三宅 一生

Issey Miyake: "Ne dizajniram za filozofiju već za život"

09. kolovoz 2022.

Fotografije: Profimedia 

Vodeći japanski i svjetski dizajner napustio nas je i ostavio svoje golemo nasljeđe koje tek valja proučavati. Volio je tehnologiju, ljude, život, a i svjedočio je ponajvećem užasu naše civilizacije - atomskoj bombi.

Issey Miyake preminuo je u 84 godini života. Bio je poznat po svom tehnološki spretno osposobljenom dizajnu odjeće, izložbama i mirisima, poput "L‘eau d‘Issey", koji je postao njegov najpoznatiji proizvod. Miyake je rođen 22. travnja 1938. u Hirošimi u Japanu, gdje je svjedočio atomskom bombardiranju u kolovozu 1945. Kao dijete želio je postati plesač. Njegovo zanimanje za modu počelo je proučavanjem sestrinih modnih časopisa.

Studirao je grafički dizajn na Sveučilištu Tama Art u Tokiju, gdje je diplomirao 1964. godine. Svoj je dizajn prijavio na modno natjecanje na Bunka Fashion Collegeu u Tokiju. Međutim, nije pobijedio na natjecanju zbog nedostatka krojačkih ili šivaćih vještina. Nakon mature, upisao se u školu Chambre syndicale de la couture parisienne u Parizu i bio šegrt kod Guya Larochea kao pomoćni dizajner. Također je radio s Hubertom de Givenchyjem, za kojeg je, navodno, crtao 50 do 100 skica dnevno.

Davne 1969. preselio se u New York, gdje je upoznao umjetnike poput Christa i Roberta Rauschenberga. Upisao se na satove engleskog na Sveučilištu Columbia te je radio na Sedmoj aveniji za dizajnera Geoffreya Beenea. Povratkom u Tokio 1970., osnovao je Miyake Design Studio te već od samog početka postao vrhunski proizvođač ženske mode.

image

Proljeće/ljeto 1988./89. 

image

Jesen/zima 1999./2000. za brend Issey Miyake

U kasnim 1980-ima počeo je eksperimentirati s novim metodama plisiranja koje su omogućile i fleksibilnost pokreta za onoga tko ih nosi kao i jednostavnost njege i proizvodnje. Odjevni predmeti se najprije režu i šivaju, zatim stavljaju u sendvič između slojeva papira i stavljaju u prešu za zagrijavanje, gdje se nabiru. "Memorija" tkanine drži nabore i kada se odjeća oslobodi svoje papirnate čahure, spremna je za nošenje. Napravio je kostim za Ballett Frankfurt s ultra pernatim poliesterskim dresom trajno nabranim u komadu pod nazivom "The Loss of Small Detail" Williama Forsythea, a također je radio na baletu "Garden in setting". Miyake je shvatio da nova metoda izrade odjeće dobro pristaje primarno plesačima. Nakon što je proučio kako se plesači kreću, poslao je 200 do 300 odjevnih komada da plesači nose u svakoj izvedbi predstave "The Last Detail". To je dovelo do razvoja asortimana "Pleats, Please" i nadahnulo ga da koristi plesačice za izlaganje svojih radova.

U životu je navijao za evoluciju, u najširem smislu te riječi. I privatno i poslovno. Znao je da je većina ljudi toksično nakačena na prošlost, na nostalgiju.

image

Švedski model Emma Sjöberg na reviji 1995. 

image

Švedski model Emma Sjöberg 1995.

Vjerovao je da ne kreira estetiku, već stil života. Stil baziran na življenom iskustvu. Vjerovao je u sinergiju svih umjetnosti. Osobito je volio muzeje te je njima u čast jednom prilikom izjavio: "Mnogi će ljudi reći, pa odjeću treba nositi; ali mislim da je ljudi mogu i trebaju gledati u javnosti, kao da gledaju film. Mislim da su muzejske izložbe vrlo važne." 

Politici nije bio sklon. Izmicao se iz bilo kojeg oblika umjetničkog i političkog aktivizma. Neki od glavnih utjecaja na njegovu iznimnu karijeru bili su Isamu Noguchi, Irving Penn i kako je jednom rekao "gledanje nereda 1968. u Parizu". Profesionalno je žudio za kreiranjem odjeće od jednog komada tkanine. Tehnologiju je koristio "s mjerom" jer je znao koliko je važno kombinirati je s tradicionalnim rukotvorinama odnosno koristiti tehnologiju za repliciranje umirućih umjetnosti kako se ne bi izgubile. 

image

Proljeće/ljeto 1999. godine 

Miyake je za života nadgledao sveukupni smjer svih linija koje je stvorila njegova tvrtka, iako je pojedinačne kolekcije dizajniralo njegovo osoblje od njegovog "povlačenja" iz svijeta mode 1997. godine. Kao i mnogi modni dizajneri, Issey Miyake također je kreirao i svoju liniju parfema. Njegov prvi miris, lagani vodeno-cvjetni "L‘eau d‘Issey" za žene, lansiran je 1992. Naziv "L‘eau d‘Issey" (IIsseyjeva voda) je igra riječi. Na francuskom zvuči identično kao "l‘odyssée" (engleski "odyssey"). Bočica koju je dizajnirao sam Miyake prikazuje pogled na mjesec iza Eiffelovog tornja iz njegovog stana u Parizu. Nakon uspjeha tog mirisa uslijedio je "L‘eau d‘Issey Pour Homme" (za muškarce) iz 1994. Treći "L‘eau Bleue d‘Issey Pour Homme" predstavljen je 2004.; a njegova evolucija, "L‘eau Bleue d‘Issey Eau Fraiche" već 2006. godine.

Svake godine od 2007., Issey Miyake je izbacio po "vremenski ograničen" miris za dame preko kojeg bi predstavio "gostujućeg" parfumera. Novi muški miris Issey Miyake, "L‘eau d‘Issey Pour Homme Intense", predstavljen je u Nordstromu u Sjedinjenim Državama u lipnju 2007., a veće svjetsko predstavljanje uslijedilo je u rujnu iste godine. Mirisi Issey Miyake proizvode se prema dugoročnom ugovoru od strane Beauté Prestige International odjela Shiseida, koji također proizvodi mirise za Narcisa Rodrigueza, Elie Saab i Jean - Paul Gaultiera. Slavna je njegova misao da dizajnira za život, a ne filozofiju, što se eksplicitno i vidjelo u njegovu radu. Jednostavnost, čistoća i praktičnost odlike su njegove - umjetnosti!