Ideja ovog intervjua nije bila nabrajati sve uspjehe Matije Cveka. Niti razgovarati o tome kako se prometnuo u predvodnika mlađe generacije domaće glazbene struje. Suvišnim sam smatrala ispitivati ga i o njegovim nagradama i priznanjima struke te obožavanju publike. Ili o dva Porina koje je osvojio ove godine - za najbolji album pop glazbe i za najbolju mušku vokalnu izvedbu. Kao i o njegovom neupitnom talentu - kako za vokalne izvedbe, tako za autorsko izražavanje. Ideja ovog razgovora bila je ući u Matijin svijet, doznati njegova najintimnija promišljanja, stavove, nadanja, navesti ga da nam kaže čemu stremi, što ga pokreće. Onako iskreno. Ideja je bila filozofirati o životu, društvu u kojem živimo i svemu onome što nas okružuje, onako kao kad to radite s nekim jako bliskim. Ideja je bila upoznati organskog Matiju Cveka.
Najprije smo se susreli s jednim pristojnim profesionalcem koji se ubrzo nakon našeg okupljanja na setu - opustio. Usprkos tome što mu je bivanje u spotlightu od početka karijere neprivlačno i usprkos nervozi koja mu se nepogrešivo javi prije fotografiranja. Ovoga puta sve je bilo nekako drugačije. I snimanje fotografija i intervju koji slijedi…
Matija, na što su trenutačno fokusirane vaše misli? Tko ili što je u središtu vašeg svijeta?
- Fokusiran sam na rad. Konstantno promišljam o novim idejama i rješenjima, tražim načine za pomicanje vlastitih granica i jačanje produktivnosti, a da u isto vrijeme artistički pristup nije doveden u pitanje. Veselim se svakom novom nastupu. Zapravo, teško je govoriti o tome što je u središtu moga svijeta. Takve su okolnosti da je zdravlje svakako na prvome mjestu, kao i uvijek, ali sada još više jer se ne brinem samo o sebi i bližnjima, cijeli je svijet zahvaćen. Kroz to, kroz "novu" odgovornost, promišljam i o budućnosti društva, svijeta u kojem živimo. Pretpostavljam da mi je glazba i kreativnost koju kroz nju ispoljavam i svojevrsni ventil i izlječenje i neopisiv je osjećaj, kada znate da glazba liječi, biti dio toga lijeka.
Jeste li čovjek s planom ili puštate da se stvari dogode?
- Prilično sam spontan, ali volim postaviti kratkoročne i dugoročne ciljeve. Sviđa mi se ona "Čovjek planira, Bog se smije", ali nama tako malima plan je ponekad potreban. Događaju se stvari ionako, od vremena lijeganja i buđenja do poziva na prekrasne nastupe ili same inspiracije, ali planirati makar što kupiti u dućanu rješava nas nepotrebnih briga u bliskoj budućnosti.
Što za vas znači danas ozbiljno se baviti glazbom?
- Ne znam, s obzirom na to da većinu motivacije i kreativnosti crpim iz neozbiljnosti, neopterećenosti, a s druge strane epifanije, ekstaze i duhovnosti. Ako ozbiljno bavljenje glazbom podrazumijeva 8-satno službeno radno vrijeme s održivim rasporedom i smjenama, onda ja nisam taj. Ozbiljan sam u poštivanju dogovora, ispunjavanju obaveza i održavanju higijene glasa. Sve ostalo u vezi glazbe isključivo me zabavlja i hrani energijom, ali sve to smatram ozbiljnim poslom i apsolutno sam tome posvećen. Znam da sad i ovaj odgovor zvuči paradoksalno, ali - što uopće znači ozbiljno? Ozbiljno se glazbom bave i kolege koji imaju full-time poslove izvan glazbe.
Zašto ste se zaljubili u glazbu?
- Zato što je neovisna i nesputana buntovnica, nadahnjujuća, inspirirajuća i senzualna, pouzdana i učinkovita, pravovremena i empatična. Ona je moj život, u nju se ni nisam morao zaljubiti niti mogao - naprosto sam se s njom rodio.
Umjetnici su poznati kao kompleksna, da ne kažem komplicirana bića. Možete li sebe svrstati u tu kategoriju?
- Teško mi je svrstati sam sebe u kategoriju, posebno umjetničku. Bez lažne skromnosti, uopće biti u toj ladici mi je apstraktna pomisao, a zahvalan sam ako su oni uopće bili komplicirana bića, kako vi kažete, zbog svega što su ostavili čovječanstvu. Sebe smatram čovjekom, prije svega, koji uživa u stvaranju.
