Marco Cernogoraz, kojeg svi zovu Coccolo, rođen je u Zagrebu 1983. godine u obrtničkoj obitelji. Odrastavši okružen šablonama za sitotisak, bojama i tekstilom, nakon studija političkih znanosti i karijere na radiju, televiziji i u multinacionalnim kompanijama, vratio se korijenima i s Micheleom napravio rebranding obiteljskog obrta koji je od 1938. tiskao tradicionalne marame. Michele Grimaz, rođen je u Udinama 1988. Nakon višegodišnje karijere u grafičkom studiju gdje se specijalizirao u grafici i komunikaciji, s usponom Instagrama posvećuje se fotografskoj karijeri slikajući prirodne ljepote svoje regije Friuli-Venzia Giulia. Kao jedan od prvih talijanskih influencera počinje surađivati s mnogim tvrtkama iz Italije i svijeta, fotografirajući ne samo krajobraz, već i portrete i proizvode. Od 2014. razvija s Marcom projekt Dezen Dezen kojemu daje suvremeni izgled i uspostavlja nove komunikacijske kanale jednom starom tradicionalnom obrtu.
Kako je nastao Dezen Dezen?
- Pomalo slučajno nakon što smo i Michele i ja 2014. dobili otkaz. Nadobudno i naivno maštajući kako se "osvetiti" famoznom stalnom radnom odnosu i preklapajući po kreativnim stvarima koje su nas interesirale izišle su na površinu tradicionalne marame koje moja obitelj štampa tehnikom sitotiska od 1938. godine. S obzirom na to da je obiteljski obrt zapao u krizu nakon rata, pitali smo se koji bi današnji odjevni predmet mogao biti ukrašen s tim prelijepim dezenima kojima je u suprotnom - prijetio zaborav. Pitali smo se je li to neki univerzalni komad odjeće, koji se nosi svakodnevno, a opet postoji i u svečanijoj verziji, nešto za što se vežemo i tako je sinula ideja da sa starim šablonama probamo tiskati naše dezene na majice...
Kako je obitelj reagirala na vaše "preuzimanje" posla?
- Kada sam došao doma roditeljima s još jednom "suludom idejom", nisu me na prvu ozbiljno shvatili, jedino je sestra Martina rekla da nemamo što za izgubiti ako probamo. Tako smo otišli u zagrebačku Namu, kupili nekoliko majica i otišli u staru obiteljsku radionu otisnuti prvih par prototipa. Michele, Martina i ja smo ostali oduševljeni, a mama Jagoda i tata Angelo još dan danas ponavljaju da su sretni što se nisu protivili već samo odmahnuli rukom. Nakon toga smo napravili prvu mini proizvodnju od 30-ak majica, Michele je osmislio vizualni identitet te smo se, nepunih mjesec dana kasnije, uputili na jedan festival u Bolognu čija tema su bile upravo samoproizvedene majice. Kada smo stigli, bili smo potpuno obeshrabreni: mislili smo da je sve palo u vodu kad smo shvatili da smo štendere za majice ostavili kod kuće, padala je kiša, festival je bio na otvorenom, a ostali izlagači su prodavali majice u pola cijene spram naših. No frustracija je brzo prerasla u euforiju: osim što smo se vratili kući praznih kofera (prodali smo skoro sve majice) i što smo pokrili troškove, prikupili smo nekoliko kontakata koji su nam kroz godine koristili, dobili neprocjenjive povratne informacije, prvu narudžbu na veliko i ponudu za suradnju s lancem trgovina sportske odjeće... A onda smo došli doma i shvatili da, osim što se naš projekt i proizvodi sviđaju, imamo jako puno posla pred sobom: trebalo je obnoviti radionu (stara obiteljska radiona u Zagrebu je nastradala u požaru 2008.), naći dobavljače, otvoriti novu firmu, napraviti web stranicu i naučiti puno, jako puno toga. Uz bezuvjetnu pomoć cijele obitelji, kako financijsku, tako i stručnu, korak po korak krenuli smo, i dalje pomalo naivno, u ovu avanturu.
Samo ime brenda ima svoju poruku. Prenesite nam namjeru.....
