Druga strana

Dobrota i velikodušnost itekako mogu biti neželjene, nametljive i naporne

17. kolovoz 2022.

Fotografija: Unsplash

Otprilike ravni ljudima koji usluge čine samo kako bi ih mogli tražiti nazad, TikTokeri koji strance na ulici zaustavljaju kako bi im nešto poklonili (a time i zaradili) dali su nam šansu da ih percipiramo kao takve kakvi jesu: pohlepni, narcisoidni i gladni pažnje.

Svaki će si obožavatelj serije "Prijatelji" moći predočiti scenu na koju se misli kad se spomene rečenica: All good deeds are selfish. Mišljenje je to koje Joey podijeli sa Phoebe, izazvavši je da učini barem jedno dobro djelo koje njoj osobno neće donijeti baš nikakve benefite. Joeyjeva poanta je sljedeća: svi su ljudi sebični i čine dobra djela samo kako bi se nakon njih i sami osjećali bolje. Drugim riječima, dobrota u društvu funkcionira kao kapital koji polažemo na stol kako bismo od njega jednom profitirali - sjeme koje zasadimo kako bismo poslije brali plodove.

Poprilično pesimističan i redukcionistički pogled na svijet, zar ne? Ipak, situacija nije baš tako jednostavna. Posljednjih se tjedana žustro razgovara o TikTokeru Harrisonu Pawluku, koji se na omiljenoj platformi proslavio takozvanim random acts of kindness, dobrim djelima koje je činio nasumično odabranim ljudima na ulici. Tako ga se moglo vidjeti kako prilazi ženama s kartonom na kojem piše "Ljubav ili novac?" i nudi im da odaberu ružu ili novčanicu. Snimao se kako beskućnicima daje hranu, kako poklanja šminku i bukete cvijeća djevojkama na ulici, kako postavlja transparent okružen cvijećem na kojem stoji pomalo cringe natpis "ako ste nedavno izgubili blisku osobu, uzmite cvijet". Čitava priča uvijek je ušuškana u neki sladunjavi scenarij: prići će ženi i pitati je "što joj je to iza uha" ili će prodavačici u dućanu ukazati da joj je "nešto ispalo na pod". 

No Pawlukova publika nije nasumična, kao što to nisu niti njegova djela. On pomaže onima koji, priznajmo si, iz njegove perspektive izgledaju kao da trebaju pomoć. On većinski prilazi ženama, starcima i radnicima. Prilazi ljudima koji objeduju sami ili "izgledaju tužno". Izdaleka procjenjuje - po čemu nego po vanjštini - tko je dostojan da zasluži njegovu milostinju. Bilo je pitanje vremena kada će konačno naletjeti na otpor o kojem će se pričati, a otpor mu je pružila starica koju se nadao razveseliti buketom (čitaj: čijom je reakcijom očekivao zaraditi dodatan keš). Njegova je odabranica, možda bolje rečeno žrtva, za ABC izjavila kako je "patronizirajuće pretpostaviti da će žene, posebice starije žene, biti oduševljene ako im neki nepoznati tip pokloni cvijeće".

Rekla je kako je narušio njen mir u kojem je guštala i uzrujala se - s potpunim pravom - što ju je snimao bez njenog dopuštenja. Pawluk, očito, baš i nije shvatio što je gospođu točno zasmetalo jer je unatoč promašenoj isprici odbio skinuti video sa svoje platforme. "Ispričavam se zbog toga što se dogodilo", rekao je, "i volio bih gospođi ponuditi kavu i buket koji bi bio više po njenom ukusu. Znam koje su moje prave namjere i znam da sam, ako mogu nadahnuti makar 1 posto ljudi koji gledaju moj sadržaj da odu i učine dobro djelo, napravio nešto što vjerujem da je dobro za ovaj svijet." I dok njegova videa inače broje između nekoliko stotina tisuća i par milijuna pregleda, sporni video s gospođom koja odbija buket pogledan je nevjerojatnih 65 milijuna puta. Što bi se moglo zaključiti nego da je žrtva nadrapala još i više jer se zauzela za sebe, pri čemu je nasilnik dodatno profitirao?

