Rastavljeni. Razdvojeni. Raspareni.Tako bi se možda mogla prevesti serija "Uncoupled" koja trenutno uživa dosta povoljan rejting na Netflixu i IMDB-u s obzirom na ponuđeni nerazrađeni sadržaj koji zatječemo u prvoj sezoni od osam epizoda. Autor je kultna holivudska figura Darren Star, iza kojeg stoje megauspješne serije kao što su "Beverly Hills", "Melrose Place", "Seks i grad" te svojevrsni nastavak "I tek tako...", "Emily u Parizu"... Sve su te serije, koliko god teška srca to morao priznati, za periode u kojima su nastajale otvarale podosta "kontroverzne" teme (o.k. - osim Emily u fucking Parizu): od raskrinkavanja svetosti braka, nesretnih bogataša, seksualnosti za manistream publiku koja uvijek na izvjesnoj razini spoznajno kaska za onim što se smatra odavno prihvaćenim unutar određenih (privilegiranih) krugova. To su, dakako, motivi: seks za jednu noć, biseksualni odnosi, neželjena trudnoća, prijevare, posesivnosti i drugi rado opjevani motivi te (nikad dovoljno dobre) suvremenosti kojoj svjedočimo. Danas u igru, poradi "sretnih" zahtjeva naloga političke korektnosti, uz takve narative dobivamo i set manjina koje uvijek (nedovoljno svjesni) formatiramo po svojim utabanim seksističkim, rasističkim, patrijarhalnim modelima. Oni kao autori, a mi kao gledatelji. Htjeli si to priznati ili ne.
Ova pak serija na bizaran način sliči formatu "Seks i grada" – samo što su svi protagonisti gay, osim žene (Tisha Campbell) koja igra samohranu majku koja je pritom i Afroamerikanka (dvostruka manjina!). Najbolji prijatelji glavnog lika kojeg igra Neil Patrick Harris – njegovi su dramski dvojnici. Jedan je good guy, drugi je "kak‘ti" bad guy. Jedan (Emerson Brooks) je napaljeni sredovječni gay, ovisan o Grinderu i mlađim, zgodnim twink dečkima, a drugi, kojeg igra proslavljeni kazališni glumac Brooks Ashmanskas, je single, kunsthistoričar, odeblji koji vjeruje u ljubav i shodno, loše prolazi na Grinderu, aplikaciji za LGBTIQ populaciju koja traži sve što se na seks - aplikacijama već traži.
Lik Michaela Lawsona kojeg tumači Neil Patrick Harris "najadekvatniji" je format gay sredovječnog muškarca po standardima heteronormativnih vrijednosti. Kada ga upoznajemo, on je u 17-godišnjoj vezi s brokerom Colinom (kojeg briljantno hladno igra Tuc Watkins), i oni imaju sve – lijep superstylish stan u New Yorku, bave se ozbiljnim, lukrativnim zanimanjima, zgodni su i evidentno, posjećuju teretanu. Međutim, kao što znamo "raj" - fikcijski, a i onaj "stvarni" koji mislite da poznajete iz svojih susjedstava ili povremeno svog života, nerijetko ima malo veze s rajem. Zašto? Pa valjda zato što svaki okorjeli, striktan narativ ima svoju sjenu koje se, po prilici, srami. Raj se uvijek srami svog pakla, bez kojeg je lišen značenja i funkcije.
U seriji "našeg" Michaela ostavlja taj divni, hladni, mega-uspješni dečko i ovaj kreće u ljubavne pohode, duboko nesretan. I tu je mom spojlanju kraj, ali ne i kritici.
Naime, očekivano, ovakva romcom serija je kao i svaka druga (str8) serija puna iritantnih i gotovo nepodnošljivih stereotipa. Ovdje su (unatoč tome što su i redatelj i producent i pisci i većina izvođača gay) upravo gay ljudi predstavljeni kao ultra mutave "tetke". Glumačka je igra svedena na bizarna oponašanja zamišljaja toga što znači biti gay, prvenstveno u očima prosječno mutavog heteroseksualca. Dakle – feminiziranost, kolutanje očima, nazalan govor, bitchy attitude. Single žena je naravno izvrsna Fag Haguša, odeblji gay je nježan, a tzv. zgodan je arogantan, narcisoidan. Ovaj ostavljač je hladan, guta emocije, ozbiljan. I tu se (s obzirom na "izbore") dominanta publika nužno zaljubljuje u Michaela (Neila Patricka Harrisa) koji djeluje kao izvrstan zet, dovoljno ljubavan, dovoljno posesivan, pametan, topao, romantičan – sadrži sve komponente koje bi žene voljele vidjeti u svojim muškarcima, muškarci u svojim muškarcima, žene u svojim ženama. Predanost, pristojnost, strast. I opet moram reći – uvrnutu dozu posesivnosti. Na to se, čini mi se, jako puno ljudi "pali" jer kroz tu praksu čitaju voljenje, ljubavnost i strast.
Reprezentacija gay likova je za mene, kao outanu osobu, u velikoj mjeri očajna. Iako, ne može se reći - ona jest afirmativna, ali ipak heterocentrična. Istina je da je ideja heteronormativnosti kroz povijest bila pojačana kroz socio-kulturnu uvjetovanost, ali još više kroz vizualnu kulturu koja je dugi niz godina (unatoč stečenim pravima) promovirala homo - nevidljivost. Svaka je reprezentacija (uspjela ili ne) politički čin, svjestan sebe ili ne. Političnost ove serije je na mnogo načina duboko problematična, iskrivljena, i ignorantna. Kao što je i većinski dio "Seks i grada", i tragičnog mu nastavka "I tek tako..." koji nam se prijeti drugom sezonom.
Serija operira unutar ulaštenih, ispraznih šala gdje je fotografija penisa i poljubac dva muškarca golih torza najskandalozniji dio. Dosadno! Tužno! Jadno! Naravno, fikcija nema nikakvu obvezu prema našoj stvarnosti. Ona smije biti bljutava, isprazna, nekoherentna, besmislena, neodgovorna. Kao i život sam, uostalom. A svakako, kao ova serija.