- Često, pogotovo stranci, pitaju što znači Dezen Dezen. Vjerujem da čitatelji znaju, no mnogima bi mogla biti novost da ta riječ dolazi od francuske riječi dessin, što znači crtež, a u upotrebu na ovom području su je uveli Turci koji su je iz dessin pretvorili u dezen. U obitelji je upravo ta riječ, uz mustru, bila najčešća u upotrebi kada se govorilo o uzorcima naših marama, a ponavljamo je dvaput jer, ako bolje pogledate naše dezene, uočit ćete da su svi dezeni marama napravljeni zrcalno, odnosno ako uzmete 1/4 ili 1/8 dezena te ih ponavljate i rotirate dobit ćete kompletnu "sliku".
Kako je bilo uspostaviti ovakav brend u zemlji visoke (modne) konkurencije?
- Put pred nama još je dug, iako se ne smatramo modnim brendom u uskom smislu, već više zanatlijama, kako tradicionalnog obrta tako i novih komunikacijskih kanala. Činjenica je da proizvodimo modne proizvode stoga moramo pratiti i tu industriju jer nam je ona direktna konkurencija. Od velike pomoći su nam bili i kontakti s dobavljačima i firmama u Italiji koje su ostvarili roditelji kroz protekla desetljeća, često upravo s obiteljskim malim proizvođačima, čija su djeca s kojom smo se igrali dok su starci razgovarali o poslu, danas preuzeli te firme. S obzirom na to da je zadnjih godina velika modna industrija na udaru kritika zbog niske kvalitete i izrabljivanja radnika, otvorio se prostor za male brendove, poput našeg, koji su transparentni oko svog proizvodnog ciklusa te surađuju, uglavnom s malim proizvođačima. Ponekad u šali kažemo da smo zaokrenuli rutu, jer dok su roditelji iz Italije uvozili tekstil i boje, štampali marame u Zagrebu i distribuirali ih u cijeloj bivšoj državi te preko veleprodaje i u istočni blok, mi smo zadnjih godina šivali majice u Hrvatskoj, tiskali ih u Trstu i plasirali na europsko tržište.
Naime dok smo marame i šalove i dalje nabavljali na jezeru Como, majice su nam šivali Neda Senj i udruga Otvoreno Kamensko, koji su svojom stručnošću i kvalitetom bili iznad jeftinih proizvoda s Dalekog istoka, a otvoreni za suradnju s malim brendom koji tek treba stati na vlastite noge. Od njih smo puno naučili o samoj proizvodnji majica, jer dok mi je sitotisak na neki način u krvi, o tekstilnoj proizvodnji i šivanju sam znao jedva osnove. S druge strane, modni proizvod koji je, barem djelomično Made in Italy (naša nova sitotiskarska radiona i sjedište se nalaze u Trstu), jednostavno ima drukčiji appeal, i to jednako vrijedi danas za sve naše proizvode kao što je vrijedilo i za marame koje su proizvodili roditelji zadnjih desetljeća. U svakom slučaju, ulažemo puno truda u to da proizvodimo kvalitetne komade i oslanjamo se na dobavljače koji dijele iste vrijednosti o održivom razvoju, kvaliteti i ekološkoj osviještenosti. Ako surađujemo s velikim dobavljačima biramo one koji posjeduju tehnologiju koja je na najvišem stupnju ekološke održivosti i koji imaju razne certifikate (Oeko tex, GOTS, FSC, Fairwear...), a ako se radi o manjim firmama ili udrugama, koje si poput nas ne mogu priuštiti certificiranje, osobno ih posjećujemo i tako se uvjeravamo da rade u humanim uvjetima, što nažalost u tekstilnoj industriji nije uvijek i često slučaj. U zadnje vrijeme eksperimentiramo i s digitalnim tiskom, ali tek nakon što smo našli jednu lokalnu tiskaru koja ima suvremeni pogon koji zadovoljava najviše ekološke i tehnološke standarde, izrazitu preciznost i kvalitetu otiska koji se neće isprati ni nakon mnogih pranja i ono najbitnije: želi surađivati s malim brendovima poput našeg.
Kako osmišljavate kolekciju/e? Postoji li uspostavljeni hodogram?
