijeme. L. A. Ring je jedini umjetnik čiji je rad kategoriziran i u socrealističkim i u nadrealističkim odjelima Danskog nacionalnog muzeja umjetnosti, ali za slike koje su u istom stilu jedna od druge, to mi se sviđa.
O čemu sanjate ovih dana? Kakvu budućnost sanjate?
- Imam puno prilično nadrealnih snova koji su vrlo konkretni. Puno sanjam o letenju i ronjenju i sličnim stvarima na vrlo intenzivan način, ali ne znam što to znači. Sanjam o tome kao otac, kao slikar. Konstruiram svoj život tako da mogu nastaviti biti ono što jesam, te stvarati umjetnička djela koja su relevantna za mene, ali i druge ljude.
Kako je rođenje djeteta promijenilo vašu umjetničku praksu?
- Dijete je uvelike utjecalo na moju praksu. Od toga da sam ispočetka bio vrlo fokusiran na narativ slikarstva i apstraktne koncepte, prešao sam na praktičniji i intuitivniji pristup. Već tijekom prve godine mog očinskog staža, sve su moje slike postale iznimno strukturirane. Mislim da mi je mozak bio više na nekom drugom mjestu nego na slikama pa sam ih morao raditi svojim tijelom, tako da su postale formalnije i strukturiranije, jer je i moj mozak bio više strukturiran .
Ako morate surađivati s nekim živim ili mrtvim na umjetničkoj praksi, koga biste odabrali i zašto?
- Elona Muska.
Zašto Elon Musk?
- Djeluje kao da ima pravu količinu discipline i vizionarskog razmišljanja.