 

Od čitavog spektra ljudi koji su reagirali pozitivno, statistika bi možda rekla da je jedan slučaj negativne reakcije vrijedan koliko i nijedan. No, nije tako. Sreća je da je spomenuta gospođa bila brza na jeziku i reakciji. Tko zna koliko Pawlukovih žrtava reagira spontano, zbunjeno i šokirano, a tek kasnije shvati da će video na kojem oni ispadaju potrebiti i naivni postati viralan, i služiti u svrhu autopromocije i zarade jednog influencera. 

Vratimo se na Joeyja i Phoebe. O tome postoji li nesebično dobro djelo nema smisla raspravljati, jer sve ovisi isključivo o perspektivi. Također, činjenica da se dobro osjećamo nakon što smo nekome pomogli, ne znači da ćemo mu pomoći samo zato da bi se kasnije dobro osjećali. Jedno ne isključuje drugo, baš kao što ni sebičnost, na kraju dana, ne poništava posljedice pružene pomoći. Pa sve i da je netko iz najodvratnijih mogućih razloga nahranio gladnu životinju na ulici, najvažnije u cijeloj toj priči jest da je ona nahranjena.

Patronizirajuće je pretpostaviti da će žene, posebice starije žene, biti oduševljene ako im neki nepoznati tip pokloni cvijeće

No ta nedokučiva kategorija nazvana "moral" beskrajan je mozaik proturječja i nesuglasja. Neki Pawlukovo ponašanje dižu u nebesa, tvrdeći kako će se mnogi mladi ugledati na njega i preuzeti naviku činjenja dobrih djela, no drugi ističu da takav sadžraj samo produbljuje i promovira društvene razlike. Sigurni smo kako Pawluk nikad neće priči muškarcu (ali ni ženi) koji izgleda mrko i neraspoloženo, koji bi ga, po njegovoj procjeni, mogao poniziti ili otjerati. Kad mu je cilj demonstrirati dobrotu, većinski će prilaziti samo onima koje procijeni kao krhke, ranjive, bespomoćne i, da se odriješimo eufemizama, jadne. Onima koji vape za njegovom pomoći. Onima koji sanjaju o muškarcu, princu, konju, koji će im konačno pokloniti tu ružu, čokoladu, zagrljaj ili novčanicu.

Treba mu odati počast, doduše, na dijeljenju onih videa u kojima stvari ne pođu kako je zamišljao. Iako ima i onih koji su evidentno namješteni i totalno fejk, ima i onih u kojima ljudi reagiraju i potpuno nezainteresirano. Za Pawluka je to win-win situacija: prvi će tip videa izazvati divljenje publike i snažnu emocionalnu reakciju, a drugi će publiku nasmijati i prikazati ga kao heroja jer dijeli i neuspjele pokušaje. Njima će se naslađivati i oni koji na takav tip dobrote kolutaju očima. Tako u jednom od videa pruža starijoj gospođi cvijeće, odlazi, a ona ga zatim ostavlja na klupici jer joj je buket potpuno nepotreban.

Ovome princu iz bajke modernog doba pred kojim se mogu posramiti svi Gastoni i Farquaadi ovoga svijeta treba čestitati na unosnom biznisu koji je uspio zamaskirati u dobrohotnost i nesebičnost. Iako je dovoljno ljudi koji su prepoznali upitan karakter ovih narcisoidnih performansa, ne treba smetnuti s uma da se TikTokom vrlo često služe djeca. Djeca, kojoj se ovakvim videima šalje poruka da sjediti sam na klupici ili u kafiću znači biti tužan i osamljen, da raditi na blagajni znači vapiti za milostinjom. Nemojmo živjeti u zabludi: čovjeku koji zarađuje silan novac od nečije sentimentalne reakcije nije važna emocija, već njezin financijski potencijal.