Iako je u Zagrebu živjela tek godinu dana, Neli Angelova više puta u razgovoru mi govori kako ovaj grad osjeća kao svoj dom. Rođena Bugarka jednom godišnje dođe u hrvatsku metropolu i, kako kaže, uživa promatrati kako se grad razvija, ali nikad drastično ne mijenja. S direktoricom komunikacija i članicom Upravljačkog tima za tržište Jugoistočne Europe kompanije Nestlé razgovarala sam u samom centru, kultnoj kavani Kavkaz. U razgovoru je iznimno opuštena; opuštenija od cijelog tima oko nje, uključujući i mene. S iskustvom od gotovo 30 godina u Nestléu, brzo je vidljivo kako je jedna od odlika vrhunskih menadžera poštovanje prema svakom članu tima i njegovoj zadaći, bez uplitanja u njegov dio posla. Riječ "poštovanje" također se više puta spominje u našem razgovoru, a nakon što saznajem više o njezinom karijernom putu posve je jasno da je riječ o osobi od koje se može učiti.
"Počela sam raditi rano, dok sam studirala strojarstvo u Sofiji. Zaposlila sam se u prodajnom pogonu državne tvornice slatkiša, bilo je to 1992. godine. Bugarska je tada prolazila kroz tranziciju i radilo se o povijesno iznimno zanimljivom razdoblju. Počela je privatizacija i dolazak multinacionalnih kompanija pa je tvrtku u kojoj sam radila kupio Nestlé. Pripadala sam prvoj generaciji mladih ljudi koji su učili od profesionalaca iz Zapadne Europe. Bio je to period kad sam mnogo toga učila istodobno. Za početak, engleski jezik, jer smo dotad učili samo ruski, zatim vozačka dozvola koja mi je bila potrebna jer, u to vrijeme, ako si htio raditi u marketingu, morao si početi kao prodajni predstavnik kako bi vidio što se događa u stvarnom životu na tržištu. Istodobno sam išla na fakultet, ali i učila što to znači imati pravi posao i zaista raditi. Bilo je teško i izazovno, ali sam zahvalna jer sam imala priliku za sve to", govori mi Neli. Ističe važnost akademskog obrazovanja kao osnove na koju se treba graditi jer izazovi s kojima se suočavamo na poslu nisu u knjigama.
"Bez prakse ostajete nepovezani sa stvarnim životom. Na fakultetu ne dobijete ljudsku perspektivu, ne naučite soft skills, što znači empatija i što je sve potrebno da završiš projekt. Bez obzira jesi li mlad ili već iskusan, na poslu stalno iznova učiš kako se odnositi prema ljudima", kaže Angelova.
Ono o čemu i dalje uči i što ističe kao jedan od najvećih izazova u svom radu je multikulturalno poslovno okruženje.
"Tržište jugoistočne Europe sastoji se od devet država s različitim kulturnim specifičnostima. Svi moramo ostvariti rezultate, ali i uzeti u obzir te kulturne različitosti za koje ne znamo nužno odmah, čim krenemo raditi. Moramo o njima učiti usput. To su velike lekcije i tu se pokazuje snaga multinacionalnih kompanija. Stalno učiš i prilagođavaš se. U ovom smislu, moraš biti svjestan da su drugi ljudi naviknuti na drugačije stvari i percipiraju svijet na drugačiji način od tebe. Nema u tome ničeg lošeg, dapače, treba učiti od njih. U svemu tome poštovanje je jako važno. Moramo se međusobno poštivati kako bismo uspjeli", objašnjava.
Razgovaramo o uspjehu općenito, o pojmu uspjeha, i Neli priznaje kako je prije 10 i više godina imala drugačiju definiciju nego danas. "Prije 10 godina rekla bih da je uspjeh ostvariti rezultat koji želim, ali danas je puno više od toga. To je unutarnji osjećaj ugode kad postigneš ono što si zamislio. Jako mi je važan još jedan dio, a to su ljudi s kojima radim. Kad pogledam iza sebe, vidim da su ljudi s kojima sam surađivala danas razvijeni, kvalitetni profesionalci, bez obzira na to rade li još u Nestléu, u nekoj drugoj kompaniji, potpuno drugoj struci ili su postali poduzetnici. Bez obzira na to koliko si projekata uspješno završio ili koliko si novca zaradio, ljudi su indikator uspjeha. Ako ne postoji nitko tko je naslijedio tvoje znanje i ekspertizu, ne ostavljaš ništa iza sebe", ističe Neli. Uspjeh, doduše, nije jednostran, ima i svojih negativnih strana.
