Muze, tvrtka specijalizirana za interpretaciju baštine i menadžment u turizmu i kulturi, ove godine slave 15 godina uspješnog poslovanja. Utemeljiteljica i direktorica Dragana Lucija Ratković Aydemir govori nam o izazovima s kojima se susreću u vrijeme pandemije, o kulturi turizma, menadžmentu, ali i životu u tri različita grada.
Vaša tvrtka se bavi interpretacijom baštine, ali i menadžmentom u turizmu i kulturi. Koji su izazovi turizma, a koji kulture u turizmu u ovom vremenu?
- Najučinkovitija mjera kontrole pandemije - držanje fizičke distance - u ogromnoj mjeri je onemogućila ili smanjila putovanja, posjete muzejima, kazalištima, kinima, festivalima, koncertima. Ukratko, najviše je pogodila turizam i kreativne industrije, između ostalih i kulturni turizam. Kreativni sektor u Europi predstavljao je prije krize 6.8 posto europskog GDP (oko €860 bilijuna) i 6.5 posto zaposlenosti u Europi (oko 14 milijuna ljudi). S druge strane, svjedočimo da digitalni sektor, kao jedan od najpropulzivnijih u kreativnom portfelju, bilježi rast. Kriza je tu i poziva nas pogledati u naše zablude, na bistrenje vrijednosti, rekapituliranje staroga i potrošenoga, okretanja prema novim vizijama koje su održive. Kreativni sektor je za ovu krizu ključan. Vjerujem u njegovu vitalnost i pro-aktivnost!
Kakva je "kultura turizma" – u našim okvirima?
- Turizam je izuzetno robusna industrija koja fizički zauzima velik prostor, zahtijeva puno radne snage i proizvodi puno otpada. Kako bi se ta robusnost smanjila u skladu s održivošću, koja je apsolutno najvažnija kategorija 21. stoljeća, u prvom se redu turizam treba prostorno planirati, a onda i ekonomski, okolišno, društveno i kulturno. Planiranju turizma se kao izrazito društveno relevantnoj djelatnosti može jedino transdisciplinarno pristupati! Mislim da bi za procjenu "kulture" turizma iz vašeg pitanja naglasak trebao biti na procijeni toga koliko smo turizam holistički planirali, i to u svim ranije navedenim kategorijama i na svim razinama: nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj. Kao odgovor samo mogu reći da tu još imamo jako, jako puno posla. Ključni su nam problemi na nacionalnoj razini, disbalans nerazvijenog turizma na kontinentu i prekomjernog turizma na obali, neučinkovito prostorno planiranje, demografski pad i neriješeno gospodarenje otpadom. Pandemija je samo aktualizirala pitanje održivosti turizma. Sada je prilika za iskoristiti taj trenutak za promjenu.
Što znači u ovom trenutku "dobar" menadžment? Krizni menadžment?
- Kriza je sastavni dio svakog života, pa onda i svakog poslovnog ciklusa. Učim se i dalje s velikom strašću, u mojim pedesetima, da moj odgovor na životne krize bude zdrav razum i otvoreno srce kako bih od svake krize dublje razumjela sebe i život, i bila što cjelovitije ljudsko biće. Danas smo svi na nekoj razini menadžeri. O menadžmentu u različitim sektorima ima knjiga, studija, tečajeva, dijeljenja praksi. Nikada toga nije bilo više dostupno nego danas, a nekako mi se čini da je sve više menadžera, a sve manje istinskih lidera s vizijom. Prije nego se nečime krene upravljati, treba postojati snažna vizija i jasnoća što se upravljanjem želi postići i da li je to relevantno za naše zajednice, za naše ljude, pa ako hoćete, za čovječanstvo i prirodu koje smo sastavnim dijelom. Željela bih biti u krivu, ali mi se čini da je ljudi s vizijom i snažnom energijom koja može dodirnuti i potaknuti ljude na smislenije življenje i djelovanje u bilo kojem području sve manje. A što se kriznog menadžmenta tiče u kulturi, puno bi kulturnjaka odgovorilo da je to jedini tip menadžmenta koji poznaju jer je kriza u kulturi kod nas konstanta. S time se i ja u neku ruku mogu složiti.
Tvrtka Muze d.o.o. od 2005. godine radi na području interpretacije baštine – što vas je vodilo u tome smjeru i što su najproblematičnije točke tretmana naše baštine? Pogotovo u odnosu na interpretaciju….
- Može se reći da smo pioniri interpretacije baštine u Hrvatskoj i širem okruženju, a svakako smo pioniri poduzetništva u kulturi. Specijalizirane tvrtke poput naše ne postoje u BiH, Sloveniji, Srbiji ili Albaniji, a rijetke su i u Austriji i Njemačkoj.
