Helena Šopar Zadro možda je najljepša djevojka koju sam ikada upoznala: kao u popularnoj izreci, nije stvar samo u tome što je uspješna manekenka koja je nosila modne piste po cijelom svijetu i snimala kampanje u Parizu, Londonu i New Yorku, ona je doista lijepa i iznutra. Njezina ljubav prema rodnom Pagu izvire iz svake kolekcije koju radi sa sestrom Tamarom, paška čipka joj je vječna inspiracija, pa je i njezina vjenčanica izgledala kao savršen spoj tradicije i mode. Nikoga nije začudilo što se počela baviti modom: moda je njoj prirodna poput mora u kosi. Nikoga nije začudio ni njezin dugogodišnji stabilan brak, ni savršen imidž koji je prati. Silno sam htjela razgovarati s njom još za vrijeme karantene, i uloviti njezin prvi posjet rodnom Pagu, koji je izbjegavala dva mjeseca. Pitala sam je i o poduzetništvu, o tome kako će se moda rekonstrurirati, kako je u najtežim mjesecima održavala ljepotu, duh i ljubav u vezi, što je otkrila o sebi, i kako vidi budućnost sad kad se granice otvaraju.
S obzirom na to da su sada mjere popustile, kako se osjećaš nakon nekoliko čudnih mjeseci straha i nepoznatog pred nama? Oslobođeno, istraumatizirano, uplašeno?
- Da, osjećala sam sve što si spomenula, ponekad čak i u isto vrijeme. Strah od nepoznatog, strah od bolesti, strah za bližnje, pa oslobođenje od tog straha. Kad je krenula karantena, osjećala sam i oslobođenje od konstantnog trčanja za nečim i Vjeko i ja smo napokon bili stalno zajedno. Trauma od potresa je priča za sebe.
Kako si reagirala na cijelu situaciju s Covidom-19? Jesi li se panično izolirala i kad si se počela viđati s ljudima?
- Totalni sam štreber u takvim situacijama i držim se pravila. Pomisao da prenesem virus svojim bližnjima ili da se suprug ili ja zarazimo nije vrijedna rizika zbog želje za druženjem i kontaktom. Roditelje nisam vidjela gotovo dva mjeseca, sestru i nećake koje inače vidim svaki dan, viđala sam u parku jednom tjedno. Moja bliska prijateljica u Londonu je dobila virus s kojim se borila 40 dana i jedva ga preživjela tako da sam znala da to nije obična gripa ili prehlada te da postoji ozbiljan rizik da ugrozim sebe ili svoje bližnje. Tek sam se sad zadnjih desetak dana opustila i uživam u svim malim stvarima koje su nas za vrijeme izolacije podsjetile koliko zapravo nisu male.
Kako si provodila dane u izolaciji, kad su upute bile #ostanite doma?
- Da iPhone može mapirati moje kretanje po stanu u ta dva mjeseca, kuhinja bi zauzela 90 posto koraka. Dolazim iz takve obitelji. Moj je djed otvorio jedan od prvih restorana na otoku Pagu 60-ih godina, koji je kasnije moj tata Gorki uspješno vodio zadnjih tridesetak godina. Baka radi najbolje škampe na buzaru, a mama kolače koje svi žicamo da donese čim dolazi u Zg, dok je tata poznat po najboljim špagetima s četiri vrste sira i kajgani kojoj se najviše veselim kada se vozim prema Novalji. Odmalena se sve u našoj obitelji vrti oko hrane i prirodno je da sam naslijedila taj interes. A i imam i muža koji uživa u mom novom hobiju. Najviše uživam raditi salate i kako sam imala dovoljno vremena isprobati razne, ne uvijek uspješne, kombinacije, sada imam novih dvadesetak jela za koje se lagano prijatelji bukiraju kod nas na ručak. (smijeh)
Televiziju sam nakon par tjedana karantene ugasila, WhatsApp video pozivi su bili rezervirani za nećake, roditelje i prijatelje u New Yorku i Londonu, a večernje šetnje sa suprugom su bile dnevna tjelovježba.
Kako je izolacija utjecala na tvoj brak? Jeste li se više svađali ili ste zajedno prošli kroz ovo?
- Kako smo zbog naših poslova većinu vremena odvojeni, uživali smo što napokon možemo provoditi vrijeme zajedno. Jedino sam mu išla na živce jer je morao skinuti sve sa sebe kada bi ulazio u stan.
Jesi li uspjela biti kreativna tijekom straha od virusa i potresa?
- Vratila sam se sviranju klavira koje sam godinama zapostavljala, kuhanju i napokon sam imala vremena za čitanje. U cijelom stresu, strahu od nepoznatog, imala sam vremena za samorefleksiju, reviziju svojih želja i planova. Svi smo toliko naviknuti stalno trčati, žuriti, ne stajati, a ovo je bila prilika za pregled prioriteta, vrijednosti u životu. Šansa da shvatimo koliko smo bitni jedni drugima, koliko bez stvari koje su nam se činile banalne zapravo ne možemo funkcionirati.
Poznato je da si izuzetno bliska sa svojom sestrom, pa i radite zajedno. Kako ste održavale kontakte?
Viđale bi se u šumi ili u njihovom vrtu jednom tjedno, a video pozivi s njom i nećacima su bili svakodnevna rutina po desetak puta dnevno.
Jesi li odmah otputovala na Pag kad su se otvorile ceste i kad su ukinute propusnice?
- Otputovala sam doma kada sam se osjećala sigurnom da neću prenijeti svojim roditeljima virus. Iako sam imala pravo na propusnicu cijelo vrijeme, nisam je htjela aktivirati. Sanjarila sam o moru i mislim da je blagoslov biti na otoku za vrijeme pandemije, ali činjenica da mogu donijeti virus i zaraziti roditelje, baku, djedu, tetu, a onda i cijeli otok mi je bila prerizična za takav potez.
