U posljednje vrijeme stalno imam osjećaj da me više ništa ne može iznenaditi. Međutim, čini se da griješim, jer ne da može, nego možda više nego ikad život je itekako odlučan u tome da iznenadi tamo gdje se i kada se najmanje nadate. Tako je i s večernjim izlascima, jer taman kada ste mislili da nemate gdje izaći ili što odjenuti, neplanirana večera s prijateljima se pretvori u najbolji clubbing u gradu, bez da ste i u najluđim snovima sanjali da ćete se ludo provesti.
Dakle, situacija je sljedeća: pozvan sam na rođendansku zabavu prijateljice od prijateljice, ništa pompozno, lagana matineja, finger food i mnogo vina, u toplini doma, daleko od prijestolničke gužve i fancy restorana. Točnije, da budem skroz iskren, ideja je bila da umjesto groznice subotnje večeri samo hedonistički sjedimo, degustiramo hranu i piće i bahato trošimo vrijeme. Ruku na srce, meni takva okupljanja možda najviše i odgovaraju, jer uglavnom slušam druge dok pričaju, ne trpim neljubazne konobare, promatram, zapisujem u glavi i pokušavam doprinijeti nekom sočnom šalom iz vlastitog iskustva ili jednostavno ne radim ništa.
Odmah, na samom početku, čim sam odložio kaput i kišobran, bilo je jasno da to neće biti obična večer, s obzirom na to da su za stolom već sjedile tri vesele žene, a onda su došle još tri, tako da je praktički sve ličilo na set nastavka popularne serije "Seks i grad", samo s dosta izmijenjenim karakterima. Tu se nije znalo tko pije, tko plaća, sve zajedno su pričale u glas, smijale se, dolijevale vino i što je najbolje, sve su se razumjele, s obzirom na to da su muškarci glavna tema. Bilo da su neudane, razvedene, dobro stojeće ili ne, sve su, čini mi se, bile u sličnom problemu - kako pronaći onog pravog i zašto su svi kriteriji pali na samo dno? Kako imati dostojanstva, a ne osjećati se usamljeno? Kako ne pristajati na bilo što, a biti u igri? Imati redovan seks i kvalitetno zajedničko vrijeme? Koji horoskopski znak najbolje stoji muškarcu? Tko je gospodin, a tko beskičmenjak?
Kako je večer odmicala, a naša malena proslava rođendana se pretvarala u sve egzotičniju grupnu terapiju, za koju nitko nije platio ni kune, niti se znalo tko je supervizira, počinjem shvaćati da je usamljenost zapravo najveća bolest današnjice. Pandemija prije službene pandemije, koju nitko ne uzima toliko za ozbiljno, s obzirom na to da se ne vidi golim okom, a i ne umire se tako brzo, već sporo i polako. Bez obzira na to jeste li singl ili ste u vezi ili braku, ljudi se generalno osjećaju usamljeno i neshvaćeno, prihvaćajući ta stanja zdravo za gotovo. Kao da je očekivano imati dojam da sve moraš sam ili da smo lagano svi izgubili nadu da se trebamo na nekoga osloniti. Dok ih pomno slušam, dobivam dojam da su se ljudski odnosi do te mjere izvitoperili da je danas teško dobiti zdravu priču u kojoj se dvije odrasle osobe zaista obavezuju jedna drugoj, već su sve češće i češće u pitanju sudari iz kojih se bježi glavom bez obzira. Vrijeme se, kažu one, jednostavno promijenilo. Ako nećeš ti, onda hoće neka mlađa.
Jaz između generacija postao je veći nego ikada, pa će tako sredina vrlo lako osuditi ženu srednjih godina u vezi s nekim daleko mlađim, iako je ta osoba apsurdno daleko zrelija i stabilnija od izabranika njihovih godina. U toj perverznoj zamjeni uloga, kao da su svi izgubili kompase, jer kako će sada jedna emancipirana žena koja dobro zna što želi naći muškarca ravnog njoj samoj? Ispostavlja se da ona čuvena tvrdnja kako djevojčice ranije sazrijevaju, vrijedi i u svijetu odraslih, s obzirom na to da cijelu večer nisam čuo da je neku od njih bilo tko ugodno iznenadio. Zato se i vraćam na početak ovog teksta, u kojem jasno stoji da je život i dalje prepun nepoznanica, ali nekako se namjestilo da vas i dalje, sasvim sigurno, jedino bliski prijatelji mogu iznenaditi. A i to je dosta, jer kada malo bolje zagledate, netko nema ni to.
