Kao i većina, dobar dio svog vremena provodim na društvenim mrežama, koje su postale ultimativni izvor tog "nasmiješi se, sve će biti u redu" stava. Posebno Instagram. Puno se pisalo i pričalo o tome kako su savršeni Insta životi lažni i kako ne bismo trebali vjerovati svim tim ljudima koji nam nabijaju komplekse svojim izgledom, putovanjima, odjećom te ispravnim izborom filtera i hashtagova.
Svi ti motivacijski citati ispod selfieja na kojima su tagirani kozmetički brandovi uz dubokoumne misli Meše Selimovića ili Paula Coelha; sve te "shvatila sam smisao života dok sam se sunčala na plaži u novom bikiniju, usput pogledajte kako mi guza super izgleda nakon svih tih sati u teretani" fotke; bezbroj "osjećam se tako blagoslovljeno i zahvalno za sve što imam u životu powered by xy" postova... Sve to navelo me da se osjećam svakako, samo ne pozitivno.
Dapače, najčešće sam se osjećala kao da ne radim dovoljno na tome da budem sretna pa zato i nisam. Kao da je moja krivica što me svako ustajanje iz kreveta ne čini zahvalnom za ovaj predivan život i sve lijepo što mi se događa. Odjednom mislite da ste najgora osoba na svijetu pa nije ni čudo što vam ništa u posljednje vrijeme ne ide od ruke.
Čovjek više ne smije neraspoložen, odmah te proglase mrgudom! Što je najgore, po prirodi sam zaista optimistična, ali svi ti vječno sretni ljudi u meni probude cinika.
Nakon jednog gadnog prekida prilično kratke veze, često su mi ljudi govorili kako bih trebala biti zahvalna tom liku što me tako brzo ostavio i što to sve skupa nije trajalo duže jer bih bila još više povrijeđena. Sve se događa s razlogom, to mi je također bilo jako drago čuti, da postoji razlog zbog kojeg se osjećam najgore na svijetu.
Sve što sam htjela je pošteno se isplakati i jako dugo spavati, a ne praviti se kao da se ništa ne događa i kao da sam "jako zahvalna" tom kretenu koji mi je slomio srce. Bila bih jako zahvalna da to nije napravio, zaboga, kao i svi normalni ljudi. Zašto i kako bih trebala biti pozitivna oko toga da se osjećam užasno?
"Taj vječni pozitivni stav svako se malo forsira i aktualizira pa onda najčešće mladi ljudi pokupe taj način razmišljanja. To je jedna besmislica. Kad nekoga od njih pitate što točno misli pod time da 'treba misliti pozitivno', zapravo nemaju pojma. To je fraza koja se koristi - da ne treba misliti najgore, da se treba nadati najboljem i slično. To nije štetno samo po sebi, ali nije baš ni pametno. Moraš se potruditi da se nešto ostvari, ništa se neće dogoditi samo od sebe. Ništa neće postati dobro ako samo vjeruješ da hoće. Dakle, naglasak bi trebao biti na tome da se djeluje pozitivno, a ne samo tako misli jer se inače ništa neće promijeniti", kaže psihologinja Mirjana Krizmanić.
Dodaje kako se i sama naslušala sličnih savjeta te da, u načelu, pozitivan stav nije nešto loše, naravno, ali može imati loše posljedice.
"S jedne strane, to može biti svojevrsna utjeha nekome tko je, primjerice, ostao bez posla, ali samo kratkoročno. Ako samo mislite pozitivno, mogli biste se dovesti u još veću nevolju jer nećete ništa poduzeti u vezi toga. Uostalom, ako čovjek samo misli pozitivno, nikad neće biti pripremljen za nešto loše što bi se moglo dogoditi. Dakle, takvo razmišljanje, da će nas samo pozitivan stav negdje dovesti, jako je djetinjasto. Neka to bude utjeha, ali uvijek treba djelovati ako možete, a ne samo misliti", zaključuje Krizmanić.