- Apsolutno ne, po tom pitanju stvar je u konstantnoj evoluciji. Ponekad sve krene od apstraktne ideje koju se onda pokušava uobličiti u fizički proizvod nalazeći kompromise s fizičkim granicama tehnike sitotiska i činjenice da uglavnom tiskamo na već šivanu odjeću i tekstilne predmete, a za to koristimo šablone stare i pedesetak godina koje nisu uvijek u najboljoj formi. U drugim situacijama osluškujemo što nam sugeriraju prijatelji, klijenti i pratitelji na društvenim mrežama, ponekad se radi jednostavno o slučajnim probama koje ispadnu bolje od očekivanog, a ponekad se kolekcija ili proizvod rode iz kreativnog kaosa i sukoba ideja. Od početka ne radimo po principu modnog kalendara temeljem kojeg se kolekcije pripremaju godinama unaprijed i izbacuju dva do četiri puta godišnje. Osim što si tako nešto ne bismo mogli niti priuštiti, s obzirom na to da veliku većinu posla radimo nas dvoje (od pripreme, nabave, proizvodnje, tiska, produkcije audiovizualnih materijala, praćenja društvenih mreža pa do čavrljanja s klijentima iliti korisničke podrške) vremenski i fizički to ne bismo stigli. Uostalom, naši proizvodi nisu toliko pomodni da bi manijakalno morali izbacivati kolekciju za kolekcijom, gomilati robu na skladištu i onda je se rješavati vrtoglavim popustima.
Što je to sve što nudite i što planirate dodatno ponuditi?
- Nakon prvih majica, vratili smo se štampanju marama, no kombinacije boja i uzoraka smo prilagodili današnjem ukusu, kao i odabir materijala. Malo po malo smo proširili ponudu prateći uvijek početnu ideju: dati novi život starim dezenima. Tako smo prilagodili tehniku i počeli tiskati šalove pa haljine, ogrtače, bandane, velike marame, torbe, a jedan od zadnjih proizvoda, za koji nismo mogli pomisliti ni u najluđim snovima da ćemo raditi su - maskice. Ovih dana izlazimo s novom kolekcijom majica s malim otiskom, uskoro ćemo uvesti i novi, komotniji, model majice s trokutastim otiskom, a ostali proizvodi koje trenutno razvijamo još će malo ostati tajna, reći ćemo vam samo da su naši dezeni idealni za primjenu na svemu i svačemu!
Kakva je vaša idealna publika? Zamislimo je....
- Gledajući naše redovite kupce i ljubitelje naših proizvoda, radi se o šarolikom društvu. Dok tinejdžeri najčešće biraju gumice za kosu ili ruksake, majice su univerzalni proizvod koji nose ljudi svih dobnih skupina, spolova i tjelesnih oblika. Jedna od naših najstarijih klijentica je i poznata zagrebačka fotografkinja Slavka Pavić koja si je za pretprošli Božić poklonila jedan naš ogrtač. Tako da u ponudi imamo ponešto za svakoga, ali valja spomenuti da naše proizvode najviše cijeni publika koja zna prepoznati kvalitetu, kojoj je stalo do naše priče i koja razumije rad i trud koji se nalazi iza naših proizvoda te razlikuje obrtnički rad od masovne proizvodnje.To je pogotovo izašlo na vidjelo kroz proteklu godinu, kada su ljudi zatvoreni u lockdownu puno više vremena proveli na društvenim mrežama te počeli više razmišljati o tome kako troše vlastiti novac i kako podržavajući male i lokalne proizvođače daju svoj doprinos opstanku mnogih obrta, dizajnera i trgovina koji ne mogu konkurirati svjetskim megakorporacijama.
Tko su vam modni sugovornici?
- Možda nisu baš modni, no naši najčešći sugovornici, osim naših klijenata i pratitelja na društvenim mrežama, upravo su mali proizvođači i obrtnici koji se po suvremenom dizajnu razlikuju od tradicionalnih obrta poput nas. U redovitom kontaktu smo s dizajnerima i "rukotvoriteljima", kako iz Italije, tako i iz Hrvatske, s kojima smo se upoznali na nebrojenim dizajn sajmovima na kojima smo sudjelovali u ostalim europskim zemljama. Osim njih, često o modi i modnoj industriji razgovaramo s članovima rén collectivea, neprofitne udruge malih modnih proizvođača, dizajnera u usponu i stručnjaka iz modne industrije, čiji smo članovi od osnutka i koja ima za cilj promišljati kako poboljšati održivost suvremene mode, počevši upravo od malih proizvođača te radi na edukaciji svih zainteresiranih upravo o toj gorućoj temi. Oni su naš prozor u svijet pristupačne i održive mode.
