Generacija Z: svoja, samodostatna, osviještena, zainteresirana. Znatiželjna, ustrajna i pomalo tvrdoglava. Skeptična prema tradiciji i katkad s pravom, katkad suviše impulzivno rušilački nastrojena. Pod jakim utjecajem društvenih mreža, napredne tehnologije i globalizacije za koju svaki dan iznova možemo reći kako nikad nije bila jača, njihovi su svjetonazori drukčiji od onih koje njeguju ljudi koji nisu odrasli okruženi tolikim informacijama. U tom kontekstu, zapitali smo se: koliko se promijenila kultura dejtanja među pripadnicima mlađih generacija?
Vjerujemo da je lako zapasti u neke predrasude. Djeca koja su odrastala okružena tehnologijom, pomislit ćemo, u svojim dvadesetima sigurno ne znaju komunicirati, konstantno vise na mobitelima i nisu u stanju pokrenuti face-to-face konverzaciju. Vjerojatno imaju previsoka očekivanja, izgubili su neke manire i otpustili tradicionalne vrijednosti.
Istina je, dakako, daleko od toga. Da – mladi danas znaju što žele, svjesni su mogućnosti koje su im otvorene i nisu obožavatelji nekih zastarjelih običaja, ali svakako su manje podložni utjecaju mobitela nego što bi se dalo pretpostaviti. Preferiraju sastanke odnosno spojeve uživo, dopisivanje od 0 do 24 ih umara i većinski su ga odbacili, a pravila i igrice svima idu na živce. Dečki vole kad se cura javi prva, a nisu više ni dužni platiti prvo (i svako iduće) piće. Prvi spoj pretežito traži opuštenu atmosferu i zato se najčešće za prve faze izlazaka od lokacija bira kafić. Na večere i u kino više se ne ide, a outfiti se usklađuju s onime što jesi. Za potrebe našeg malog istraživanja razgovarali smo s tri dominantna, hrabra, moglo bi se reći i prototipna "zeovca": jednim dečkom i dvije djevojke, u dobi između devetnaest i dvadeset pet godina.
Kako danas upoznati dečka/curu? Događa li se to češće uživo ili preko društvenih mreža?
Helena (22): Prije sam znala koristiti Tinder, ali ga već neko vrijeme ne koristim. Iako bi se i dok sam ga koristila to moglo uvjetno nazvati upoznavanjem, jer najčešće ne bi došlo do nekog dejta, kave ili već nečeg trećeg. Osobno mi je "upoznavanje" preko društvenih mreža malo bedasto, u smislu javljanja nepoznatim osobama s ciljem da se upoznate. Iako, događa mi se i to! U posljednje vrijeme sam zapravo najviše osoba upoznala preko frendova.
Lovro (19): Uživo, svakako. Preko Instagrama mogu saznati za osobu, što mi može u najboljem slučaju dati neke ideje kako joj želim pristupiti kad se upoznamo uživo. Imam osjećaj da se samo uživo mogu istinski predstaviti pa mi je bilo kakvo ulaženje u DM-ove prije upoznavanja besmisleno jer ako me ni ne znaš, kako ćeš odlučiti želiš li sa mnom van ili ne. Tinder sam jednom instalirao iz dosade, ali osjećao sam se jako nelagodno od cijele te dinamike u kojoj ako platiš možeš upoznati više ljudi, pa sam je dosta brzo deinstalirao.
Antonela (24): Nisam ljubitelj upoznavanja preko društvenih mreža. Jednom sam se opekla, pa svakako pazim da osobu s kojom mislim izaći već znam preko nekoga. Smatram da treba i više hrabrosti da ti netko danas priđe uživo, svi smo jaki preko ekrana ali kad treba uživo prići, onda počne panika.
A klubovi?
Helena: Možda su manje šanse upoznati nekoga u klubu nego preko frendova, i općenito je klupska atmosfera jedinstvena, u smislu da je usijanija, ljubav podebljana alkoholom; ali ljudi se svakako povezuju pa ne vidim zašto se susret u klubu ne bi mogao pretvoriti u nešto više.
