Teška vremena mogu biti inspiracija za lijepe stvari, a umjetnici to znaju jako dobro. U proteklih nekoliko dana na društvenim mrežama pojavile su se fotografije novih grafiti murala na zagrebačkim ulicama. Život se preselio u stanove i kuće pa tko zna koliko će vremena proći dok uživo vidimo "Black Hole Sun" Mire Petkovića Modula te "Nekome je i park doma" i "Flowers of life" Borisa Bare i Tihomira Krkleca, ali pitali smo umjetnike što ih je inspiriralo, kako doživljavaju karantenu i samoizolaciju te o čemu maštaju kad sve ovo završi.
Miro Petković Modul
Napravili ste novi mural u Zagrebu - zašto baš sad, u ovo vrijeme karantene i izolacije?
U ograničenom perimetru kretanja i idejama koje mi vrve u mozgu u ovom periodu, otkrio mi se zid u susjednom dvorištu gdje nitko ne živi već godinama, a do tada je bio samo zid u dvorištu kojeg nikad nisam zapazio.To je bio jedan od onih dana kad si nakon svih ovih situacija spreman na sve, prepuštaš sudbini da nas sve ovo sprži k'o dinosaure ili da nas pusti da živimo. Tad sam primijetio da je zid zanimljiv kompozicijski i počeo sam ga čistiti od zaraslog drača/grmlja. Kad sam to učinio, otkrio sam još veći potencijal i ideja mi je došla sama od sebe, napraviti mural s porukom za ove sive dane koji su nas snašli, sa željom da stavim na ovu cijelu situaciju jednu vedru točku. Dok sam čistio po glavi mi se vrtjela pjesma od Soundgarden-a – 'Black hole sun', a kad sam pogledao prema vrhu kuće, bila je stvarno crna rupa u zidu. Ubrzo sam pomislio na buđenje koje nam je potrebno i povezao ga s pijevcem koji se budi ranom zorom.
Što je bila inspiracija za novo djelo i kome je ono namijenjeno?
Inspiracija je bila sama izolacija i višak vremena kojeg inače nemamo, a mural je namijenjen svima nama. Kao što smo se već svi vjerojatno zapitali, ako je ovo samo lagani scenarij koji proživljavamo, što bi bilo da je još gore. Tako sam s ovim 'pijevcem' pokušao doprijeti do svih, i onih koji imaju ili nemaju senzibilitet za uličnu umjetnost, kako bi se u ovoj situaciji dodatno zapitali. Volio bih da nas ovo ne unazadi, nego da se 'probudimo' i nakon svega ovoga postanemo bolje osobe i da se odnosimo bolje prema cijelom planetu i naravno u međuljudskim odnosima.
Kako je tekao proces rada na ovom muralu, je li se u bilo čemu razlikovao od prijašnjih?
Naravno da je, ali na pozitivan način... Nije bilo stresa i rokova koji su inače prisutni u izradi slika koje radim kao posao, a sve drugo se odvijalo kako je slika dobivala oblik, tako da sam baš s punim zadovoljstvom i bez stresa slikao sliku.
Inače radite murale tako da ih vidi što veći broj ljudi, sad je upravo suprotno. Kako se osjećate zbog toga?
Svakako kada nešto naslikate želite da što više ljudi vidi vaše djelo, jer ako osjećaš umjetnost kao svoj poziv i u današnje se vrijeme odvažiš od nje i živjeti, onda je jasno da želiš da se tvoja poruka vidi i čuje. Ali situacija je takva da i ja u ovim danima otkrivam da me vodi volja za stvaranjem. Kako su trenutno svi doma i prčkaju cijele dane po 'internetima', htio sam im donijeti zračak pozitivne energije barem na ekranima i pozvati sve nas na jedno ozbiljno buđenje. Ako sam muralom uspio doprijeti do ljudi bilo vizualno ili porukom koju šaljem, smatram da je moj rad uspio. Nadam se da su ljudi u ovim sivim danima osvijestili važnost umjetnosti. Da nema umjetnosti bilo one u muzičkom, vizualnom ili bilo kojem drugom obliku, svi bi mi vrlo brzo uvenuli.
Kako inače doživljavate ovu situaciju? Kako utječe na vaš umjetnički rad i svakodnevni život?
Situacija je, kako sam rekao, već odavno vrlo ozbiljna, svakim danom slušam vijesti o ljudima koji su krajnje neodgovorni, ne zbog sebe nego zbog drugih, tako dok se svi ne izorganiziramo i shvatimo da je to problem nećemo uspjeti kao društvo općenito. Možda sam lagani introvert (smijeh) tako da mi ova situacija ne pada toliko loše, imam dobro društvo djevojke koja je isto toliko kreativna, tako da se nadopunjujemo i guramo jedno drugo u kreativne stvari, s time da nas prati i jedno lijepo stvorenje Gaia (pesek), čak možda i previše.... Izmišljamo na dnevnoj bazi puno toga, tako da mislim: "This time next year we'll be millionaires."
Koji su vam daljnji planovi, hoće li biti još murala za vrijeme karantene? Planirate li što za vrijeme kad ovaj period prođe?
