Subota je, 22. veljače, idući dan trebam krenuti za Milano jer mi u ponedjeljak počinje ljetni semestar na faksu. Dok se spremam, mama mi govori kako je čula na vijestima da je u Italiji par zaraženih od COVID-19 virusa, no niti jedna niti druga to ne doživljavamo "previše ozbiljno" jer je i ranije bilo par zaraženih, kako u Italiji tako i u drugim dijelovima Europe.
Navečer dobivam poruku od prijateljice iz Rima koja mi govori da provjerim je li fakultet otkazan za idući tjedan. ali na stranicama nema nikakvih obavijesti o mogućem otkazivanju. Da provjerim malo bolje situaciju pročitam najnovije vijesti talijanskih novina i čujem se s prijateljem u Milanu. On mi kaže "Gle Tonka, to ti je sinoć krenulo, ima ljudi koji paničare, ali većinom je sve normalno. Jučer je bio petak, grad je bio pun, ljudi su normalno išli van, neki čak i u diskoteku."
Više ni sama ne znajući što da radim odlučujem otići u krevet i vidjeti ujutro kakva će biti situacija. Budim se u nedjelju i dočekuje me obavijest od fakulteta da su predavanja otkazana na tjedan dana, te kako umjesto 24. veljače s novim semestrom krećemo 2. ožujka. Dobro, mislim ja u sebi, situacija je takva kakva je, ne treba paničariti nego ići dan po dan. Isto tako donosim odluku ostati u Zagrebu, jer ipak ne treba ništa izazivati - uostalom idem autom tako da imam neku komociju i mogućnost odabira.
Na sjeveru Italije broj zaraženih je rastao praktički iz sata u sat, ljudi nisu koristili javni prijevoz, te više nije bilo dezinfekcijskih sredstava u ljekarnama - već su se prodavali po paprenim cijenama na Amazonu. Svakodnevno sam se čula s prijateljima koji nisu previše paničarili, ali isto tako su uveli mjere opreza sukladno s onime što im se govorilo. Čak je i čuvena talijanska kuća Armani, na čelu s genijem, osnivačem Giorgiom Armanijem, odlučila održati svoju reviju u zatvorenom, bez gledatelja, a live prijenos revije emitirao se online, na stranicama modne kuće i na Instagram profilu.
Pred kraj tjedna, stiže nova obavijest od fakulteta, predavanja su otkazana za još jedan tjedan te ista započinju 8. ožujka, a bude li bilo potrebe odvijat će se online.
Par dana kasnije započinje inicijativa milanskog gradonačelnika #MilanoNonSiFerma, koja je promicala normalan nastavak života i tražila "ne zaustavljanje" ljudi i samoga grada. Tu inicijativu podupiru i razna kulturna mjesta i manifestacije, koji su zbog virusa morali privremeno zatvoriti svoja vrata ili odgoditi planirana događanja.
Galerija Pinacoteca di Brera je tako odlučila izbaciti seriju videa na YouTubeu koji vas vode kroz muzej te u svakom otkrijete nešto novo. Uskoro je većina muzeja i galerija odlučila na isti način dati doprinos u ovoj teškoj situaciji i nekim načinom sudjelovati u ovom kulturološkom "razgovoru".
Tako ste na internetskim stranicama i društvenim mrežama galerije Cabinet & Studiolo mogli vidjeti preview izložbe, kroz koju vas vodi umjetnica Cecilia Granar s kustosicom izložbe. Svoj doprinos dala je i Galleria Raffaella Cortese live prijenosom preko Facebooka i Instagrama, gdje ste mogli pratiti "‘otvorenje" izložbe izraelske umjetnice Yael Bartana koja je bila zatvorena za posjetioce.
Inicijativu je podržala i milanska modna marka Etro, koja je u znak solidarnosti izradila majice "MILANO NEVER STOPS" te donirala novce Laboratoriju mikrobiologije i virologije bolnice Luigi Sacco u Milanu. Majice na žalost nisu bile na prodaju već ih je modna kuća poklanjala prijateljima koji su Milanesi po rođenju ili prema odabiru.
Sve je odisalo optimizmom i davalo dojam kako se Milano polako diže na noge i uzvraća udarac, dok nije došla subota 7. ožujka kada je donesena odluka o zatvaranju Lombardije do 3. travnja, a uskoro je uslijedila obavezna karantena svih građana. Kazne su velike ukoliko izađete iz stana bez valjanog razloga, smije se izlaziti do dućana po hranu ili ako idete na posao, a kako većina ljudi radi od doma, u slučaju odlaska na posao morate imati valjanu dokumentaciju sa sobom.
Nitko, pa tako niti ja, nije mogao zamišljati da će doći do toga, da će vlasti uspjeti u pothvatu zatvaranja metropole kao što je Milano. Ulice su prazne, za ulazak u dućane se čeka u redovima, grad je potpuno pust, a ljudi su u očaju. Škole i fakulteti su obustavljeni u cijeloj državi, pa svi studenti, među kojima sam i ja, slušamo predavanja online, a obrane diplomskih radova se odvijaju preko Skypea.
Puno ljudi se odlučilo trgnuti u ovom trenutku i doprinijeti borbi protiv virusa, tako su Chiara Ferragni i njen muž, talijanski reper, Fedez, pokrenuli akciju u kojoj skupljaju novac za milansku bolnicu San Raffaele, čime žele pomoći otvaranju novog odjela za borbu protiv virusa.
Situacija u gradu je ozbiljna, a ljudi su izvan sebe. Iz dana u dan niču nove inicijative koje promiču odluku ostanka kod kuće, kao ona talijanske influencerice Giulije Valentine #MySweetQuarantine. Građane se poziva da se smire i ne paničare jer će sve ovo proći.
Ja isto tako u to iskreno vjerujem, i baš sam neki dan rekla prijatelju, kako mislim da je ovo pravi trenutak u kojem se može posvetiti nečemu što inače ne stiže - u njegovom slučaju kuhanju četvero-satnog ragua, i u potpunosti prigrliti talijanski moto dolce far niente.
Odlučujem pristupiti ovoj situaciji s, koliko je god to mogućim, optimizmom. Sve će proći, i nakon svake kiše dolazi sunce, a ako imamo sreće doći će nam i duga. Stoga dragi moji Talijani ne treba očajavati, u mislima ste jedne Milanesice po izboru koja se nalazi u svom rodnom gradu, Zagrebu. A dragi moj Milano, grad koji obožavam, mjesto gdje se osjećam "doma" i koje ne prestaje ostavljati me bez daha iznova, proći će. Nakon ove prepreke zasjat’ ćeš još većim sjajem, ljudi će ponovo hodati tvojim ulicama i zaljubljivati se u tvoju ljepotu, vratit će se "obveza" aperitiva na terasama tvojih kafića, ponovno će biti la dolce vita.