Vrijeme je za srednji prst

U obranu nepristojnosti: damski je, konačno, postalo izraziti svoj stav

24. lipanj 2020.
Fotografije: iStock 

Bliže nam se izbori, što znači da smo svakodnevno bombardirani čudnim izjavama čudnih ljudi (čudnog imena). Predizborno vrijeme u Hrvatskoj (a možda je tako i u drugim zemljama, ne znam) također je jasno vidljivo prema tome koje teme dominiraju javnim diskursom.

Ne, nećemo prije izbora pričati o ekonomiji, obrazovanju, kulturi, Europskoj uniji. Pričat ćemo o pobačaju i nasilju, uvjeravat će nas da rasizam nije rasizam, da je homofobija "nespretan izraz" i da je novinarsko postavljanje pitanja o radu javnih dužnosnika "napad". 

Tako je to već neko vrijeme, teško je obraniti se pa se, eto, već danima, možda već i tjednima, u Hrvatskoj priča o ženama i ženskim pravima, preciznije - lamentira se o pobačaju. 

Tako smo čuli stav nekih desno orijentiranih političara o tom postupku, inače posve legalnom i, barem na papiru, dostupnom svakoj građanki Republike Hrvatske koja ima osnovno zdravstveno osiguranje. Pobačaj na zahtjev u našoj državi je legalan medicinski postupak već gotovo pola stoljeća, no ipak postoje neki koji ga konstantno propituju i pokušavaju stavljati pod upitnik. 

Nino Raspudić, nezavisni na listi MOST-a, ne bi dozvolio pobačaj silovanim ženama jer ih "ionako ima malo", prema statistici, toliko malo, kaže docent na Filozofskom fakultetu, da je to "zanemarivo" - ali svejedno ga ne bi dopustio. Miroslav Škoro, još jedan doktor znanosti, kaže da se žena čak i u tom slučaju treba "savjetovati sa svojom obitelji". 

Istovremeno, diljem zemlje, taman pred izbore, organiziraju se Hodovi za život, koji za cilj imaju zabranu pobačaja. Pardon, ne, to nije njihov cilj, odnosno jest, ali ga ne žele tako eksplicitno istaknuti, ali zato Željka Markić, jedna od organizatorica i osnivačica udruge U ime obitelji, vrlo jasno na televiziji kaže da "ženino tijelo nije njezino". 

Kao odgovor, žene su u Hrvatskoj počele objavljivati fotografije na kojima pokazuju srednji prst pojedinim političarima koji bi sad pričali o ženskim pravima, uz prilično jasne poruke, poput: "Odj**ite od moje maternice". Najveći boom, dakako, izazvala je bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, čiji je srednji prst Škoro nazvao "nepristojnim činom". Usput, rekao je, doslovno citiramo: "Mogu mahati kojim god hoće prstima, to govori o njihovom karakteru, ali ono što je sigurno, kad mi dođemo na vlast dobit će po tim prstima." Pravdao se kasnije da je mislio na "one koji pljačkaju državu".

Što znači ova skandalozna izjava i zašto je, zapravo, podigla toliko prašine? Vrlo je jednostavno - to je poziv na nasilje. Čovjek je rekao da je legitimno kazniti žene koje su nepristojne i neposlušne. Treba uvesti disciplinu među žene, očito su se izmaknule kontroli. 

Strašno je u svemu tome što ti ljudi takve stvari izgovaraju potpuno nesvjesno. To je, naprosto, njihov način funkcioniranja. Nije Škoro namjerno htio reći nešto seksistički - iz njega je to jednostavno izašlo, usred gorljive rasprave, kad se malo opustio i samo govorio iz srca, kako to najveći domoljubi već rade. I to je najstrašnije - to što je njegovo "dobit će po prstima" toliko iskreno da je jezivo. 