Interpretacija baštine je umijeće kojim se i najkompleksnije baštinske fenomene čini relevantnima za sve ljude (ali baš sve!). Sigurna sam da smo svi mi puno puta bili u situaciji kada su nas tekstovi na izložbama ili vodiči turističkih tura bombardirali s velikom količinom činjenica i stručnih pojmova koji su vrlo brzo zatrli naš inicijalni interes za baštinski fenomen. Umjesto da nam omoguće izravni doživljaj baštine, često su nas baš odbijali. Interpretacija svakako polazi od znanja različitih disciplina o nekom fenomenu (humanističkih ili prirodnih), ali to nije prenošenje informacija. Interpretator baštine je osjetljivi facilitator koji u isto vrijeme u fokusu ima fenomen (i znanja o njemu, kao i ljude i zajednice na bilo koji način s njime povezane) i ljude kojima taj fenomen želi približiti kroz doživljaj iz prve ruke - publiku. Ono što je veliki potencijal interpretacije baštine jest da za cilj ima svim ljudima prenijeti poruke imanentne određenom fenomenu, a koje su puno univerzalnije od pukih činjenica i koje osvještavaju dublja značenja i općeljudske vrijednosti. Na taj je način potencijalno svaki izravni doživljaj baštine kroz interpretaciju prilika da postanemo bolji i cjelovitiji ljudi.
Višestruko doprinosite razvoju i valorizaciji kreativnih industrija, ali i razvoju održivog kulturnog turizma – s obzirom na izostanak dugoročnih kulturnih politika i slabo podržani sektor kulture kao takav, kako izgleda vaše djelovanje?
- Ono što je od početaka nekako postao zaštitni znak našeg pristupa interpretaciji baštine jest da smo u svoje projekte uvijek uključivale s jedne strane lokalne zajednice, koje su po meni ključ za održivo upravljanje baštinom i održivim kulturnim turizmom, a onda i veliki broj sjajnih suradnika i partnera iz kreativnog sektora. Spoj baštine i genijalnog dizajna, kroz vrhunsku interpretaciju najljepši je opis posla za mene. To je ključ razvoja nezaboravnih doživljaja baštine koji dotiču ljude.
Činjenica jest da Ministarstvo kulture još uvijek interpretaciji baštine nije dalo nikakav status, iako diljem razvijenog svijeta ova disciplina ima svoje sveučilišne studije i priznata je kao takva već preko najmanje 70 godina. No, sporost sustava me nikada nije obeshrabrila. Praksa može djelovati na sustav i u to sam se uvjerila. Ne možemo samo okrivljavati sustav jer se na taj način isključujemo kao da nismo njegov dio i oduzimamo si snagu. Radom na prvom ekomuzeju (muzeju zajednice) u Hrvatskoj utjecali smo na Ministarstvo kulture i ekomuzeji danas jesu dio muzejske legislative. Isto je i s centrima za posjetitelje. Jedan od prvih centara za posjetitelje u Hrvatskoj je Ivanina kuća bajke (projektirana 2006. godine). Danas ih ima puno više. Zahvaljujući radu s našim klijentima, interpretacijski planovi su danas opća mjesta javnih natječaja, kao što je i razvoj interpretacijske infrastrukture. I unatoč tome što o interpretaciji baštine u legislativi i propisima nigdje nema spomena. Ali sigurna sam da će biti. Za nas kao da već jest.
Ove godine Muze slave 15 godina – kako biste ih rezimirali?
- U engleskom jeziku ima lijepa formulacija: "It was a bumpy ride…". Kao pionirska tvrtka u poduzetništvu u kulturi u ovih smo 15 godina uvele menadžment u kulturi, muzeologiju, interpretaciju baštine, kulturni turizam i rad s muzejima zajednice (ekomuzejima) u hrvatski privatni sektor. I opstale. Biti pionirom u nekom području velika je odgovornost. Nadam se da smo tu ulogu časno živjele i da je još uvijek živimo. Još uvijek me jako inspiriraju ljudi i svijet oko mene i želim sudjelovati u pozitivnim promjenama.
Kakvi su planovi?
- Oštrimo viziju kako i na koji način nastaviti dugoročno djelovati. Otvaramo se različitim partnerstvima i posebno smo otvorene za usvajanje novih znanja i vještina. Jačamo naš networking u Hrvatskoj i Europi, ali i šire. Kroz različite načine povezivanja prepoznajemo svoje prostore za daljnji rad i napredak. Pored toga što smo članice raznih strukovnih mreža i udruga (članica sam Nadzornog odbora krovne europske organizacije za interpretaciju baštine Interpret Europe i predsjednica krovne hrvatske udruge Interpretirajmo Hrvatsku), aktivne smo predavačice i edukatorice.