Koliko je teško, odnosno lako biti Matija Cvek? Ili pokušajmo ovako - u kojim situacijama je teško, a u kojima lako?
- Lako je u stanju duševnog mira, teško u stanju nesigurnosti, kolebljivosti i nemoći. Iliti, lako je kada shvatite da vas razumiju, da publika pjeva riječi koje su vama bile u glavi, kada se ljube i plešu na ritam koji ste nekada kuckali prstima. Teško je kada pred sebe postavite velika očekivanja pa se suočite s razočaranjima, ali pretpostavljam da je tako svakom živom biću.
Uz vas i publika i kritika, ali i starije kolege vežu velika očekivanja. Osim što laska, koliko pritiska proizvodi?
- Pritisak je neminovan, a izbor prilično jednostavan - prihvatiti i suočiti se ili odustati. Prethodno sam i bio odgovorio kako prevelika očekivanja, od sebe ili od drugih, dovode do razočaranja. Možda čovjek doista nađe svoj mir kada se riješi prvenstveno svojih očekivanja i dobije mudrost da uvidi čija (od drugih) želi dostići. Sve ostalo može, ali i ne mora biti muka.
U kojoj ste relaciji s vlastitim egom, očekivanjima?
- Trudim se promišljati stoički, na granici između straha i ushićenja. Pružati najbolje od sebe i ne očekivati uzvrat. Naravno da labilno dijete u meni povremeno podlegne napadima taštine. Uostalom, svatko tko se uopće usudi snimiti nešto iz svoje glave pa s tim izaći na pozornicu ima dozu ekshibicionizma u sebi, a svatko od nas ionako ima ego. Vjerujem da je bitno s egom tu i tamo popiti čaj i porazgovarati.
Kako doživljavate i kako definirate uspjeh?
- Budući da uspjeh možemo mjeriti na svakom životnom polju, reći ću da je mir zajednička karakteristika svakom uspjehu u životu. Često se kaže da se ništa nije dogodilo preko noći i da je iza svega lijepog što se događa puno truda i rada.
Ipak, jeste li ikad na tom putu pomislili na odricanje, s čime vam se najteže bilo nositi?
- Najveći kamen spoticanja svakako su bile skepse i sumnje koje pozitivnim valovima učenja, rasta i razvoja mogu naštetiti te tako sputati osobu. Vjerujem da se sve uspješnije borim s demonima ništavila i kompleksima manje vrijednosti, ali... mlad sam, imam vremena...
Što vas ljuti, stvara vam nelagodu?
- Ne volim kada se gubi vrijeme nepotrebno, a svi mi ljudi na mnoge nebitne stvari bespotrebno gubimo dragocjeno vrijeme.
Autor ste vlastitih pjesama. Koliko su one odraz vas? Je li to vaš način za raznorazna životna čišćenja?
- Moje su mi pjesme katalizatori. Svaka na meni ostavlja trag i svaka me na neki način mijenja. Pjesmama želim da ostanu, a sebi da postanem.
Kako biste sebe opisali kao muškarca, partnera, suradnika, a kako kao prijatelja?
- Trudim se biti pošten u svakom odnosu. Ne bih se kladio da mi to uvijek polazi za rukom, ali okružen sam predivnim ljudima koji su izuzetno tolerantni i moja su najveća snaga. Oni me definiraju te se osjećam kvalitetnim čovjekom zbog njihova prisustva.
U stabilnoj ste vezi s kolegicom Nikom Turković. Kako izgleda život dvoje glazbenika?
- Nadam se da nitko ne misli kako stanom svaki dan odzvanjaju anđeoski dvoglasi. Ne prakticiramo ni gugutanje ljubavnih pjesama na cvjetnim livadama ni šaputanje petrarkističkih stihova prije sna. Razgovaramo, mirimo se, svađamo, kuhamo objede, ponekad naručujemo glupu hranu, gledamo Netflix, cugamo s prijateljima. Razmatramo (i glazbenu) budućnost i tu i tamo poslušamo demo snimke.
Koja je vaša definicija ljubavi? Partnerskog odnosa?
- Kompromis, tolerancija i strast. Ljubav, poštovanje, prijateljstvo.
A u koje moralne vrijednosti vjerujete i od kojih ne odustajete?
- Vjerujem u poštovanje i iskrenost. Svaka moralna vrijednost ima svoju težinu, a ovisno o načinu na koji ih individualac kombinira, tako mi se sviđa više ili manje... Moralne vrijednosti se ogledaju u ponašanju okoline, pa tako (ne) odustajem od ljudi.
Postoje li neke ograde koje biste voljeli srušiti, metaforički, naravno?