Puno putuješ, imaš mnogo prijatelja u inozemstvu, sigurno si komunicirala s njima? Kakva je situacija u Americi, u Engleskoj? Gdje imaš osjećaj da je najgore?
- Prije dva tjedna sam se čula s prijateljicom u New Yorku i stanje je bilo još uvijek nepromijenjeno, već treći mjesec zaredom. Svi su u svojim kućama, restorani su zatvoreni, nema druženja u parkovima, ali postoji nada za pripremanje popuštanja mjera sredinom lipnja. Ipak, odjednom je koronavirus pao u drugi plan. Danas su svi na ulicama, prosvjedi su na sve strane, a u New Yorku je uveden policijski sat od osam navečer do pet ujutro. Cijelo vrijeme se pitam je li stvarno moguće da je u 2020. bitno koje si rase. Moji prijatelji su na prosvjedima i ne razmišljaju o koroni trenutno.
Krenula si u otvaranje dućana taman prije karantene. Kakvi su vam planovi sada?
- Iako je naše poslovanje orijentirano na online i vjerujemo da će to ostati primarni kanal prodaje, silno smo željele otvoriti dućan u samom centru Zagreba. Nakon dugo traženja pronašle smo lokaciju te krenule s uređenjem prostora. Pandemija i mjere za njeno suzbijanje, pa i potres, potpuno su ispraznile grad i predviđanja koja slušamo ukazuju na to da će proći cijela ova godina, a moguće i dio iduće, dok se kao potrošači ne vratimo starim navikama pa smo zbog toga odlučile otvaranje dućana odgoditi do daljnjega. Za vrijeme pandemije našle smo se u brojnim izazovima i oko proizvodnje same kolekcije. Kako je sugerirana socijalna distanca, tako su sve naše komunikacije s konstruktoricama, proizvodnjom, tvornicama i trgovcima materijala, čipkaricama svedene na telefonske i video razgovore. Vjerujemo da će 2020. u velikoj mjeri biti uvjetovana mjerama protiv pandemije pa će i način rada ostati prilagođen tome. Udio online prodaje će rasti, a mi ćemo morati pronalaziti nove načine da se povezujemo sa kupcima.
Kako misliš da će se modna industrija promijeniti sada kada smo prošli pandemiju, ali kada se i najavljuje potencijalni "drugi val"? Misliš li da se moda uopće može rekonstruirati i na koji način?
- Teško mi je govoriti o tome, tko zna što nas čeka kroz nekoliko godina. Sigurno je da će naglasak biti na ekološkom pristupu proizvodnji, materijalima iz pouzdanih izvora, vraćanju zajednici kroz humanitarne akcije te na autentičnosti i specifičnim vještinama. Kratkoročno će rad od kuće, manje formalnih susreta i većih društvenih događanja stvoriti neke nove navike i u odijevanju pa tako vjerujem da će ovu godinu obilježiti neformalnije odijevanje, čak utilitarističko jer će se ljudi sastajati i družiti u drugačijim ambijentima gdje će moći zadovoljiti mjere društvenog distanciranja - poput druženja u prirodi. I mi već skiciramo da dio kolekcije adresira taj trend. Vjerujem da će kroz godine udio online prodaje u modnoj industriji i dalje rasti, a klasična prodaja će se morati redefinirati. Zato gledam na modne dućane kao veliki izazov jer klijentima treba ponuditi više od robe i to kroz posebna iskustva. To su trendovi kojima svjedočimo u velikim gradovima. Kupci mijenjaju navike, kupuju odjeću koja je svevremenska i koju će nositi više sezona. Nema mjesta prosječnosti. Kolekcije će biti manje, ali svaki će komad morati zavrijediti povjerenje kupaca. Revije su u rujnu već otkazane, dizajneri će pronalaziti digitalna rješenja i vjerujem da će se dio toga u budućnosti i zadržati. Bit će ovo teška godina, kao i ona iza. Jedino što možemo je truditi se i stvarati "novu normalnost".
Snimanja su ponovo počela, vidjela sam divne fotografije na kojima Ljupka Gojić Mikić nosi vaše komade, a vi one iz nove kolekcije njezinog brenda. Kako je došlo do te suradnje?
- To nije službena kampanja nove kolekcije, nju sam snimila sama u stanu za vrijeme karantene uz pomoć tripoda i self timera. A suradnja s Ljupkom se dogodila spontano. Nas dvije se nađemo na jutarnjoj kavi koja potraje do rane večere i uz puno smijeha snimimo jedna drugoj kolekciju. Predugo smo obje u ovom poslu i ne treba nam mnogo planiranja, sve dođe spontano, bez šminke, frizure, a pritom još imamo njen Jolie Petite Patisserie gdje uživamo u slasticama.
Beauty tajne u karanteni?
- Maska za lice od manuka meda, kupke s lavandinim uljem, maske za kosu od kokosovog ulja. Na lice i tijelo pokušavam stavljati sve ono što mogu i pojesti.
Što ti je od beautyja, odnosno njege o sebi, najviše nedostajalo? Što si prvo napravila kad se moglo?
- Od osamnaeste godine sam izložena stalnom šminkanju, friziranju, za vrijeme tjedana mode bi mi frizuru i šminku mijenjali sedam puta dnevno. Stoga se privatno odmaram od toga i uopće se ne šminkam, a odlasci frizeru se svedu na možda tri puta godišnje.
Gdje ćeš najprije otputovati?
- U Hrvatskoj je to bio Pag, naravno, sljedeći je Brač… A izvan će to biti moji drugi domovi: New York i London koji mi naravno najviše nedostaju.