Lovro: Imam osjećaj da je zagrebačka klupska scena dovoljno razvijena da možeš naći klub koji pokriva tvoj relativno specifičan ukus u muziku, što može značiti da će tamo biti i više ljudi koji s tobom dijele i neke druge interese (hobiji, umjetnost generalno…). Imam osjećaj da to je dosta dobra vezivna točka za ljude, a i u klubu možeš vidjeti generalnu energiju i socijalnu inteligenciju osobe, što je dosta bitno u vezi. Sve u svemu, baš ne bih odbacio klubove kao mjesto za upoznavanje ljudi.
Tko se prvi javlja? Cura ili dečko?
Helena: Javlja se ili onaj kome je više stalo ili onaj tko je više očajan. Uglavnom se dečki javljaju prvi – iz drugog razloga.
Lovro: Tko god hoće! Mislim da je taj narativ da se dečko prvi javlja baš toksičan dio heteronormativnosti koji samo rezultira time da cure moraju podnositi ljigave dečke koji im se nabacuju uživo, javljaju na Instagramu i ne znaju za riječ “ne” zbog tog nekog groznog mindseta u stilu, "ne j*** lijep, nego uporan". Prijatelj koji studira u Nizozemskoj mi je baš pričao da se tamo znao naći i u situaciji u kojoj mu cura priđe u klubu i ponudi ga pićem. Takve stvari češće želim vidjeti kod nas. Također, imam dojam da većina dečki vole i žele da im cure prilaze, ali zato što se o tome ne priča i ne daje se društvena potpora, cure se ne javljaju prve i ne stupaju u potencijalno predivne odnose s ljudima jer se boje, te su osuđene na ono vječno "što bi bilo, kad bi bilo" maštanje u krevetu prije spavanja.
Antonela: Nemam problem s time da se javim prva, ali sam po tom pitanju malo staromodnija i više volim kad se meni dečki prvi jave. Ali sjećam se da sam ja svom prvom dečku prva uletjela i nakon toga smo ostali skupa tri godine. Dečki su često u strahu kad treba prići jer se boje tog velikog "ne", koji im utječe na ego.
Igrate li "igrice"?
Helena: Jao, najgora je ona, "on se meni nije javio 2 sata, ja ću njemu odgovoriti za 4". Ako se oboje pravimo nedostupni, zašto se uopće trudimo?
Lovro: Baš ne volim te igrice. Komunikacija je uvijek ključna u vezama, a bilo kakve igrice unutar veza se dosta brzo primijete pa već rano u odnosu postoji nešto za što oboje znate, ali ne pričate o tome. Kad poruke i geste koje šalješ postaju svjesno dvosmislene, to je samo po sebi nezdravo. Ako takvu dinamiku već rano normaliziraš, može dovesti do raspada konekcije u odnosu. Mislim da te igre kao "čekam da se ti prvi javiš" ili "ne želim poslati dvije poruke za redom" mogu dovesti do igara kao što su "reći ću da sam ok kad zapravo nisam i očekujem da ti to iščitaš" i "hladno ću odgovarati na poruke jer očekujem da se ispričaš za nešto što si napravio/la sinoć".
Tko plaća piće?
Helena: Ne znam za druge, ali ja se vodim pravilom da tko zove, taj i plaća. A volim i ja platiti prvi račun, tako da na kraju mogu reći "ti ćeš sljedeći" pa sam se odmah pozvala i na drugi dejt.
Antonela: Ja sam uvijek za onu - čist račun, duga ljubav - pa recimo on plati prvi put, a ja idući.
Lovro: Te "dečki plaćaju" priče mogu lako uvesti zastarjele "muškarac je privrednik, muškarac plaća" narative u vezi, jer kao, ne daj bože da žena više zarađuje od muškarca. Iskreno mislim da više cura danas to primjećuje, pa sukladno tome žele i one platiti za dejt. S druge strane, plaćanje na prvom dejtu može biti i samo pristojna i lijepa gesta. Moje je nekakvo pravilo "tko je zvao na dejt, taj plaća", a kasnije ne bi ni jedna osoba trebala dominirati u tome tko više troši u vezi.