Mnogi su se pitali zašto uopće novinari postavljaju takva pitanja likovima poput Raspudića i Škore, ili zašto obožavanog Vilija Beroša pitaju za udomljavanje djece u istospolnim obiteljima pa on "ispadne homofob". Takve stvari pokazuju ne samo stav i mišljenje političara i određene stranke, nego i njihove vrijednosti. Stavovi se mijenjaju kroz godine, ali vrijednosti malo teže i rjeđe. I one su puno ozbiljnije. Dakle, da, naravno da trebamo znati što pojedini političari misle o pobačaju na zahtjev i udomljavanju djece u istospolnim obiteljima. 

Hrvatski političari svaki put kad pričaju o ženama i njihovom položaju u društvu još se jednom dokazuju kao potpuno neinformirani huškači koji koriste najniže populističke fore kako bi dobili koji glas. Kad ih se prozove da su prešli mjeru, da je ono što je izašlo iz njihovih usta seksizam, homofobija i fašizam, onda se smrtno uvrijede, nazivajući drugu stranu "nepristojnom". 

Nepristojno? Oprostite, opet smo zaboravile da je jedina ženina funkcija u društvu šutjeti i biti dama. Nijedna poštena hrvatska žena ne psuje, ne pokazuje srednji prst, ne govori riječi poput "odj**i" ili, nedajbože, "maternica" u društvu muškarca. 

Zaboravile smo, očito - jer takve smo mi žene, lude, histerične, previše emotivne i općenito nestabilne - potpuno smo zaboravile da trebamo slušati muškarca kad nam objašnjava čemu služi žensko tijelo i kako trebamo misliti.

Zanimljivo je da se o muškom tijelu na takav način ne govori, nikada i nije. Kad se, recimo, govori o pobačaju, uvijek se ističe kako se treba "educirati mlade žene" o tome da to nije kontracepcija. A mlade muškarce? Možda bi i oni trebali znati nešto o kontracepciji. Ženama se govori da moraju paziti da ne zatrudne, da ne smiju provocirati muškarce jer se oni ne znaju kontrolirati. Kakva je to poruka mladićima? Zašto im već godinama govorimo da su životinje kad znamo da nisu? 

Suđenja za silovanje traju godinama, pa i desetljećima, psihički su i fizički strašno iscrpljujuća i štetna za žrtve i nitko normalan to ne bi htio proći, ali svejedno se razgovor uvijek svede na to da "optužba za silovanje nekome može uništiti život". A silovanje, može li to nekome uništiti život? Ne, o tome se ne priča. 

Dalje, svima su puna usta te "edukacije", ali se istovremeno protive uvođenju seksualnog odgoja u škole. Kakva je to logika, nikome nije jasno. 

Ono što je vidljivo iz ovog "slučaja" predizborne Hrvatske 2020. godine je da je sve više žena, neovisno o njihovoj političkoj orijentaciji, odlučilo redefinirati pojam dame i pristojnosti. 

Damski je, konačno, postalo izraziti svoj stav, reći da ne pristajemo na to da nas se gleda samo kao na objekt, kao na glupave pojedinke koje ne znaju misliti svojom glavom pa ih treba podučiti i objasniti im neke stvari. Postalo je neprihvatljivo da prijetite ženama da će "dobiti po prstima" kad vi budete na vlasti, a onda reći da "niste to tako mislili". 

Hrvatski političari ženama već godinama, pa i desetljećima pokazuju srednji prst, ne samo načinom na koji o njima govore, nego i izostankom bilo kakve akcije koja bi nam omogućila ravnopravnost i jednake prilike u ovom društvu. Došlo je zato i vrijeme da njima žene pokažu svoj srednji prst; drčno, bezobrazno, nepristojno, odlučno i bezrezervno. Dakle, bez razmišljanja o tome hoće li to odgovarati muškarcima ili neće. Konačno, shvatile smo, nismo mi ovdje da konstantno zadovoljavamo muškarce i radimo samo ono što će se njima svidjeti. Dosta je bilo.