Jučer sam s prijateljicom, koja ima slične histrionske ispade kada je u pitanju ljubav, pogledao film "Ti si taj" ("Marry me"). U glavnim ulogama su Jennifer Lopez, Owen Wilson i Maluma. Film je po svim filmološkim standardima – katastrofa, glumačka igra je prosječna, ali je zato Jennifer Lopez – ipak izvanredna.
To uostalom i je film o njoj, autoreferencijalan u mjeri u kojoj su nam koordinate njezinog privatnog života poznate – jedna od najpraćenijih recentnih ljubavnih priča upravo je njezino "filmsko" pomirenje s bivšim zaručnikom, glumcem Benom Affleckom. Ovdje je zamijenjen obrazac, fikcija si to pravo zadržava. Ukratko, film tematizira priču o velikoj medijskoj ljubavi dvoje pop zvijezda koji bi se trebali vjenčati na dan zajedničkog nastupa, ali tik prije ceremonije saznajemo da je glavna junakinja prevarena pa iz inata ili očaja (čega god) ona se odluči udati za potpuno anonimnog tipa iz publike koji je nosio natpis "Marry me" (Udaj se za mene). Tu kreće cijela priča koju vam ne želim pokvariti. Cijeli sijaset iz različitih identitetskih grupacija je zastupljen, a pritom to ne ometa niti narušava ovaj skromni narativni tok. Ideologija ljubavi kao rješenja pulsira kroz cijeli film – s jednom simpatičnom „zamjenom”: Owen Wilson igra modernu „Pepeljugu” koju je odabrala velika princeza Jennifer Lopez. On je čovjek iz puka koji uživa u anonimnosti i nije fasciniran svjetlima pozornice, dok ona igra ženu gladnu ljubavi koja je spremna biti autodestruktivna u ponavljanjima svojih toksičnih obrazaca.
Poruka je jasna: ljubav kao ultimativni konzumeristički proizvod/ obrazac/ simbol mora reproducirati svoju istu, provjerenu, isplativu recepturu. Ona pripada svima, pronalazi nas na najneočekivanijim mjestima, ukida klasne i intelektualne razlike, spaja nespojive, ukratko - ljubav je čarolija. Ljubav rješava probleme. Ljubav je rješenje po sebi. Banalna obrada ove velike teme je iritantna u svojoj preciznosti. Naime, da, diskurs ljubavi je gotovo uvijek banalan (jednostavan!) - ona kao ideal ne očekuje od svojih „izvođača” puno, osim iskrenosti, prisutnosti, topline. Jasno, to je puno, ali se puno od uloženog i dobije - zar ne?
Utoliko je ovaj film zapravo lijep, kad zanemarite kič produkciju i kič postavljene, radikalizirane uloge sa svojim distinktivnim razlikama. "Marry me" nam daje još jedan podsjetnik na to što može biti ljubav unutar svih nepremostivih razlika. A ona može biti nježna i zanesena. I da, lijepo je vidjeti ove tzv. simbole i znakove koji djeluju kao da su u kadru usputno i spontano: znakovi druge najdjelatnije potrošačke ideologije - zdravlja. Jennifer stalno miješa nekakve shakeove i jede jabuke.
Lajtmotivi filma su dvije popularne maksime: "Kažu da ako želiš nešto drugačije, moraš učiniti nešto drugačije" i "Ako dovoljno dugo sjedite za pitanjem, odgovor će vas pronaći." Mislim, kao točne su...
Box office pokazuje da je film isplatio svoj budžet s kojim je snimljen te da da će ga uskoro i nadići. Jennifer Lopez se još jednom pokazala uspješnom poslovnom ženom koja posjeduje niz dobro ukomponiranih talenata - onog za glumu, ples i pjevanje, ali i za zarađivanje novca. I da - ako vas zanima čiju vjenčanicu J.Lo nosi na snimanju, radi se o kreaciji libanonskog dizajnera Zuhaira Murada.