Je li pandemija utjecala na društveni, u ovom smislu i ljubavni život?
Helena: S obzirom na to da sam izašla iz veze taman kada se pandemija počela stišavati, ne bih rekla. Ne mogu se izvući na to da mi je pandemija uništila vezu, ali nije mi uništila ni solo život, tako da sam ipak izvukla bolji kraj. Ako išta, kraj pandemije mi je poboljšao društveni život jer se svima ide van i upoznaju novi ljudi.
Lovro: U pandemiju smo ušli istovremeno kad sam ja izašao iz relativno duge veze, tako da sam vrhunac lockdowna proveo želeći odmor od ozbiljnih odnosa. Mislim da jesam generalno upoznao manje ljudi tijekom pandemije, ali nisam se nikad baš osjećao kao da mi dejt life nekontrolirano stagnira.
Kako znate da je dejtanje preraslo u vezu?
Antonela: Ja sam ta koja voli sve crno na bijelo pa otvoreno pričam i o tome. Ako se viđam s nekim kroz 2-3 mjeseca, ne vidim zašto to ne bismo nazvali vezom. Volim uvijek reći onako kako jest. Ako mi se osoba sviđa, nastavit ću izlaziti s njom i čut ćemo se preko poruka, a ako ne, brzo to raščistim jer nema smisla da jedno drugom trošimo vrijeme.
Lovro: Meni takve nominalizacije nikad nisu bile previše bitne, iako priznajem da je to možda samo trunak nekog straha od veza i ozbiljnih odnosa generalno. Drugim ljudima taj službeni prijelaz služi kao jasan znak privrženosti koji je bitan kako bi ugušio neke nesigurnosti. Ja najčešće to ostavim preferencijama druge osobe, ako ti je bitno da ono što imamo u nekom specifičnom trenutku nazovemo vezom, nema problema. Možda ubijem neku romansu u tome, ali bože moj.
Helena: Već neko vrijeme nisam u vezi, pa ne znam kako bi to sada izgledalo, ali osobno volim stvari učiniti službenima. Pogotovo jer su danas odnosi puni sivih zona. A veza bi trebala doći uz iskrenost, pa nije problem iskreno ni pitati drugu osobu da nam bude cura ili dečko. Plus, treba imati točan datum za slavljenje godišnjice!
Vrijedi li još uvijek "pravilo trećeg dejta"?
Antonela: Uf... Pravilo je: što kasnije, to bolje. U početku se dečki uvijek više trude, prilagođavaju tebi, originalniji su oko odabira lokacija za dejtove, doći će gdje god treba samo da te vide. Kasnije se to sve pretvori u "hoćemo kod tebe ili kod mene". Ima i to svojih dobrih strana, seks može poslužiti i kao katalizator u razvoju odnosa, možemo prepoznati nešto što nam se ne sviđa i odmah znati na čemu smo ili pak s nekim kliknuti pa će veza postati intimnija. Ali na vlastitom sam iskustvu naučila držati se tog svog pravila. Ne treba se žuriti.
Lovro: Ja stvarno ne žurim sa stvarima i bitan mi je razgovor kako bi bio siguran da nam je oboma ugodno prije nego li išta seksualno krenemo raditi. Ne želim ni u kojem trenutku imati osjećaj kao da mi je cura "dala", neovisno o tome ima li ona predodžbu kada to želi napraviti ili ne. S tim temama treba samo biti iskren i otvoren. Bitno je, u prikladnom trenutku, iskomunicirati energiju koju imaš prema osobi, te samo tražiti povratne informacije oko toga jeste li na istoj stranici. Bez ikakvog pritiska ili bilo kakvog rizika propadanja odnosa ili neugodne situacije ako kaže "ne". Zdravlje seksa u odnosu uvelike utječe na to kako pričate o seksu, a otvorenost na samome početku postavlja gladak put za kasniju komunikaciju.
