In Memoriam

Hvala, Massimo: Može se čuti srcem i prstima!

24. prosinac 2022.

Fotografija: Matija Djanjesic/CROPIX

Massimo Savić (Pula, 6. lipnja 1962. – Zagreb, 23. prosinca 2022.) Kod nas romantičnih vjernika postoji taj jedan trenutak prepoznavanja, zaustavljanja i udivljenja spram vječnih tema: ljubavi, iznenadnosti rješenja koja nudi (u izobilju). Čujemo to u pjesmama, u interpretacijama, u dahu. I samo smo tada "spašeni".

Postoje pronositelji romantičnog, svojevrsne lučonoše – ljudi koji nam pokazuju kakav bi svijet trebao biti, kako bismo trebali komunicirati. Možda je opasno tvrditi, ali ljudi koji nam svojim primjerom pokazuju kako bismo trebali voljeti. Sebe, svoj posao, druge ljude. Kao da znamo da je tome tako preko njih. Oni su svjedoci. Takav je, čini nam se, bio Massimo Savić koji je svojim pjesmama i interpretacijama podsjećao na svijet ideja i na etičku obvezu estetike popularne glazbe. Ona s njim nije bila banalna, prazna, lišena stvarnosti – dapače bila je puna, ohrabrujuća i pozivala nas je na djelovanje. Njegova glazba ljubavi, ili...

image

Fotografija: Livio Andrijić/CROPIX

Da. Tako nekako. Bila je 2004. i pojavio se on s dvije fenomenalne djevojke – Meritas. Crno-bijela estetika spota, troje bezvremenskih glasova koji drže lekciju da se ljubav može čuti srcem, očima, mirisom, okusom, i da zauvijek se promijeni "sve"- kada se pojavi Ta osoba. Spot je indirektno sugerirao queerness, slobodu, onu suvremenost koju nismo znali godinama proizvesti u ovoj maloj zajednici, državi.

Poručili su nam da postoji dan u kojemu se zapravo budimo, a to je onaj dan kada počnemo osjećati da nismo sami na ovom svijetu, da je to nužnost "smisla" ljubavi. Taj Drugi koji se uvijek i iznova – odjednom pojavi, tek tako. 

image

Fotografija: Biljana Blivajs/CROPIX

Možda smo to mi sami sebi, taj Ti za kojim žudimo. Toliko je mogućih ulaza u ovu pjesmu. Nije to samo tekst, punina je to glasa, razigrana gesta, performativnost, ozbiljnost i predanost. Ili drugim riječima, imenom i prezimenom: Massimo Savić. Hvala za tu važnu promjenu koju ste radili ovom svijetu, ušima, mogućim slikama ljubavi! S vama je, kako i vaše kolege kažu: svijet postajao ljepše mjesto. A to nije malo, jer je to – sve. Jedino...

mogu reći šutnjom mogu prstima i u pijesku stopama i u mraku usnama mogu čuti srcem mogu očima nekim novim mirisom nekim novim okusom zauvijek promijenilo se sve odjednom ti u jutru što kraj mene drijema ti, a činilo se, nikog nema ti, odjednom ti u kapi kiše ti, a činilo se, nikad više mogu vidjeti kožom mogu mislima to se samo dogodi i bez riječi pogodi zauvijek promijenilo se sve stopilo se vrijeme u jedan dan dan u kom se budim i osjećam