Kao što bi TikTok generacija rekla: "Danas biram nasilje" i odmah otvoreno priznajem da do prije nekoliko mjeseci uopće nisam imala pojma da postoje UI sustavi koji stvaraju "umjetnička" djela. Naravno da sam negdje u pozadini pretpostavljala da zasigurno postoje, ali kako se bavim gotovo isključivo tradicionalnim tehnikama, svejedno mi je je li 1822. ili 3052. godina. Akvarel je uvijek akvarel, papir je uvijek papir (iako s globalnim zatopljenjem ovo potonje postaje upitno).
Onda me prije nekoliko mjeseci jedna novinarka zamolila da dam komentar o Dall E 2 sustavu umjetne inteligencije koji generira vizuale iz zadanih riječi. Vi mu, primjerice, napišete "fotografija psa koji pije matcha čaj na Maldivima" i Dall E 2 će to "stvoriti". Mogućnosti su, dobro pretpostavljate, beskrajne.
Čim sam uhvatila priliku, pronašla sam nekoliko sličnih web stranica i počela testirati što i koliko UI zna o crtanju. Nemam tendenciju bojati se novih tehnologija, tako da mi je sve to bilo uzbudljivo i fascinantno. Nadobudno sam uploadala svoje ilustracije i mašinama davala tekstualne upute kako bi generirale svoje verzije i ostala, blago rečeno, u čudu. Stroj je isporučio srednjoškolski crtež. Nezgrapne poteze. Tri noge? Ponovila sam proces nekoliko desetaka puta, ali rezultat je isti. Neke crteže još i može pohvatati, ali bilo što opuštenijeg stila ga zbunjuje. S druge strane, realističan crtež ili fotografiju generira bez ikakvih problema. Ni danas nisam pronašla odgovor zašto je to tako? Zašto bi tako "pametan" stroj nešto tako osnovno mučilo?
Bez obzira na to, čak i da se poprave nedostaci, vjerujem da umjetna inteligencija neće zamijeniti umjetnike baš kao što fotografija nije zamijenila slikarstvo, televizija nije ubila radio, niti je internet ubio TV. Svaki od ovih medija pojavom novog jednostavno je evoluirao u bolju verziju sebe.
Ali ima tu još nešto. Mislim da je pravi razlog moje uvjerenosti da strojevi ne mogu zamijeniti umjetnike nešto što dio ljudi ne zna, a dio, nažalost, zaboravlja: umjetničko djelo, jednako kao i čovjek, nije rezultat, nego proces. Isto kao što čovjek nije samo tijelo ili samo duša ili samo um, nego kombinacija sve troje, tako je svako djelo proces neodvojiv od onoga tko ga stvara i konteksta i okolnosti u kojima nastaje.
Je li vam se ovo možda dogodilo? Na nekoj od aplikacija algoritam vas počasti novim sadržajnim otkrićem. Možda je to ilustracija ili fotografija, možda neka dobra manikura ili neka jako cool modna kombinacija, možda je u pitanju dizajn interijera ili nova pjesma. O kojem god sadržaju da je riječ, ako vas djelo dovoljno zainteresira ili ako vas dovoljno duboko dirne, prvo pitanje na koje ćete potražiti odgovor je "Tko je autor?". Bolje rečeno, željet ćete saznati kontekst nastanka tog djela.
Možda je to zbog osjećaja da je autor izvor djela i da ako je stvorio jedno, mora biti još takvih stvari na istome mjestu. Možda jednostavno želite znati kakva je osoba koja stvori nešto što vas je tako dirnulo? Djeluje li kao da stvarno razumije vašu bol ili je samo slučajno nabasala na ritam s kojim možete lakše podnijeti svoju tugu? Ukratko, željet ćete upotpuniti sliku.
S druge strane, osim ako se bavite nečim sličnim, ne zanimaju vas model i marka mikrofona koji je korišten, ne zanimaju vas tehničke specifikacije fotoaparata, ne zanima vas je li kist kojim je slikano napravljen od vjeveričjeg krzna ili umjetnih vlakana. To su samo alati. Ljudi, a ne alat, ono su što nas povezuje s umjetnošću. A mašine, koliko god inteligentne, na kraju su samo alat.