Bila je 2010. ili 2011. godina, i bila sam srednjoškolka. Na repeat smo slušale Rihannine hitove "Only Girl", "Love the Way You Lie" i "California King Bed". Htjele smo izgledati, pjevati i plesati kao ona. Bile smo opčinjene njezinom crvenom kosom i preslatkim usnama. Njezina je pojava oduvijek bila kultna, a njezin utjecaj na djevojke diljem svijeta neupitan. Poistovjećivale smo se s njezinom ranjivošću, znale sve tekstove svih njezinih pjesama napamet. Zatim smo odrasle, a Rihanna se redefinirala – iz rasplesane djevojčice izrasla je u ozbiljnu, divljenja vrijednu ženu i etablirala se kao jedna od najvećih zvijezda. Danas kada gledam njezine videospotove s početka prošlog desetljeća, automatski se vraćam u mindset četrnaestogodišnjakinje kakva sam tada i bila: promatram Rihannine jako, jako mršave ruke, njezin minijaturni strukić, njezine beskrajno duge, tanke, seksi noge. I shvaćam kako je meni – osobi koja je započela proces oformljavanja početkom prošlog desetljeća – mršavost, izgleda, nepovratno nametnuta kao ideal ljepote kojem se nikad neću prestati diviti, koji nikad neću prestati smatrati savršenim. Ideal kojem ću se svako toliko vraćati. Tada su svi bili mršavi: Katy Perry, Taylor Swift, pa čak i Ciara i Nicki Minaj. U ovom su mi trenutku tadašnja i trenutna Rihanna gotovo pa nespojive. Ova revolucionarka koju gledamo danas, nenametljiva, a ultimativna borkinja za prava na autentičnost, potpuno je poremetila dosadašnje beauty standarde i pokazala na bezbroj načina da ženska ljepota nije unificirana. Vrhunac je dosegla u trudnoći, kada je hrabrim, osebujnim i dominantnim outfitima redefinirala modu, noseći trbuh onako kako bi ga, pa, nosili muškarci da su oni ti koji rađaju: slavodobitno, ponosno, pomalo čak i prkosno, bahato i prije svega – moćno.
No, ako želimo dokučiti kada je započela revolucija, kada je mršavost ustupila mjesto oblinama, treba se vratiti nekoliko godina unazad, čak i prije tih kobnih 2010-ih, kada je estetika "tanje je više" bila alfa i omega beauty industrije. Treba se vratiti na obitelj Kardashian, dakle na Kim, onu s kojom je počelo sve što danas njegujemo i čime smo bombardirani: opsesija oblinama, kalorijskim suficitom i vježbama za gluteus. Iako je Kim definitivno među prvima zakoračila na stazu kojom se danas kolektivno krećemo – u smjeru usvajanja različitih tipova tijela, u smjeru prihvaćanja oblina kao simbola ženstvenosti – standardi ljepote koje je ona promovirala tijekom 2010-ih godina nerealni su i neodrživi. Njezine su mjere tih godina iznosile 86-66-99 cm, a ni danas nisu daleko od toga. Trbuh joj je na svim slikama bio, i još je uvijek, besprijekorno ravan, prsa vječno uspravna, a stražnjica zaglađena. U tom kontekstu posebice je naporno bilo slušati obitelj Kardashian kako inzistira na tome da su djevojke do svojih savršenih tijela došle baš zdravom prehranom i vježbanjem. Ipak, Kim je u svojim rukama imala nevjerojatnu moć - to je neosporivo - i svakako ju je uspješno upotrebljavala i monetizirala, nekad u dobre, nekad u malo upitne svrhe. O njezinoj se stražnjici pričalo i pričalo, njezina je pojava dovela do katarze: godine 2014. Nicki Minaj izlazi s kontroverznom pjesmom "Anaconda", a Meghan Trainor s "All About That Bass". U videospotovima, pretežito onima rap i hip-hop pjesama, polugole mršavice smjenjuju polugole "djevojke s oblinama". Sve se više govori o tjelesnim nesavršenostima, a mijenja se i slika o onome što "perfekcija" jest. Tada otprilike i Rihanna mijenja svoj imidž - od mladolike mršave djevojčice prema onome što će postati "Bad Gal Riri". Dobiva nekoliko kilograma, pobjedonosno ih nosi, sve se manje opterećuje nametnutim standardima ljepote jer je u stanju kreirati (i obraniti) svoje. Na tom planu počiva i razlika između nje i Kim Kardashian – dok Riri bira novi crop top za svoj trudnički outfit, Kim pokušava skinuti osam kilograma u tri tjedna kako bi se ugurala u haljinu za Met Galu.