"Uspjeh donosi mnoge predivne stvari, ali ima i cijenu, a ona je vrijeme. Svaki se dan budim u 5.30 i radni dan mi traje 15 - 16 sati. Najveći luksuz za mene zato je buđenje bez alarma", rekla mi je kroz smijeh. Pandemija koronavirusa neizbježna je tema jer je promijenio mnogo toga u našim životima i načinu rada. Posebno su pogođene komunikacije, sektor koji vodi Neli Angelova, no ona ne promatra ništa crno - bijelo. Mnogo je promjena, ali i novih prilika.
"Generalno, i prije pandemije komunikacije su bile jedan od sektora koji se najbrže razvijao. U vrlo kratkom vremenu morali smo se jako brzo prilagoditi brojnim društvenim i tehnološkim promjenama. Dobar su primjer influenceri, koji su u manje od dvije godine postali iznimno važan kanal komunikacije koji ne možeš ignorirati, sviđao ti se ili ne. U pandemiji smo tako vidjeli veliki boom e-commercea, koji je od kanala prodaje postao i platforma komunikacije. Najveći izazov, barem u mom timu, ograničeno je kretanje. Da, tehnologija nam omogućuje učinkovitu komunikaciju, ali ona je istodobno postala statična. Moramo puno više raditi kako bismo ostvarili povezanost", objašnjava.
Kad govorimo o privatnim promjenama, Neli kaže da je najveća promjena njezin stil odijevanja, koji je od klasičnog, strogo poslovnog postao više casual business. I ne planira se vratiti natrag.
"Prije ne bih mogla ni zamisliti da uz haljinu obujem tenisice, ali sad mi se sviđa ta opuštenost i eklektičnost. Zanimljivo je da su se i korporacije počele prilagođavati, čak i prije pandemije, ali ona nas je nekako isprovocirala da potražimo neke alternativne načine funkcioniranja. Inače, volim modu i poštujem brendove u svakom sektoru jer oni komuniciraju osobnost, karakter. Volim klasične dizajnere koji imaju povijesni značaj - prava sam Chanel djevojka - a pratim i mlade lokalne dizajnere. Volim i neke brendove koji nisu nužno novi, ali imaju buntovničku tradiciju, poput Alexandera McQueena, a onda sve to volim i kombinirati", kaže Neli.
Skincare za nju je stvar higijene i već godinama ulaže u profesionalne tretmane i proizvode, a unatoč napornom rasporedu, svaki dan pronađe vremena za svoju obitelj te šeta sa svojim psom kad god može. Opuštanje i najbolji self-care za nju je razgovor s prijateljima uz čašu vina.
"Diskusija o društvenim problemima, politici, spiritualnosti... Sve to me relaksira, kao i čitanje, najčešće knjiga povijesne tematike. Društvene teme su mi važne, bavim se humanitarnim radom, ali ne zanima me nikakva promocija ni hvaljenje time", govori Neli. Razgovor se vraća na Hrvatsku pa mi kaže kako je prva stvar koju bilo koji stranac prvo primijeti kad dođe u našu zemlju - čistoća.
"Jako poštujete prirodu i kao društvo, ali kao individualci se trudite održati svoju zemlju čistom i predivnom kakva jest. Poštujem to. Vi to možda ne primjećujete jer ste naviknuli na to", kaže. Dodaje kako je upravo pitanje otpada i pakiranja nešto što joj je jako važno u posljednjih nekoliko godina.
"Često sam posjećivala Švicarsku i uvijek mi je bilo nevjerojatno koliko je ta zemlja čista, ali i koliko svi, kao društvo, ulažu energije u odvajanje otpada. Jako sam sretna da je to došlo i do nas, iako još nemamo takvu infrastrukturu kao Švicarci. Moram biti iskrena, ideju o odvajanju otpada u naš je dom donio moj sin koji sada ima 12 godina. Učili su o tome u školi i mi smo krenuli s odvajanjem plastike. Sjajno je da djeca to danas uče u školi jer moja generacija nije razgovarala o tome. Znam da je tema izazovna, ali zapravo je prilično jednostavno. Svi volimo ići na plažu i plivati u čistom moru, zar ne? Volimo otići u park na piknik i ne biti okruženi otpadom. Pa zašto ga onda ostavljamo iza sebe? Fokus mora biti na akciji", zaključuje Neli, dodajući kako nije dovoljan razgovor o tim temama, nego se trebamo angažirati i sami promijeniti ponašanje - pa će to utjecati i na one koji dolaze nakon nas. Jer tek to će biti uspjeh.
