Ivan Vukušić, poznato je TV lice, ali i povremeni DJ, art direktor. Spremno je s nama podijelio svoj pogled na zasigurno najveći fenomen koji nas ne prestaje intrigirati - ljubav.
Što je ljubav?
- Kada je... smiješno, mučno, s leptirićima, lagano, komplicirano, jednostavno ili kad jednostavno ne ide. Kada je pogled oči u oči toliko jasan da su sve riječi suvišne. Kada odlaziš, a voliš i kad ostaješ, no znaš da treba otići. Sve je to ljubav.
Badiou kaže da je ljubav prelaženje nečega što je moglo izgledati nemoguće? Koliko ste puta prešli tu granicu radi ljubavi?
- Uvijek ulaskom u ljubavni odnos pređemo tu granicu jer bez tog prelaska se ljubav jednostavno ne događa. Prvo moramo pomisliti da nemoguće ima šanse postati stvarnost. To je preduvjet za čudo. Jer ljubiti nekoga barem upola kao sebe je čudo. Pogotovo u ovom moru samoljublja kojeg zovemo moderna svakodnevnica kojom smo nažalost okruženi.
Mediji nam nude previše bljutavih, sladunjavih i razvodnjenih osjećaja o ljubavi – koliko treba da se emancipiramo od tih slika?
- Netko nikada ne nasjedne na tu sladunjavu spiku, a nekome treba vječnost da shvati da su ljubav i život potpuno drugačiji od slike s TV-a, filmova i jumbo plakata. Osobno volim sanjariti tako da ugodu pronalazim negdje između medijski nametnutih klišeja i iskustva stečenih kroz život. Sanjarenje je važno. Misao i svijest su jači od svega.
Ljubav se kod mnogih umjetnika u povijesti kulture doživljava kroz prizmu vizualnog šoka – što volite, primjećujete kod svojih partnerica?
- Primjećujem kako se nose. Kako se nose s garderobom, izgledom, dobrim i lošim danom te sa mnom. Nekad sam sebe stavljao na prvo mjesto, a onda sam shvatio da je to zamka. Ako se nose dobro sa sobom onda ni sa mnom nema problema. Primjećujem pogled, stav i stas. Stajling također primjećujem. Volim kad osmijeh nije zavođenje nego odraz sreće iznutra i primjećujem kad je sjaj u oku pravi sjaj. Nekad sam ga miješao sa sjenom u oku. Slični su dosta, čovjek se lako prevari.
Koje slike ljubavi iz književnosti, glazbe, filma su oblikovali vaše razumijevanje ljubavi?
- Kod mene su najveći utjecaj imale pjesme. Glazba i fantaziranje imaju znak jednakosti u mom životu. Od LL Cool J-eve “Hey Lover” do Keith Sweatovih “Nobody” i “Twisted” pa do Boyz II Men. Prince s “I would die for you”, Dvornikove “Tebi pripadam” i “Lady”, “Telefon” od Denis&Denis, Roy Orbisonova “I drove all night”, INXS “Never tear us apart”, Depeche mode “Strangelove” i još stotine drugih. Spotovi su mi davali uvijek jedan smjer, a slušanje neki potpuno novi “moj” dojam o ljubavi. To me uvelike oblikovalo i usmjerilo u životnom shvaćanju i promišljanju na tu temu.
Tko vas je ponajviše odgojio u pitanjima ljubavi? Majka, otac, sestra, ljubavnice, prijatelji….svi odgovori su točni.
- Majka je uvijek igrala najveću ulogu u usađivanju istinskih životnih vrijednosti, skromnosti i požrtvovnosti na svim poljima pa tako i u ljubavi. Brat Hrvoje je stariji 6 godina te je samim time bio uzor i primjer što je logično kad imaš starijeg brata. Često sam upravo zahvaljujući njemu imao priliku prije svoje 18. godine života biti u društvu starijih od sebe gdje su me rado prihvaćali pa sam nekako i prije dobio uvid u to kako izgledaju odnosi i veze. Ta druženja u kojima sa starijima od sebe možeš pričati o svemu i sve ih pitati su mi se pokazala poučnima i korisnima. Zahvalan sam na toj privilegiji.
Koje su najvažnije lekcije naučene?
- Najvažnije je ne zaboraviti da smo ljudi i da moramo opraštati svima pa i sebi. Opraštanje je zapravo razumijevanje. Kad poželiš razumjeti onda ćeš lako i oprostiti. Sve dolazi iznutra i zato je važno biti dobar i iskren prema sebi.
U današnjem je svijetu rasprostranjeno uvjerenje da svatko slijedi svoj interes, da je to rentabilna, proračunata investicija – kako se othrvati tom dojmu? Kako se preodgojiti?
- Mislite na ljubav? Pa mi ljudi imamo nevjerojatnu moć uvjeriti sebe i sve druge oko nas u stvari koje ne postoje pa čak i u ljubavi. Tako mnogi iz interesa naprave sve potrebno da neke ljubavi uspiju iz računice i celofana koji je potreban radi dojma koji se želi ostavljati u društvu. To je legitimno i primjećujem to često, ali sve me manje okupira. Ako je to nečiji odabir nema tu preodgoja. Nekome su statusi i materijalna dobra iznad emocije i duhovne povezanosti. To se vidi iz aviona i takvi parovi su mi zapravo žalosni. Nadam se da sam dobro shvatio vaše pitanje.
Ima li ljubav revolucionarni potencijal?
- Ima. Naravno da ima. Ali ne samo ona ljubav među partnerima već bilo koja ljubav. Ja bih za svog psa letio na kraj svijeta. Jednako kao i za curu ili člana obitelji. Ljubav je osjećaj u nama koji smo odlučili čuvati i osjećati što je duže moguće jer nas čini boljima i potiče na probijanje granica do te mjere da smo si neprepoznatljivi. Ako to nije revolucija onda ne znam što je.
Jesu li različitosti ili sličnosti u partnerstvu pretpostavka izgradnje tog zajedničkog "svijeta"?
- Nema pretpostavki i nema pravila. Mi smo svi ljudi svatko sa svojim snovima, željama i greškama. Naš istinski život počinje nakon što nas indoktriniraju na vjerskom, socijalnom, obrazovnom i mnogim drugim nivoima. Nakon toga mi tražimo partnera, a zapravo je vrijeme da napokon počnemo tražiti sebe. Stvari su tako nespretno postavljene da je na kraju krajeva u ljubavi, kao i u životu, sve moguće.