Vladavina oblina trajala je nekoliko godina prije nego što su na scenu stupili zoomeri, predstavnici nove generacije, s imperativima uključivosti, tolerancije i raznolikosti. Uslijedila je nova pobuna. Kao osoba koja je odrasla u svijetu koji je točno znao opisati i odrediti što "lijepo" jest i kakvo bi trebalo biti, zaista mi je zanimljivo zamišljati kako bi to bilo odrastati gledajući Billie Eilish kao ideal – duboku, promišljenu, ekstravagantnu, svojeglavu glazbenicu. Način na koji ona tretira žensko (ili bilo kakvo) tijelo bio je novost tada kada je kao maloljetnica kročila na scenu, a novost je i danas, jer se još uvijek ne možemo zasititi njezine pojave i modnih performansa kojima pomiče granice naših očekivanja. Njezin stil evoluira dok mu namjera ostaje ista: pozvati ljude na to da tijelu pokušaju pristupiti kao nečem drugom - kao glasu, kao izrazu, kao poruci, a ne samo kao pukoj estetici. Billie poziva na preispitivanje i kritičko razmišljanje, mijenjajući standarde ljepote na potpuno radikalan način. Njezino izrugivanje konvencijama nije samo sebi svrhom, već je riječ o posljedici njezinih odabira kojima želi dati ljudima do znanja da je možda vrijeme da od ljepote uopće i odustanemo. Da je na trenutak ostavimo po strani, da ne raspravljamo o njezinu postojanju ili nepostojanju, već da o njoj ne govorimo uopće. Da se radije pozabavimo tekstom, melodijom, glasom ili činjenicom da je dijete od 19 godina u stanju napisati pjesmu kao što je "Getting Older". Ono što Billie čini sa standardima ljepote drukčije je od svega što je s njima do sad učinjeno, jer ih ona niti mijenja, niti promiče, niti odbacuje: ona ih ignorira.
Uz Billie Eilish izdvajanja je vrijedna i Grace VanderWaal, također jedna od dominantnijih pjevačica nove generacije, koja se od početka nametnula kao "svoja" i već kao dvanaestogodišnja djevojčica najavila da oko toga ne misli raditi kompromise. Njezin pristup beauty fenomenu ne može se toliko iščitati iz njezina izgleda, koliko iz njezina nastupa: na kraju dana, i Graceina se figura može svrstati u kategoriju blijede, mršave i plavokose bjelkinje. No, ona je hrabra, samodostatna i samosvjesna, stoga nerijetko objavljuje slike bez šminke, s prištićima u prvom planu, javno dijeli svoje eksperimente s frizurama čak i ako ih definira kao promašaj, a kao rezultat dobiva oduševljenje svojih pratiteljica, većinom tinejdžerki, koje kao pravo osvježenje doživljavaju njezinu hrabrost da u javnost istupi onakva kakva jest. "Inspiriraju me dobri ljudi", rekla je prije nekoliko godina za "Vogue". "Prosječni ljudi. I tužni ljudi, i ljuti ljudi, i sretni ljudi... ljudi koje nikad nisam vidjela niti upoznala."
Na kraju dana, javnost ju je i upoznala pjesmom "I Don‘t Know My Name", u kojoj tematizira ono frustrirajuće razdoblje života u kojem tragamo za vlastitim identitetom, ne znamo odgovore na važna pitanja i propitkujemo ono što bismo htjeli i mogli postati. Najvažniji stih kaže: "Ne igram po pravilima", a svi znamo koja su pravila – biti besprijekorna, biti nasmiješena, namještena, ulaštena, proračunata i stereotipna, dati ljudima razlog da te vole, ispuniti čovječju žudnju za lijepim.
Ljepota. Sklad. Proporcija. Ugoda za osjetila. Nekoć, Boticellijeva Venera. Marilyn Monroe sa svojim oblinama. Zatim androgine mršavice dugačkih udova. Nedostižni ideali uskog, prstima obujmivog struka i zanosnih oblina. Danas smo pak u fitness renesansi: volimo vidjeti izražene kvadricepse, mišiće na leđima, trbušnjake. Standardi ljepote mijenjaju se iz desetljeća u desetljeće, danas i brže, a publika uronjena u čudesnu zemlju popularne kulture mora naći način da ih prati. Ipak, nismo nikada bili bliže totalnoj inkluzivnosti i prihvaćanju svakog oblika i veličine tijela. Polako dozvoljavamo strijama, ožiljcima, aknama, dlakama i celulitu da budu ono što jesu: markeri naših tijela, stranice u našim životnim pričama. No u istim su tim pričama pripovjedači često upravo slavne osobe koje će propisati što je to čemu se trebamo nakloniti. To, dakako, može imati svoje negativne posljedice, ali nije zgorega zastati i primijetiti da današnje standarde ljepote grade i dekonstruiraju osobe fizički nepomirljivo različite.
Zaista se čini da živimo u vremenu u kojem se ljepoti polako, ali sigurno dozvoljava da bude raznolika, slojevita i razgranata: osebujna i strastvena kao Kim, prkosna i revolucionarna kao Rihanna, mistična i znakovita kao Billie te spontana i dražesna kao Grace.