I sami ste nerijetko modeli, kako je došlo do te odluke?
- Točno, pogotovo u zadnje vrijeme. Recimo da se u početku više radilo o potrebi nego o odluci, imajući Instagram kao glavni komunikacijski medij i ne radeći klasične kolekcije koje se planiraju i proizvode mjesecima i godinama unaprijed, imali smo potrebu "instantno" predstaviti nove proizvode. Osim toga, na našoj web stranici imamo rubriku How to style your Dezen gdje nam je cilj predstaviti naše proizvode na "običnim" ljudima, a ne modelima te istovremeno predstavljati te iste ljude, koji su od klijenata postali prijatelji, ili čiji smo mi klijenti. Ideja iza toga bila je približiti naše proizvode krajnjim korisnicima onako kako bi izgledali na njima, a ne samo na supermodelima na kojima sve stoji odlično. Od početka pandemije, na žalost, više nismo bili u mogućnosti organizirati te shootinge niti surađivati s modelima, pa smo se vratili počecima i ulozi modela. Osim toga, kroz priče na Instagramu skoro svakodnevno objavljujemo što trenutno radimo i čime se bavimo na neformalan i šaljiv način, što su naši pratitelji prihvatili s oduševljenjem i na taj način ostvarujemo direktan i osoban kontakt. U zadnje vrijeme eksperimentiramo također s kratkim videima na IG TV-u u kojima predstavljamo naše proizvode skoro pa kao da se radi o TV prodaji.
Što vam je "umjetnički" ponudila ova pandemija, a što ekonomski?
- Pandemija nas je potpuno zatekla, ovih dana je prošla točno godina otkako smo prvi put bili "zaključani". Ja sam se taman vratio iz Milana s modnog sajma gdje je buknulo prvo lokalno žarište, imali smo nekoliko projekata za velike naručitelje koji su nam trebali biti prekretnica, a od danas do sutra su pali u vodu skupa s investicijama u prototipe i razvoje projekata. Našli smo se bez mogućnosti odlaska u radionu, bez jasne vizije budućnosti i bez perspektive. Prve dane smo proveli kao i svi, čisteći stan, kuhajući, pjevajući na prozorima, a onda su nastupili depresija i beznađe. Istovremeno je došlo do pomanjkanja maskica te se počelo govoriti da je idealni tekstil za izradu maskica pamučni popelin kojeg je također počelo ponestajati, a kojeg smo mi imali napretek. Naime, naše marame su oduvijek bile izrađivane upravo od tog materijala. Doma smo imali dvije stare šivaće mašine, i ponajviše iz potrebe da se nečime bavimo i prikratimo vrijeme, primili smo se starih marama i mašina i strpljivo počeli učiti izrađivati maskice. Napravili smo 40-ak komada i svaka je bila drugačija jer smo ih izrađivali od različitih marama.
U početku ih nismo imali namjere prodavati već podijeliti prijateljima i obitelji. Cijeli proces smo stavili na naše Instagram priče i naši pratitelji su bili oduševljeni kako smo se snašli i počeli dijeliti te priče na svojim kanalima. Kako smo svaku pojedinačno morali fotografirati jer smo ih mogli samo slati poštom onima kojima smo ih odlučili pokloniti, stavili smo ih također na našu web stranicu, da pojednostavimo način odabira bez ikakve nade da ćemo išta prodati (frendovi i mlađi članovi obitelji su dobili kod s kojim su ih mogli "kupiti" uz 100% popusta). Ipak, prevarili smo se i u manje od dva sata otkako smo ih stavili online potpuno su planule, tako da smo ostatak lockdowna proveli šivajući maskice. S ekonomske strane se definitivno nismo obogatili, ali smo dobili besplatnu reklamu jer su ljudi bili oduševljeni i počeli dijeliti naše objave i priče. Na taj smo način dobili vizibilitet kojem se nismo mogli nadati ni u najluđim snovima i time poboljšali prodaju svih ostalih proizvoda.
