Domagoj Janković je karizmatičan, a to znači, po prilici - sljedeće: duhovit, brz, zavodljiv, interpretativno razbarušen, sa širokim dijapazonom glumac. Izvođač umjetničkih radova. Govorim o sceni, i filmskoj i kazališnoj na kojoj djeluje, na kojoj de facto - živi. Njegova je igra punokrvna i promišljena, a oprobao se odista u različitim žanrovskim formama. Igrajući u Brezovčevim (budućim kultnim) i Indoševim (nužno radikalnim) predstavama dio je svoje umjetničke biografije trajno odredio – on je novi, mladi pionir nezavisne kazališne scene koja i dalje široj javnosti nije dopadljiva jer odustaje od prepoznatljivih kodova zavođenja kazališne pastve. Prije same pandemije igrao je po 15 predstava u godini, s dužim ili kraćim "životom". Istina je da takav ritam ansambl glumci nemaju. Takvom ritmu jedino konkurira kapitalistički deformriana proizvodnja sapunica – bez predaha. Zajedno s Ivanom Planinićem i Romanom Brajšom vodi KunstTeatar na zagrebačkoj Trešnjevci. Nedavno se široj javnosti predstavio i kao pjevač u showu "Zvijezde pjevaju" iz kojeg je ispao upravo u polufinalu skupa sa svojim mentorom Alenom Đurasom. U sljedećim videima pogledajte kako promišlja svoj poziv, kako osjeća i analizira ideje empatije i solidarnosti, kao i što mu je ljubav, a što sreća, ta dva značenjima preopterećena pojma.
JA KAO DRUGI
Gluma je ulazak u sferu i "suverenitet" drugog, tog uvijek izmišljenog i žuđenog Drugog...
GLUMA (NI)JE
Ta vječna definicijska dvojba: kada gluma je a kada nije? Ne glumimo li svi, i stalno?
EMPATIJA & SAMOPOUZDANJE
U kakvoj su relaciji empatija i samopouzdanje? Može li ono postojati bez poštenog odnosa prema sebi, odnosno prema drugom biću?
RAD GLUMCA NA SEBI
Naslov slavne knjige Konstantina Stanislavskog u današnjem kontekstu poziva na novu vrst promišljanja.
LJUBAV
Kao ideja, motiv, tema, inspiracija...
SREĆA
Kao vrhunaravna društvena uputa...