- Ne volim destruktivnost, stoga radije nađem način da otvorim ogradu, a ako nije moguće, onda je preskočim. Vjerujem u građenje mostova, a ne zidova. Što se ljudskih ograda tiče, njihove su, a ne moje. Nije na meni da ih rušim niti da se sudim oko "meje".
Što za vas znači sloboda?
- Sloboda je stanje uma i duha. Nalazim je na različitim mjestima, a trudim se ostati slobodan okružujući se pozitivnim ljudima, odličnom glazbom s puno ljubavi. Slobodu sami biramo!
Čime se vodite kroz život, kako biste opisali svoju životnu filozofiju?
- Moja filozofija je kombinacija svakodnevnog života i suživota te pjesama koje stvaram. "Za mene postoji u životu samo ekstaza. Ne razlikujem ima li u toj ekstazi neke moralne sreće, nekog sazrijevanja, nečega etičkog. To je moj život, svagdašnji", govorila je velika Vesna Parun. Volim tu misao.
O čemu je maštao Matija kao klinac, a o čemu mašta ovaj odrasli?
- Mali Matija je, kao i svaki klinac, maštao o raznim stvarima, zanimanjima, interesima... Nekada sam želio igrati nogomet na stadionima, a danas ih želim napuniti divnim ljudima s kojima ću pjevati, plesati i "okinuti" tu sličicu nakon zadnje pjesme.
Koji lik iz serije/filma/knjige bi najbolje opisao vas - vas danas?
- Krenuo sam razmišljati, ali vrlo brzo mi je došlo... Baloo - veliki, raspjevani medo iz "Knjige o džungli", to je taj!
Kako izgledaju procesi stvaranja?
- Inspiracija ne bira ni vrijeme ni mjesto pa se trudim uvijek biti spreman. Quincy Jones je govorio da uz krevet uvijek ima notes i olovku kako inspiracija ne bi pobjegla kod sljedećeg sretnika. Svako novo stvaranje je individualno, nemam kalup ili vrijeme stvaranja.
O čemu se najviše propitujete?
- Pitam se postoje li crvena i plava pilula te koji je pravi odabir.
Što biste rekli, je li vam se dogodila "prava zrelost"? Ako da, u kojem trenutku?
- Ako mi se još nije dogodila, volio bih da tako i ostane, a ako jest, onda idem još malo igrati Fifu. Uostalom, zar nije poanta zadržati dijete u sebi? Pritom, što definira zrelost? Po nekim sam društvenim uzusima itekako zreo. Godište mi možda ne ide u prilog. I, eto nam opet oksimorona!
Jeste li sebi najbolji prijatelj - jeste li uspjeli doseći razinu da najviše vjerujete sebi i da sa sobom njegujete jedan lijep, skladan odnos?
- Sâm sa sobom se dosta dobro slažem i trudim se uvijek vjerovati intuiciji. Istina, nekad se i posvađamo, ali funkcioniramo skroz okej. Pa to je normalno, zar ne?
Koliko vas je životni put glazbenika promijenio i koliko vas mijenja?
- Mijenja me iz dana u dan, upoznavanjem novih predivnih ljudi i glazbenika. Sve je to dio mog životnog puta kroz glazbu, zahvalan sam što imam priliku sjediti s velikim ljudima diljem regije, družiti se s njima i razgovarati o glazbi.
Koliko je zahtjevno u svijetu društvenih mreža, raznih pritisaka, očekivanja, zadržati sebe i svoj psihološki balans?
- Hvala vam, ovime smo se dotakli jednog od najvećih problema današnjice, pogotovo ako govorimo o mlađoj populaciji. Teški tjedni, dani ili sati se događaju svakome pa i meni. Radim na sebi i učim se usporiti ovaj ludo brzi svijet kada osjetim da ide puno brže od mene. Kada se sve zbroji i oduzme, sretnih je dana puno više i zbog toga sam jako zahvalan. Naravno da je na svakome njegov/njen odabir što će objaviti i poštujem one koji objavljuju samo lijepe fotografije i sretne trenutke, ali nije zgorega još jednom naglasiti da život nije samo to. Da jest, možda bi nam bio dosadan. A kad nije, tome stremimo i uspoređujemo se s onim što na tim mrežama vidimo. Komplicirano je, ali vjerujem da se u životu možemo vratiti jednostavnosti postojanja i uživanja u svakom trenutku. Spoznaji onoga što volimo, želimo i otprilike kamo idemo.
Kako biste opisali svijet i društvo u kojima živimo?
- "Blagi povjetarac, mekana struktura, upitna kultura, neupitna je praznina."
Zahvaljujemo Galeriji Kranjčar na pomoći i ustupljenom prostoru za snimanje editorijala