Postoji puno primjera dobre prakse: od Ekomuzeja batana koji je 2016. upisan na UNESCO-ovu listu najboljih praksi očuvanja nematerijalne svjetske kulturne baštine, do Ivanine kuće bajke koja je 2015. ušla u uži izbor za najbolji europski muzej godine (EMYA) te prestižna dizajnerska nagrada Red Dot za projekt Ogulin zavičaj bajke. Prisjetimo se realizacija tih projekata…
- Svi su ti projekti bili prekretnice na neki svoj način. Te su projekte obilježile suradnje s lokalnim zajednicama i lokalnim liderima koji su u svojim sredinama uistinu učinili iskorak. Istodobno, na svim smo ovim projektima radili s vrhunskim, ponajboljim hrvatskim dizajnerima, fotografima i ilustratorima i utrle glavne smjernice za rad koji je uslijedio. Ipak, ono što sam najviše usvojila upravljajući dugi niz godina ovim projektima jest svijest da prepoznavanje europske dimenzije i njezino osvještavanje i rad na različitim europskim platformama daje posebnu dimenziju rada s baštinom. Od tog šireg pogleda svi smo dobitnici.
Od recentnih realizacija istaknimo projekt koji je sasvim izmijenio lica komunikacije naših nacionalnih parkova: Parkovi Hrvatske.
O čemu se radi?
- S ovim smo projektom izmijenili lice i posjetiteljski doživljaj mreže nacionalnih parkova i parkova prirode Hrvatske. U sklopu projekta integracije u Natura 2000, angažiralo nas je putem međunarodnog natječaja današnje Ministarstvo okoliša i energetike . Na različite načine razjedinjeni parkovi, a u prvom redu vizualno, sada po prvi puta povezuje jedinstven vizualni identitet i vrhunska interpretacijska infrastruktura. S našim suradnicima, u prvom redu Clinica studijom i dizajnerskim tandemom Šesnić i Turković, postavili smo visoko ljestvicu u pristupu razvoja interpretacijske infrastrukture za prirodnu baštinu u Hrvatskoj. Svakako bih istaknula dijelom realiziran Podzemni grad Paklenice u NP Paklenica i Centar za posjetitelje Med dvemi vodami JU Međimurska priroda. Tijekom ove i slijedeće godine završavamo implementaciju Centra za posjetitelje Poklon u Parku prirode Učka i Centar za posjetitelje Medvedgrad u Parku prirode Medvednica, a ovaj će potonji ujedno biti i naš prvi realizirani projekt na području Zagreba.
Što je garancija uspjeha u ovakvim sektorima u kojima ste?
- S uspjehom je varljivo: danas je tu, sutra više nije. Znam da me istinski ispunjava uspješnost na način da ono što radim doprinosi općem dobru, stvara nešto što će inspirirati drugoga, povezati ljude i biti relevantno. I da kroz to osiguravam radna mjesta u kreativnom sektoru. To su sve vrijednosti koje nisu trenutne, već ostaju. A za garanciju nisam sigurna da li i zašto uopće postoji. U ono što sam pak sigurna jest da Muze ne bi bile to što jesu bez svake od kolegica koje su u Muzama radile. Imala sam s ljudima puno sreće. Muze su uvijek privlačile pametne, kreativne, odgovorne i hrabre žene.
Živite u Istanbulu, Izmiru i Zagrebu – što volite u tim gradovima, a što ne?
- Volim Zagreb. Zagreb je moja mjera grada, dio je mene i mog života. Malo pak toga volim u upravljanju ovim gradom. Iako ne znam za ništa bolje od demokracije, moj život u Zagrebu me uči lekciji da demokracija jede vlastitu djecu. Istanbul je megapolis u kojem je najveći dio života proveo moj suprug: on je moja spona za intimni doživljaj ovog golemog grada. S Istanbulom nema šale: tu je sve najbolje i najlošije što mogu uopće zamisliti.
A opet, to je grad koji sam uistinu zavoljela zato što je on za mene metafora za život sam: sve je tu ogoljelo, sve su krajnosti tu neskrivene i opet je sve u redu tako kako jest. Drevni Izmir, Homerova rodna Smirna, u odnosu na Istanbul uspavana je ljepotica, a još uvijek ima više stanovnika od Hrvatske! U blizini Izmira imamo kuću na Egejskom moru s pogledom na grčki Chios koji nam je bliže nego što je Šolta od Splita. Ovdje boravimo najviše kada smo u Turskoj. Tu je naše ljekovito utočište i ovdje se regeneriram više nego bilo gdje drugdje. Sve u svemu, život na više mjesta u različitim kulturama uči me besmislenosti bilo kakvog uspoređivanja.