Planovi su vrlo jednostavni, a to je da bez stvaranja nema veselja. Naravno da ću se uvijek, kao i do sada, zavući u neke dijelove grada gdje nema ljudi i naći svoj zid kojeg ću oslikati i naravno poslikati, a kasnije se i pohvaliti na društvenim mrežama (smijeh) u nakani da sve razveselim. Kad sve prođe (nadam se što prije, jer vidim da neki ljudi jednostavno ne mogu ništa ne raditi, kao i ja) nadam se da ću još više stvarati i da će me ljudi kontaktirati s prijedlogom zidova na kojima je potrebna moja intervencija. Kako sam doma, a boje i platna imam... Slikam slike i stvaram nova djela. Nakon što se okonča ova situacija, sigurno će se izroditi i jedna izložba na kojoj ćemo se svi podružiti. Šaljem puse svima i želim naglasiti da se čuvate i pazite.
Boris Bare
Napravili ste novi mural u Zagrebu - zašto baš sad, u ovo vrijeme karantene i izolacije?
Zbog karantene i izolacije kultura je dosta pogođena, tako da su mi svi poslovi koje sam imao dogovorene odgođeni, pa sada imam dosta slobodnog vremena i puno ideja koje mi se gomilaju u glavi.
Što je bila inspiracija za novo djelo i kome je ono namijenjeno?
Kako nam stalno govore kroz medije da ostanemo doma, tako sam se pitao što je s onima koji nemaju dom i žive vani na cesti? Ti ljudi nemaju gdje i žive vani po parkovima pa je tako i nastao naziv rada "I nekome je park doma".
Kako je tekao proces rada na ovom muralu, je li se u bilo čemu razlikovao od prijašnjih?
Proces izrade je kao i svaki mural do sada, prvo se krene s idejom pa s izradom skice, odabirom boja te izradom murala. Razlika ovoga murala od drugih je ta što ima dosta tešku tematiku i ljudi koji su nas zatekli u parku dok smo crtali su bili oduševljeni.
Inače radite murale tako da ih vidi što veći broj ljudi, sad je upravo suprotno. Kako se osjećate zbog toga?
Nadam se da će mural biti i dalje na zidu kada ovo sve završi, a sada ga ljudi mogu vidjeti putem društvenih mreža i medija, nešto pozitive i boja u ovom sivilu koje nas okružuje.
Kako inače doživljavate ovu situaciju? Kako utječe na vaš umjetnički rad i svakodnevni život?
Kako koji dan, mislim da je isto svima, poslovi su nam stali tako da s te strane nije dobra situacija. Ali izlaz vidimo s oslikavanjem murala i uređivanjem grada. Jedini je problem što nam se zalihe boja smanjuju pa ako se situacija ne popravi nećemo više imati s čime crtati.
Koji su vam daljnji planovi, hoće li biti još murala za vrijeme karantene? Planirate li što za vrijeme kad ovaj period prođe?
S muralima nastavljam, prvi plan je oslikati cijeli park Opatovinu gdje sam za sada napravio tri murala - Guliver od prije par godina i dva nova koja sam radio s kolegom Tihomirom Krklecom.
Plan nam je sljedeći tjedan napraviti još dva velika, sve skupa oko 60 metara zida pa kada to završimo idemo dalje na nove lokacije kojima je potrebna naša pomoć. Uz to radim i na organizaciji Art parka koji bi se trebao održavati na ljeto, tako da se nadam da će do tada sve se vratiti na staro ,ali bolje, čišće i zelenije nego prije.
Tihomir Krklec Afrika
Napravili ste novi mural u Zagrebu - zašto baš sad, u ovo vrijeme karantene i izolacije?
Boris i ja smo o toj kolaboraciji pričali već prije, no radi obaveza i projekata koje imamo nismo stigli složiti neku ideju i to finalizirati. Ova karantena nam je dala jako puno slobodnog vremena pa se samim tim ubrzala cijela ta ideja.
Što je bila inspiracija za novo djelo i kome je ono namijenjeno?
Ideja se rodila jer smo u ovo doba karantene obavijeni porukama “ostani doma” , no što s onima koji nemaju dom? U isto vrijeme kad smo crtali mural, po parkovima smo vidjeli nekoliko beskućnika kojima je u tom trenutku park stvarno bio dom.
Kako je tekao proces rada na ovom muralu, je li se u bilo čemu razlikovao od prijašnjih?
Proces je uvijek isti, puno pozitive, zezanja i dobre volje.
Inače radite murale tako da ih vidi što veći broj ljudi, sad je upravo suprotno. Kako se osjećate zbog toga?
Ulica je naša galerija pa je samim tim velika koncentracija ljudi koji to vide, crtanje uvijek dogovaramo da ispunimo same sebe i da kroz zajedničko druženje stvaramo.
Kako inače doživljavate ovu situaciju? Kako utječe na vaš umjetnički rad i svakodnevni život?
Borisov i moj posao se dosta temelji na radu s ljudima, pa nas to jako puno sprječava da radimo svakodnevne poslove te dogovore za projekte. No opet nam daje dosta vremena da crtamo još više i razvijamo neke nove ideje.
Koji su vam daljnji planovi, hoće li biti još murala za vrijeme karantene? Planirate li što za vrijeme kad ovaj period prođe?
Definitivno ćemo još crtati za vrijeme karantene i nakon, no uz poštivanje propisa o socijalnoj distanci (smijeh).