No, djelovanje se baš i ne uklapa u new age filozofije u koje bismo mogli ubrojati i ovu tiraniju pozitivnog stava. Sve je to, naime, dio wellnessa. U redu, osjećate se loše, iz nekog ste razloga tužni, ali jeste li probali napraviti make over svog stana ili barem svog lica? Jeste li uveli novi korak u rutini njege lica prije spavanja tako da dođete do magične brojke od 15 različitih proizvoda koji vam trebaju?
Možda samo trebate popiti koktel uz bazen sa svojim frendicama kako biste shvatili da je život lijep, a zatim svoja saznanja o smislu života - koji je 'biti sretan', dakako - podijelite na Instagramu i nazdravite za svojih 150 lajkova i tih 150 ljudi koji vas vole. Možda samo imate premalo pastelnih boja oko sebe, jeste li razmislili o tome?
O tiraniji pozitivnog mišljenja nekoliko je knjiga napisala i Barbara Ehrenreich, američka biologinja, aktivistkinja i književnica, koja se s negativnim stranama pozitive suočila kad joj je dijagnosticiran rak dojke.
"Tražila sam potporu grupne terapije, a šokirala sam se kad sam shvatila da se sve svodi na konstantno poticanje da se od limuna napravi limunada, da se prihvati svoj rak kao dar. Ja sam se osjećala ljutito zbog raka i nisam vidjela ništa loše u tome. Naravno da je ljudski i prirodno da se želimo osjećati dobro kad stvari krenu po krivu. Ali kad ti govore da moraš promijeniti način na koji razmišljaš o raku, da moraš biti pozitivan, zapravo ti govore da moraš ostati pasivan i održavati status quo. Osjećala sam se kao da se moji osjećaji pokušavaju potpuno zatomiti", rekla je Ehrenreich, koja je o tome napisala knjigu "Smij se ili umri: Kako je pozitivno mišljenje prevarilo Ameriku i svijet".
Američke psihologinje Samantha Quintero i Jamie Long napravile su i popis fraza koje označavaju kao "toksičnu pozitivnost", a među njima su sigurno i neke koje ste već čuli.
"Don't worry, be happy" jedna je od njih, kao i "nemoj razmišljati o tome, ostani pozitivan", "ako ja to mogu, možeš i ti", "izbriši negativnost", "moglo bi biti gore", "izaberi sreću" i "sve se događa s razlogom". Vrlo je vjerojatno da ste i sami nekoga pokušali utješiti ovim frazama. Često se to događa kad nismo sigurni što reći pa iskoristimo neku od sličnih rečenica. To ne znači da smo loše osobe, ali treba znati da je ponekad dovoljno reći nekome da ste tu za njih i da ćete ih saslušati nego ih uvjeravati kako bi trebali biti sretni i zahvalni iako se osjećaju užasno.
Općenito, u društvu se stalno nameće ideja sreće, ideja da bismo trebali činiti sve da bismo bili sretni - a dok to ne postanemo, trebamo se praviti da jesmo. Svaka druga emocija je loša i ne smijemo si je dopustiti, no to zapravo radi puno više štete nego koristi. Zakopavanje emocija koje su na "negativnom" spektru, kao što su ljutnja, frustracija i tuga, dovode do toga da nakupljate nezadovoljstvo u sebi koje jednog dana mora izaći. I sigurno neće biti lijepo. Naravno da nije dobro da se cijelo vrijeme osjećate loše, ali sve te emocije moramo doživjeti i kroz njih proći.
Na kraju krajeva, užasno je iscrpljujuće stalno biti sretan. Nitko nije u takvom stanju konstantno i nitko ne može uvijek misliti da će sve na kraju biti ok. Činjenica da ne širite sreću i veselje svakog trenutka svakog dana vrlo vjerojatno ne znači da ste mrgud nego samo ljudsko biće. I to je potpuno ok.